1

Poslovni broj: 5 P-315/20-27

                

        Republika Hrvatska                                                                         

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

         32100 Vinkovci

Poslovni broj: 5 P-315/20-27

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A I R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785,  po sucu Ivici Raguž, u pravnoj stvari tužitelja Z. D., OIB: …, V., N. 2, zastupan po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika R. d.d. OIB:…, Z., M. .., zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate,  nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 27. veljače 2023. u nazočnosti osobno tužitelja Z. D., odvjetnika P. I. u zamjeni punomoćnika tužitelja odvjetnika M. C., te odvjetničke vježbenice K. P. u zamjeni za punomoćnika tuženika odvjetnika B. I., 23. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o     j e

 

              I Nalaže se tuženiku R. d.d. OIB:…, iz Z., M. .., da tužitelju Z. D., OIB:.., N. 2, V., da isplati novčani iznos od 2.086,96 eura / 15.724,23 kuna1, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

7,21 eura / 54,33 kuna od 01.11. 2008.g. do isplate,

9,64 eura / 72,60 kuna od 01.01. 2009.g. do isplate,

11,38 eura / 85,72 kuna od 01.02. 2009.g. do isplate,

12,17 eura / 91,67 kuna od 01.03. 2009.g. do isplate,

10,20 eura / 76,88 kuna od 01.04. 2009.g. do isplate,

10,63 eura / 80,07 kuna od 01.05. 2009.g. do isplate,

7,23 eura / 54,50 kuna od 01.06. 2009.g. do isplate,

4,73 eura / 35,67 kuna od 01.07. 2009.g. do isplate,

5,40 eura / 40,68 kuna od 01.08. 2009.g. do isplate,

6,72 eura / 50,60 kuna od 01.09. 2009.g. do isplate,

6,60 eura / 49,74 kuna od 01.10. 2009.g. do isplate,

5,27 eura / 39,71 kuna od 01.11. 2009.g. do isplate,

7,77 eura / 58,53 kuna od 01.12. 2009.g. do isplate,

9,77 eura / 73,63 kuna od 01.01.2010.g. do isplate,

12,62 eura / 95,09 kuna od 01.02.2010.g. do isplate,

11,97 eura / 90,17 kuna od 01.03.2010.g. do isplate,

15,83 eura / 119,31 kuna od 01.04.2010.g. do isplate,

15,10 eura / 113,78 kuna od 01.05.2010.g. do isplate,

16,53 eura / 124,55 kuna od 01.06.2010.g. do isplate,

28,91 eura / 217,80 kuna od 01.07.2010.g. do isplate,

26,36 eura / 198,60 kuna od 01.08.2010.g. do isplate,

34,14 eura / 257,25 kuna od 01.09.2010.g. do isplate,

31,45 eura / 236,98 kuna od 01.10.2010.g. do isplate,

27,13 eura / 204,39 kuna od 01.11.2010.g. do isplate,

36,25 eura / 273,16 kuna od 01.12.2010.g. do isplate,

47,86 eura / 360,63 kuna od 01.01.2011.g. do isplate,

39,64 eura / 298,69 kuna od 01.02.2011.g. do isplate,

42,53 eura / 320,42 kuna od 01.03.2011.g. do isplate,

38,86 eura / 292,79 kuna od 01.04.2011.g. do isplate,

39,52 eura / 297,75 kuna od 01.05.2011.g. do isplate,

55,08 eura / 415,02 kuna od 01.06.2011.g. do isplate,

56,60 eura / 426,44 kuna od 01.07.2011.g. do isplate,

69,60 eura / 524,42 kuna od 01.08.2011.g. do isplate,

62,92 eura / 474,09 kuna od 01.09.2011.g. do isplate,

55,61 eura / 419,00 kuna od 01.10.2011.g. do isplate,

54,34 eura / 409,41 kuna od 01.11.2011.g. do isplate,

53,78 eura / 405,21 kuna od 01.12.2011.g. do isplate,

57,24 eura / 431,25 kuna od 01.01.2012.g. do isplate,

60,25 eura / 453,96 kuna od 01.02.2012.g. do isplate,

60,65 eura / 457,00 kuna od 01.03.2012.g. do isplate,

58,57 eura / 441,29 kuna od 01.04.2012.g. do isplate,

59,98 eura / 451,90 kuna od 01.05.2012.g. do isplate,

60,94 eura / 459,15 kuna od 01.06.2012.g. do isplate,

59,32 eura / 446,95 kuna od 01.07.2012.g. do isplate,

59,75 eura / 450,16 kuna od 01.08.2012.g. do isplate,

58,53 eura / 441,00 kuna od 01.09.2012.g. do isplate,

55,91 eura / 421,23 kuna od 01.10.2012.g. do isplate,

58,70 eura / 442,31 kuna od 01.11.2012.g. do isplate,

60,05 eura / 452,43 kuna od 01.12.2012.g. do isplate,

59,11 eura / 445,34 kuna od 01.01.2013.g. do isplate,

53,83 eura / 405,57 kuna od 01.02.2013.g. do isplate,

58,31 eura / 439,35 kuna od 01.03.2013.g. do isplate,

58,70 eura / 442,30 kuna od 01.04.2013.g. do isplate,

56,95 eura / 429,06 kuna od 01.05.2013.g. do isplate,

51,48 eura / 387,87 kuna od 01.06.2013.g. do isplate,

51,34 eura / 386,83 kuna od 01.07.2013.g. do isplate, po stopi od 14% godišnje do 30.6.2011., od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku R. d.d. OIB:…, iz Z., M. .., da tužitelju Z. D., OIB:.., N. ., V., na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.763,08 eura / 13.283,93 kuna1, sa zateznom kamatom počevši od 23. ožujka 2023. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana, dok se u dijelu koji prelazi 11.763,08 eura / 13.283,93 kuna1, do iznosa od 2.789,80 eura / 21.019,74 kuna1 odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za isplatom troškova postupka.

 

r i j e š i o   j e

 

              Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 714,17 eura / 5.380,91 kuna1.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi  isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 23. rujna 2020. 

              2. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj .. od .. lipnja ... u iznosu od 18.586,80 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca i kamatnom stopom od 5,20% godišnje. Čl.1. i 7. navedenog ugovora određeno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Ugovarajući odredbu valutne klauzule u ugovoru o kreditu tuženik kao kreditor ima mogućnost samostalno i bez obzira na volju korisnika kredita mijenjati visinu novčane naknade koju korisnik kredita ima isplatiti na ime anuiteta kredita. Na ovaj način tuženik je prebacio rizik promjene tečaja na korisnika čime je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te se navedena odredba smatra ništetnom. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi  postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika, no zbog  nedostatka sve potrebne dokumentacije tužitelj podnosi tzv. stupnjevitu tužbu.

              3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda te osporava potraživanje tužitelja po osnovu i visini. Tuženik navodi kako je valutna klauzula ugovorena kao dvostrana klauzula, ista je dopuštena, te je tužitelj mogao odabrati i drugu valutu a ne CHF. Svrha ugovaranja valutne klauzule nije izazvala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik nadalje ističe i uvjetni prijeboj potraživanja tužitelja s tražbinom tuženika. Također ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

              3.1. Dodatno tijekom postupka tuženik osporava status potrošača tužitelju, te njegovu aktivnu legitimaciju.

              4. Nakon što je tužitelju dostavljena sva potrebna dokumentacija, podneskom od 6. listopada 2022. (list 125-127 spisa) tužitelj specificira svoj tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa o 21.105,10 kuna / 2.801,13 eura1.

              4.1. Nakon provedenog vještačenja podneskom od 5. prosinca 2022. (list 151- 153) tužitelj specificira svoje potraživanje potražujući isplatu iznosa od 15.724,23 kuna / 2.086,96 eura1. Na ovaj način tužitelj je izvršio djelomično povlačenje tužbe u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev i to za iznos od 714,17 eura / 5.380,91 kuna1 (2.801,13 – 2.086,96). S navedenim djelomičnim povlačenju tužbe tuženik se suglasio na ročištu od 27. veljače 2023. (list 154 spisa) te je stoga sud u odnosu na dio kojim je tužba povučena, rješenjem utvrdio da je došlo do povlačenja tužbe, a sve sukladno odredbi čl. 193. st.2. Zakona o parničnom postupku. Dakle, tužba je djelomično povučena za iznos od 714,17 eura / 5.380,91 kuna1.

              5. U odnosu na prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima o istom je odlučeno rješenjem ovoga suda broj P-315/20 od 12. travnja 2022., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-713/22 od 13. lipnja 2022. Dakle, rješenje kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti postalo je pravomoćno 13. lipnja 2022.

              6. U dokaznom dijelu postupka pročitan je ugovor o kreditu broj .. od .. lipnja .. zaključen između tužitelja i tuženika, nalaz i mišljenje vještaka T. B., otplatni plan i knjigovodstvena kartica, obavijest o otplati kredita, te je saslušan tužitelj Z. D..

              6.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka javnog bilježnika Ž. M. obzirom je isti umro, te saslušanjem djelatnika tuženika jer je tuženik povukao navedene prijedloge.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP)  sud je utvrdio slijedeće:

7.1. Tijekom postupka nesporna je pasivna legitimacija tuženika; činjenica da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o kreditu broj .. od .. lipnja ..; da je ugovor zaključen na iznos 18.586,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca i promjenjivom kamatnom stopom; da je redovna kamata ugovorena u visini od 5,20% kao godišnja i promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora; da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu; da je tužitelj navedeni kredit koristio za kupnju osobnog automobila; da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013; da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke; da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

7.2. Među strankama sporno je pitanje zastare, aktivne legitimacije tužitelja odnosno njegov status potrošača, pitanje ništetnosti dijela ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu,  te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.3 Nesporne činjenice proizlaze iz ugovora o kreditu broj .. od .. lipnja .. (nastavno: Ugovor o kreditu), otplatnog plana, prijepisa knjigovodstvene kartice, te presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13, Pž-6632/17, a postojanje navedenih presuda je opće poznata činjenica.

8. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je  da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika.

8.1. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14)) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim  sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim  će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

              8.2. U odnosu  na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl.7. Ugovora o kreditu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 5. lipnja 2006.

              8.3. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno  načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

              8.4. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se  u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03.

              8.5. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

              8.6. Analizirajući spornu odredbu čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se  nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba čl.7. nije razumljiva, to je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08 - u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom  ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Ove činjenice potvrđuje i sam tužitelj u svom iskazu kada navodi da je ugovor kao takav mogao samo prihvatiti ili ne prihvatiti. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl.7. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

9. Iz iskaza tužitelja Z. D. razvidno je kako je isti ..g. kupio vozilo marke C., koje vozilo je koristio za svoje osobne potrebe i potrebe članova svoje obitelji. Nije vlasnik obrta niti ima udjele u nekom trgovačkom društvu, a nije vlasnik niti OPG-a. Prilikom kupnje automobila kojega je želio kupiti na kredit, u auto kući su mu rekli kako oni surađuju s R., da će oni riješiti cjelokupnu dokumentaciju vezanu za kredit, a on ga mora potpisati kod javnog bilježnika. Na sadržaj ugovora o kreditu nije imao mogućnost utjecaja, a nije mu poznato o čemu ovisi promjena kamatne stope i zašto tečaj raste ili pada. Kada je dobivao obavijesti o promjeni tečaja i dalje je nastavio plaćati rate, a u banci se nije raspitivao zašto je došlo do promjene. Naime, jednom prigodom kada je bio u banci rekli su mu da oni ni na što ne mogu utjecati. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao siguran i uvjerljiv jer je iz ugovora o kreditu razvidno da se kredit koristi za kupnju vozila, a niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je tužitelj imao mogućnost pregovaranja s tuženikom oko uvjeta kredita.

              10. Glede visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je i vještačenje po vještaku T. B. Iz nalaza i mišljenja vještaka T. B. proizlazi da je zbog promjene tečaja tužitelj više platio u iznosu od 15.724,23 kuna, odnosno 2.086,96 eura, a obzirom je jedno vrijeme tečaj u vrijeme plaćanja bio manji od tečaja u vrijeme isplate kredita to je zbog takvog manjeg tečaja tužitelj platio manje u iznosu od 1.047,38 kuna / 139,01 eura. Kada se od ukupno više plaćenog odbije iznos tzv. negativne razlike proizlazi da je tužitelj više platio u iznosu od 14.676,85 kuna / 1.947,95 eura. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao siguran, objektivan i stručan.

              11. Iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu, utvrđen je u visini od 15.724,23 kuna / 2.086,96 eura.

              11.1. Sud je tužitelju dosudio samo cjelokupan iznos više plaćenog zbog promjene tečaja bez odbijanja za tzv. negativnu tečajnu razliku jer cijeni da tuženik nije dokazao da je tužitelj stekao i iznos tzv. negativne tečajne razlike u visini od 139,01 eura / 1.047,38 kuna. Naime, sud je odbio "uvjetni prijeboj"  istaknut od strane tuženika jer tuženik nije specificirao iznos prijeboja, nije naveo na što se točno prijeboj odnosi, niti je tuženik precizirao visinu i osnovu svog prijeboja.

              12. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je upravo tužitelj osoba koja je zaključila ugovor o kreditu, plaćala obveze proistekle iz ugovora te je stoga neosnovan prigovor tuženika glede pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja.

              12.1. Također neosnovan je i prigovor tuženika glede činjenice da tužitelj nema status potrošača. Naime, tužitelj je fizička osoba, nije vlasnik OPG-a, obrta ili udjela u trgovačkom društvu, a sredstva iz kredita koristio je isključivo za kupnju automobila korištenog za njegove osobne potrebe i potrebe njegove obitelji. Dakle, sredstva iz kredita tužitelj nije koristio u poslovne svrhe.

13. Obzirom se radi o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 323. ZOO, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora. Kako je tuženik primio upravo iznos od 15.724,23 kuna / 2.086,96 eura1, na temelju takve ništetne odredbe to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 323. ZOO.

              14. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

              14.1. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 215. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 23. rujna 2020. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

15. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.

              16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1.  u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, te je stoga priznao tužitelju za sastav tužbe 100 bodova sukladno tbr. 7. t. 1., za pristup na ročišta od 2. studenog 2022., 27. veljače 2023. priznato je po 100 bodova za svako ročište sukladno tbr. 9. t. 1., za ročište za objavu presude priznato je 50 boda sukladno tbr. 9. t. 3., za pristup na ročište od 23. ožujka 2022. priznato je 50 bodova sukladno tbr.9. toč.2., za sastav podneska od 10. studenog 2020. priznato je po 100 bodova sukladno tbr. 8. t. 1., a za sastav podneska od 14. ožujka 2022. i 6. prosinca 2022., te 7. listopada 2022. priznato je po 25 bodova za svaki podnesak sukladno tbr.8. toč.3. obzirom se radi o tzv. ostalim podnescima, sve imajući u vidu vrijednost 1 boda u iznosu 1,99 eura / 15,00 kuna1 sukladno tbr. 50., te je obračunat PDV sukladno tbr.42.  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu 265,45 eura / 2.000,00 kuna1, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 67,32 eura / 500,00 kuna1.

              16.1.Tužitelju nije priznat trošak odštetnog zahtjeva obzirom isti trošak sud ne cijeni opravdanim te nije priznat trošak pristojbe na tužbu obzirom tužitelj nije dostavio dokaz da je navedenu pristojbu platio, a obveza plaćanja koje pristoje nastaje trenutkom predaje tužbe. Također nije priznat niti trošak preliminarnog vještačenja obzirom je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu u kojoj nije specificirao tužbeni zahtjev, niti je tužitelj dostavio dokaz o trošku preliminarnog vještačenja.

              16.2. Iako je tužitelj djelomično povukao tužbu sud tuženiku nije dosudio trošak postupka u odnosu na povučeni dio tužbe, imajući u vidu da zbog navedenog povučenog dijela tuženiku nisu nastali novi ili drugi troškovi, te da je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev s istim tužitelj uspio u potpunosti. Dakle, osnova za obračun troškova postupka bio je uspjeh stranaka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a s kojim je tužitelj uspio u cijelosti. Stoga imajući u vidu odredbu čl.154. st.2. ZPP-a tuženik ne može tražiti trošak pozivom na djelomično povlačenje tužbe, već se je on mogao jedino protiviti djelomičnom povlačenju tužbe, u kojem slučaju bi sud trošak računao po razmjeru uspjeha svake parnične strane. Osim toga, iznos za koji je tužba povučena nalazi se unutar istog razreda odvjetničke tarife te je stoga tužitelju priznat trošak u cijelosti, a tuženik nema pravo na naknadu troška postupka u odnosu na povučeni dio.

              17.Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka obzirom tuženik nije uspio u postupku.

              18. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Vinkovci, 23. ožujka 2023.

 

                                                                                                                                                          Sudac:

                                                                                                                                            Ivica Raguž v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje Županijski sud.

 

 

OBAVIJEST:

1. tužitelj po punomoćniku odvjetnik M. C., V.

2. tuženik po punomoćniku odvjetnik B. I., Z.

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450