- 1 -

              Broj:Ppž-2261/2023

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarake u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog I. Š. zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. točke 3. i stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), odlučujući povodom žalbe okrivljenog I. Š. podnijete protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. siječnja 2023., broj: Pp-2649/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 23. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I. Š. i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II.              Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.,114/22.) okrivljeni I. Š. se oslobađa obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka.

                                                                      Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. siječnja 2023., broj: Pp-2649/2022, okrivljeni I. Š. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. točke 3. i stavka 3. i članak 57. stavka 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je za prekršaj pod 1. izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, a za prekršaj pod 2. mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura koju je kaznu dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni I. Š. je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni, navodeći okolnosti pod kojima je počinio prekršaj, aludirajući da je postupao u krajnjoj nuždi, izražavajući žaljenje i obećanje da prekršaj više nikada neće ponoviti.

Žalitelj predlaže da mu se kazna zamijeni radom za opće dobro.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik je pred sudom u cijelosti priznao prekršaje koji su mu stavljeni na teret, izrazio je žaljenje zbog toga i izjavio da više neće činiti prekršaj te je iznio podatke o teškoj materijalnoj situaciji.

Stoga, neosnovano žalitelj, tek sada u žalbi aludira kako je prekršaje počinio postupajući u krajnjoj nuždi, a na temelju članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice, osim onih koje nisu postojale u prvostupanjskom postupku ili okrivljenik za njih nije znao, što s obzirom na prirodu iznesenih činjenica nije moguće.

6. Pravilno je stoga prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i na temelju priznanja okrivljenika i čitane dokumentacije spisa donio je pravilnu odluku o krivnji okrivljenika za navedene prekršaje.

7. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud  kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku cijenio i priznanje, izraženo žaljenje, nezaposlenost i obiteljsku situaciju kao olakotne okolnosti, dok mu je opravdano otegotnim cijenio dosadašnju kažnjavanost i težinu počinjenih djela te mu je pravilno, za djelo pod 1. izrekao kaznu zatvora kao težu vrstu kazne. Upravljajući vozilom prije stjecanja prava na upravljanje okrivljenik je počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu. Za taj je prekršaj već dva puta pravomoćno kažnjavan visokim novčanim kaznama koje očito na njega nisu utjecale da prekršaj ne ponavlja i stoga i ovaj Sud smatra kako nema uvjeta za izricanje blaže kazne niti mjere upozorenja i da će se samo kaznom zatvora utjecati na okrivljenika da djelo ne ponavlja.

Za djelo pod 2. okrivljeniku je izrečena novčana kazna sasvim blizu zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj koja je po ocjeni ovog suda primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, a upozoren je na zakonsku pogodnost ako u danom roku plati 2/3 te kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.

Okrivljenikov prijedlog da mu se kazne zamijene radom za opće dobro je neosnovan jer prema Prekršajnom zakonu rad za opće dobro nije propisan kao sankcija.

8. Odluka o oslobođenju obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. i  138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a ovaj sud je ocijenio da bi plaćanjem istih bila ugrožena egzistencija okrivljenika.

9. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 23. ožujka 2023.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 4  otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.