1

Poslovni broj: 26 Gž Ovr-524/2023

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž Ovr-524/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja L. R. H. d.d., O., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici B. K., I. K., K. P. K., D. K.-A., D. P., K. P., A. B. i D. R. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva K., K. i partneri d.o.o., R., protiv ovršenika P. K. iz O., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici Z. V., S. J., V. Š., G. S., I. J. L. i Z. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J., R., uz sudjelovanje treće osobe Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u R., radi ispražnjenja i predaje poslovnog prostora, odlučujući o žalbi  ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-1140/2016-51 od 28. lipnja 2022., 23. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenika P. K., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-1140/2016-51 od 28. lipnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke, odbijen je prijedlog ovršenika za obustavu ovršnog postupka. Pod točkom II. izreke, odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu postupka do donošenja pravomoćne odluke o prijedlogu Republike Hrvatske za odgodu ovrhe, kao i o tužbi Republike Hrvatske za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

             

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

 

3. Žalba ovršenika nije osnovana.

 

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći i po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2.  ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 381. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je ocijenio da ne postoji niti jedan od razloga koji bi doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, cijeneći isto tako da nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ovršenik u žalbi posebno upire, budući da pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno  ne proturječe, kao što sadrži i određene odredbe materijalnog prava na koje se prvostupanjski sud pozvao odlučujući o predmetnom prijedlogu ovršenika za obustavu i odgodu ovrhe.

 

5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbija prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe, cijeneći da sukladno odredbi čl. 72 st. 2 OZ-a, ne postoji razlog za obustavu ovrhe, odnosno da nema dokaza da je ovrha nemoguća, uz zaključak da koncesijska odobrenja na koja se ovršenik poziva u prijedlogu za obustavu, ne onemogućavaju provedbu ovrhe. Isto tako, prvostupanjski sud odbija i prijedlog za odgodu ovrhe, cijeneći da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu propisane odredbom čl. 65 st. 1 OZ-a, s obrazloženjem da ovršenik predlaže odgodu ovrhe zbog pravnog lijeka podnesenog po trećoj osobi, Republici Hrvatskoj, a što nije jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu, s time da ovršenik nije niti dokazao da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

 

6. U žalbi, istovjetno kao i u prijedlogu za obustavu ovrhe, ovršenik upire na ishođeno koncesijsko odobrenje za koje tvrdi da je njime stekao pravo korištenja predmetnog dijela pomorskog dobra s kojeg ga ovrhovoditelj pokušava neosnovano deložirati, ustrajući na prigovoru da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na pomorskom dobru (nedostatak aktivne legitimacije) i da je ovršna isprava – Ugovor o zakupu, ništetan. U odnosu na odbijen prijedlog za odgodu ovrhe, ovršenik prigovara zaključku prvostupanjskog suda da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, pozivajući se i na to da je protiv prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je predmetom ovog postupka (kao treće osobe koja je u ovom ovršnom postupku upućena na pokretanje parnice), osim Republike Hrvarske i ovršenik podnio žalbu, pa da su ispunjena oba razloga za odgodu ovrhe.

 

7. Iz predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1140/16 od 27. svibnja 2016., na temelju ovršne isprave - Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj … od 29. ožujka 2013. (dalje: Ugovor o zakupu), s potvrdom ovršnosti od 29. prosinca 2015. (koja ovršna isprava je postala ovršna 16. studenog 2015.), a koji je sklopljen između ovrhovoditelja kao zakupodavca i ovršenika kao zakupnika, po isteku Ugovora o zakupu (koji je sklopljen na određenovo vrijeme), određena ovrha iseljenjem ovršenika i ispražnjenjem njegovih stvari iz poslovnog prostora na terasi P. u O., montažni objekt, površine 18 m2, oznake Pn-10 i predajom istog u posjed ovrhovoditelju slobodnog od osoba i stvari.

 

8. Nadalje, prema stanju spisa proizlazi i to da je ovršenik pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda Ovr-1140/16 od 20. travnja 2017., upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a budući da je podnio žalbu protiv navedenog rješenja o ovrsi iz žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ-a, između ostalog, zbog nedostatka aktivne legitimacije na strani ovrhovoditelja, s time da iz predmetnog spisa ne proizlazi da je ovršenik pokrenuo navedenu parnicu, već proizlazi da je Republika Hrvatska, kao treća osoba, 3. lipnja 2019. podnijela prigovor radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i prijedlog za odgodu ovrhe u kojima je navela da se poslovni prostor nalazi na kč.br. 2033 k.o. V. koja je upisana kao pomorsko dobro temeljem Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. O., k.o. V. i k.o. V. od 15. prosinca 2002., da je taj upis proveden u zemljišnim knjigama, da nekretnina kao opće dobro ne može biti u pravnom prometu, pa da se tako na nekretnini ne može provoditi niti ovrha u korist ovrhovoditelja L. R. H. d.o.o. te da je ovršeniku od strane Grada O. za korištenje predmetne nekretnine izdano koncesijsko odobrenje za 2019. i da slijedom toga nekretnina ne može biti predmet zakupa, niti ovrhovoditelj može tražiti iseljenje ovršenika iz navedene nekretnine.

 

9. Konačno, zaključkom istoga suda Ovr-1140/2016-28 od 16. ožujka 2020., Republika Hrvatska je upućena na pokretanje parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom (kao treća osoba koja tvrdi da je predmet zakupa bilo pomorsko dobro, opće dobro koje ne može biti u pravnom prometu, a kojim je ovrhovoditelj neovlašteno raspolagao Ugovorom o zakupu, u odnosu na koje opće dobro se ovrha može provoditi samo u korist Republike Hrvatske),

 

10. Prema odredbi čl. 72. st. 1. i 2. OZ-a, propisano je  da ako navedenim Zakonom nije drukčije određeno, da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta, s time da će se ovrha obustaviti i ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

 

11. Iz predmetnog spisa nije razvidno, niti to ovršenik tvrdi, niti dokazuje, da je ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi (Ugovor o zakupu), pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili da je na drugi način određeno da je bez učinka (osim što ovršenik tvrdi da se radi o nezakonitom i ništetnom Ugovoru o zakupu, jer je predmet zakupa bilo pomorsko dobro kojim ovrhovoditelj nije mogao raspolagati), pri čemu je za naglasiti da, iako se na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, ovršni sud nije ovlašten utvrđivati ništetnost ovršne isprave, već se takvo što može utvrđivati jedino u parničnom postupku.

 

12, Nadalje, iz predmetnog spisa ne proizlazi niti to da je u smislu čl. 72. st. 1. OZ-a, na predmetnoj ovršnoj ispravi ukinuta potvrda ovršnosti.

 

13. Kako, i po stavu ovoga suda, ishođenjem koncesijskog odobrenja (koje je ovršenik ishodio od Grada O. za korištenje predmetne nekretnine), predmetna ovrha nije postala nemoguća, niti se ista iz drugih razloga ne može provesti u smislu st. 2. čl. 72. OZ-a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe.

 

14. Naime, suprotno tvrdnjama ovršenika, aktivna legitimacija ovrhovoditelja proizlazi iz ovršne isprave (Ugovora o zakupu), koja je solemnizirana  od strane javnog bilježnika te postala ovršna 16. studenog 2015., a na temelju koje je izdano rješenje o ovrsi, u kojoj ovršnoj ispravi je u čl. 25. ugovoreno da je ovrhovoditelj ovlašten na temelju Ugovora o zakupu, radi namirenja novčane tražbine koja proizlazi iz istog te radi ostvarenja činidbe – predaje predmetnog poslovnog prostora u posjed zakupodavcu, neposredno provesti ovrhu, s time da je samim Ugovorom o zakupu određeno ugovorena i obveza ovršenika kao zakupnika da za svaku godinu trajanja zakupa, zatražiti od nadležnog tijela Grada O., izdavanje koncesijskog odobrenja za obavljanje djelatnosti na području morske obale.

 

15. Žalbom ovršenik ne osporava valjanost klauzule ovršnosti, pa žalbeni navodi koji se svode na osporavanje zakonitosti i pravilnosti  ovršne isprave, te nedostatak aktivne legitimacije ovrhovoditelja, u okolnostima konkretnog slučaja, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane odluke o obustavi ovrhe, posljedično čemu su bez utjecaja i žalbeni prigovori ovršenika kojima upire na odredbu čl. 52. st. 4. OZ-a (pozivajući se na to da je svoje tvrdnje o nedostatku aktivne legitimacije ovrhovoditelja dokazao javnim ili javno ovjerovljenim ispravama).

 

16. Ovdje je ipak za naglasiti da se ovrha provodi u granicama koje su određene ovršnom ispravom, s time da odnos ovrhovoditelja i treće osobe, Republike Hrvatske, ovršeniku u ovom postupku ne daje pravo isticati stvarno-pravne prigovore, kada on nije ovlaštenik istih. S druge strane, treća osoba, Republika Hrvatska, koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprečava ovrhu (čl. 59. st. 1. OZ-a), zaštitu svojih eventualnih prava (u pogledu predmeta ovrhe), ostvaruje u parnici na koju je upućena zaključkom istoga suda Ovr-1140/2016-28 od 16. ožujka 2020. (proglašenje ovrhe nedopuštenom).

 

17. Nadalje, isto tako, pravilna je odluka porvostupanjskog suda i u dijelu kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

 

18. Naime, odredbom čl. 65. st. 1. toč.1. - 10. OZ-a, propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu, uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje.

 

19. Dakle, cijeneći odredbu čl. 65. st. 1.OZ-a, da bi sud odgodio ovrhu na prijedlog ovršenika, moraju biti ispunjena oba zakonska uvjeta propisana odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a. (koji se moraju kumulativno ispuniti).

 

20. U prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik predlaže ovrhu odgoditi do donošenja pravomoćne odluke o prijedlogu Republike Hrvatske za odgodu ovrhe i o tužbi Republike Hrvatske za proglašenje ovrhe nedopuštenom, uz tvrdnju da bi provedbom ovrhe prije početka turističke sezone, kao obrtnik čija egzistencija ovisi o turističkoj sezoni, pretrpio nenadoknadivu štetu.

 

21. Iz predmetnog spisa proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, od 16. ožujka 2020., broj Ovr-1140/2016-29., pravomoćno odbijen prijedlog treće osobe Republike Hrvatske za odgodu ovrhe.

 

22. Žalbenim navodima ovršenik ne spori da je prvostupanjskom presudom (presudom Trgovačkog suda u Rijeci broj P-205/2020-20 od 14. travnja 2021.), odbijen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je predmetom ovog postupka, već tvrdi da je protiv navedene presude podnio žalbu (te da je na taj način ispunjen navedeni uvjet za odgodu ovrhe) , s time da je uvidom u e-spis utvrđeno da su presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2906/2021-5 od  19. svibnja 2022., odbijene kao neosnovane obje podnesene žalbe, i to žalba Republike Hrvatske (kao tužiteljice u tom postupku) te žalba ovdje ovršenika (kao drugotuženika u tom postupku) i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-205/2020-20 od 14. travnja 2021., uz obrazloženje: „Stoga je iz tih razloga, pravilno prvostupanjski sud zaključio da ugovor o zakupu poslovnog prostora od 29. ožujka 2013. nije ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a na koju ništetnost se poziva tužiteljica kao razlogom za nedopuštenost ovrhe, a da okolnost da drugotuženik ima koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti u predmetnom poslovnom prostoru (kiosku) ne znači da je iz toga razloga ovrha nedopuštena, jer su stranke u članku 10. Ugovora o zakupu poslovnog prostora upravo ugovorile da je drugotuženik kao zakupnik dužan ishoditi koncesijsko odobrenje koje odobrenje je i dobio na temelju prava korištenja kioska na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora.“.

 

23. Dakle, u trenutku donošenja odluke o odgodi ovrhe, pravomoćno je bilo odlučeno i o prijedlogu Republike Hrvatske za odgodu ovrhe i o tužbi Republike Hrvatske za proglašenjem ovrhe nedopuštenom, slijedom čega, suprotno žalbenim prigovorima ovršenika, više nije postojao niti jedan razlog za odgodu ovrhe po prijedlogu ovršenika (jer nisu bila ispunjena oba uvjeta za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, koji se moraju kumulativno ispuniti), pri čemu se, u konkretnom slučaju, niti ne radi o taksativno navedenim razlozima za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika iz čl. 65. st. 1. OZ-a, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. Stoga, preostali žalbeni razlozi (kojima ovršenik upire na to da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu), nisu od odlučnog značaja i bez utjecaja su na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja..

 

24. Slijedom svega obrazloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

 

 

U Zagrebu 23. ožujka 2023.

 

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.