1

Poslovni broj: 26 Gž Ovr-524/2023

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž Ovr-524/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja L. R. H. d.d., O., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici B. K., I. K., K. P. K., D. K.-A., D. P., K. P., A. B. i D. R. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva K., K. i partneri d.o.o., R., protiv ovršenika P. K. iz O., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici Z. V., S. J., V. Š., G. S., I. J. L. i Z. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J., R., uz sudjelovanje treće osobe Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u R., radi ispražnjenja i predaje poslovnog prostora, odlučujući o žalbi  ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-1140/2016-57 od 4. listopada 2022., 23. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba ovršenika P. K., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-1140/2016-57 od 4. listopada 2022.

 

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika od 1. srpnja 2022. za obustavu ovrhe, kao neosnovan.             

 

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe  s PDV-om u iznosu od 750,00 kuna te troška sudske pristojbe za žalbu u točno nenaznačenom iznosu.

 

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrdi.

 

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći i po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2.  ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 381. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je ocijenio da ne postoji niti jedan od razloga koji bi doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, cijeneći isto tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ovršenik u žalbi posebno upire, budući da pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno  ne proturječe, slijedom čega se pobijano rješenje može ispitati.

 

6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbija prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe, rukovodeći se time da je odredba čl. 72 st. 3 OZ-a postala sastavim dijelom Ovršnog zakon na temelju Zakona o izmjenama i dopuna Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 131/20), koji je stupio na snagu 28. studenog 2020. te da se ista primjenjuje na sve postupka u tijeku, a da rok od godine dana počinje teći od dana stupanja na snagu navedenih izmjena OZ-a, obrazlažući da je u ovom postupku sud trebao zakazati ročište za provedbu rješenja o ovrsi, nakon što je predmet bio odgođen zbog pokušaja mirnog rješenja postupka, pa nastavljen po prijedlogu ovrhovoditelja, radi čega smatra da nije bilo nužno da ovrhovoditelj predlaže provođenje ovršne radnje, jer je već u prijedlogu za ovrhu predložio provođenje svih ovršnih radnji sukladno odredbi čl. 255 OZ-a.

 

7. Žalbenim prigovorima ovršenik upire na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se odredba čl. 72 st. 3 OZ-a odnosi na situaciju kada je za nastavak ovrhe potrebno da ovrhovoditelj predloži određenu radnju, upirući na to da je svrha navedene zakonske odredbe zaštita ovršenika od pasivnosti ovrhovoditelja.

 

8. Iz predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je u ovom postupku, nakon što je ovršenik podneskom od 8. travnja 2021. predložio obustavu i odgodu ovrhe, podneskom od 29. travnja 2021., u cilju mirnog rješenja spora, i ovrhovoditelj predložio odgodu ovrhe na rok od dva mjeseca, nakon čega je podneskom od 23. lipnja 2021., predložio nastavak postupka (jer nije došlo do mirnog rješenja spora), da bi nakon toga 28. lipnja 2022. uslijedilo rješenje suda kojim odbija prijedlog ovršenika od 8. travnja 2021. za obustavu i odgodu ovrhe, a potom podnesk ovršenika od 1. srpnja 2022. kojim predlaže obustavu ovrhe primjenom čl. 72. st. 3. OZ-a, uz tvrdnju da je posljednja radnja ovrhovoditelja bila pred više od godinu dana (podnesak od 23. lipnja 2021.).

 

9. Pravilno, i po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima ovršenika, prvostupanjski sud zaključuje da obustava ovrhe primjenom odredbe čl. 72. st. 3. OZ-a, dolazi u obzir samo u situacijama kada nastavak ovršnog postupka ovisi o određenom prijedlogu ovrhovoditelja, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. To stoga što navedenu odredbu treba tumačiti u skladu sa svrhom i ciljem ovršnog postupka, a to je ostvarenje tražbine ovrhovoditelja, pa samo u situaciji kada je ovrhovoditelj neaktivan i zbog te neaktivnosti se ne može ostvariti svrha ovršnog postupka, tada treba ovrhu obustaviti na njegovu štetu.

 

10. Naime, u situaciji kada je ovrhovoditelj nakon proteka roka od dva mjeseca na koji je bila određena odgoda ovrhe (po njegovom prijedlogu), stavio prijedlog za nastavak postupka, imajući u vidu da je nakon toga sud odlučivao o ranijem prijedlogu ovršenika za obustavu i odgodu ovrhe, u takvoj situaciji ovrhovoditelj nije trebao poduzimati niti jednu ovršnu radnju radi okončanja postupka, niti je o njegovom poduzimanju radnji ovisio nastavak i dovršetak ovrhe, već je na sudu bila dužnost, kako to ispravno zaključuje i sud prvog stupnja, da po službenoj dužnosti određuje provođenje daljnjih radnji kojima bi se ovrha provela sukladno zakonu.

 

11. S obzirom na navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, ovrhovoditelju se ne može stavljati na teret to što nije poduzimao određenje daljnje radnje u postupku, kada za takve radnje nije bilo zakonske potrebe.

 

12. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu konkretne okolnosti ovog predmeta, primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom I.

 

13. O žalbenom trošku ovršenika odlučeno je primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

 

U Zagrebu 23. ožujka 2023.

 

 

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.