1

Poslovni broj: Gž-344/2023-2

Poslovni broj: Gž-344/2023-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R E S  U  D  A

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. S., M. B., OIB:…, zastupane po punomoćnici Z. K. P., odvjetnici u V., protiv tuženika V. S., M. B., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku u L., radi trpljenja upisa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-148/2022-7 od 24. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-148/2022-7 od 24. siječnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice B. S., M. B., OIB:…koji glasi:

"I. Tuženik V. S., M. B., OIB: …je dužan trpjeti brisanje prava suvlasništva od 1/2 dijela sa svog imena te upis prava suvlasništva na ime tužiteljice B. S., M. B., OIB: …u 1/2 dijela nekretnina, i to na čkbr. 178/4 u M. R., kuća sa 159 2 i dvorište sa 349 m2, upisana u z.k. uložak 2514 k.o. M. B., temeljem ove presude po nastupanju njezine pravomoćnosti.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja odgovara eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana." II. Nalaže se tužiteljici B. S., M. B., OIB: …nadoknaditi tuženiku V. S., M. B., OIB: …trošak parničnog postupka u iznosu od 995,42 EUR/7.499,99 kn1 (slovima: devetsto devedeset pet EUR i četrdeset dva centa / sedam tisuća četiristo devedeset devet kuna i devedeset devet lipa) u roku od 15 dana, dok se preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 99,54 EUR/750,00 kn odbija.

IV. Tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija se kao neosnovan.“

 

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbu čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama i obrazlaže da kako tužiteljica nije nositeljica knjižnog prava nije aktivno legitimirana za brisovnu tužbu, dalje navodeći da ukoliko je tužiteljica doista suvlasnica predmetne nekretnine te ju je stekla zajedničkim radom i od zajedničkih sredstava sa bivšim, pokojnim suprugom J. S. te je on bez njezina znanja i suglasnosti tom nekretninom raspolagao u korist tuženika, slijedom čega bi taj ugovor bio ništetan, tada je tužiteljica trebala zatražiti da se utvrdi da je ona suvlasnica predmetne nekretnine u 1/2 dijela, pa ako se to pravomoćno utvrdi na temelju te presude može tražiti uknjižbu suvlasništva na svoje ime. Sud pogrešnom primjenom materijalnog prava, pogrešno zaključuje da se ovdje radi brisovnoj tužbi, no ovdje tužiteljica zahtjeva da se u ovoj parnici kao o prethodnom pitanju odluči o pitanju suvlasništva i ništetnosti darovanja tuženiku suvlasničkog udjela tužiteljice od strane pokojnog J. S., te da slijedom od tuženika traži trpljenje brisanja sa svoga imena te uknjižbu na ime tužiteljice. Sud pogrešno shvaća prirodu deklaratnog zahtjeva te propušta, prejudicijelno, utvrditi suvlasništvo tužiteljice nad predmetnom nekretninom, kao i činjenicu da je ugovor o darovanju djelomično ništetan. Navodi da je tužiteljica predložila dokaze na te činjenice, no sud ih odbija provesti a čime sud čini relativno bitnu povredu odredbi parničnog postupak koja je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke a koji je povredu počinio i time što nije sukladno odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku prejuducijelno odlučio o suvlasništvu tužiteljice u odnosu na predmetnu nekretninu i o djelomičnoj ništetnosti ugovora o darovanju iste između tuženika i pokojnog J. S.. Zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava, i to odredbe čl. 150. Zakona, sud se nije upustio u utvrđenje činjeničnog stanja relevantnog za konkretnu stvar, zbog čega je isto ostalo neutvrđeno, a učinio je i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude.

 

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku ima primijeniti na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22 – dalje: ZID ZPP/22).

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži trpjeti brisanje prava suvlasništva od 1/2 dijela sa svog imena te upis prava suvlasništva na ime tužiteljice u 1/2 dijela nekretnina, i to na čkbr. 178/4 u M. R., kuća sa 159 2 i dvorište sa 349 m2, upisana u z.k. uložak 2514 k.o. M. B., temeljem ove presude po nastupanju njezine pravomoćnosti.

 

7. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) utvrdio da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, da je pok. J. S., za vrijeme trajanja braka sa tužiteljicom predmetu nekretninu darovao tuženiku te da je brak tužiteljice i J. S. sklopljen 4. srpnja 1980. i razveden 16. rujna 2014.

 

8. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje kako iz sadržaja postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužiteljica podnijela brisovnu tužbu budući da tužbenim zahtjevom traži brisanje prava suvlasništva od 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini upisanog u korist tuženika te prijenos prava suvlasništva u tom dijelu s njegovog imena na njezino. Prema čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" 63/19.) nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. S obzirom na to da tužiteljica koja tvrdi da je suvlasnica predmetne nekretnine u 1/2 dijela nije nositeljica knjižnog prava koje je bi bilo povrijeđeno uknjižbom u korist druge osobe, ista nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbe, kojom traži brisanje knjižnog prava upisanog u korist tuženika te prijenos istog u 1/2 dijela na njezino ime. Ako je tužiteljica zaista suvlasništvo od 1/2 dijela predmetne nekretnine stekla zajedničkim radom i sredstvima za vrijeme trajanja braka sa sinom tuženika, pokojnim J. S. kao što tvrdi u tužbi, te ako je on zaista bez njezinog znanja i suglasnosti istu darovao tuženom V. S., slijedom čega bi taj darovni ugovor kao što tvrdi bio djelomično ništetan u odnosu na 1/2 dijela nekretnine, tada je tužbenim zahtjevom trebala zatražiti da se utvrdi da je suvlasnica predmetne nekretnine u 1/2 dijela, u kom slučaju bi, ako se pravomoćnom presudom utvrdi da je suvlasnica iste u 1/2 dijela, na temelju te presude mogla tražiti uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama. S obzirom na to da nije podnijela tužbu za utvrđenje prava suvlasništva, već brisovnu tužbu kojom traži brisanje dijela knjižnog prava upisanog u korist tuženika, a nije aktivno legitimirana za podnošenje takve tužbe, jer nije nositeljica knjižnog prava, slijedom čega je njezin tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio u cijelosti.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

9.1. Prije svega, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju ukazuje žaliteljica jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

 

9.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi odredbe čl. 12. ZPP na koju također ukazuje žaliteljica jer u okolnostima konkretnog slučaja, a cijeneći pritom postavljeni zahtjev tužiteljice usmjeren na brisanje upisa, nije bilo potrebno odlučivati o nikakvom prethodnom pitanju pa je žalbu žaliteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu.

 

9.3. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

10. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

11. Odredbom čl. 186. st. 3. ZPP propisano je da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

 

12. U tom kontekstu valja reći da iz činjenične osnove tužiteljičine tužbe proizlazi da tužiteljica zahtjev za upis temelji na pretpostavci da je udio od 1/2 nekretnine stekla za vrijeme trajanja braka sa pok. J. S. te da stoga predstavlja njezinu bračnu stečevinu slijedom čega da je ugovor o darovanju nekretnine tuženiku za taj udio od 1/2 ništetan.

 

13. U samoj je tužbi, kao predmet tužbe naznačeno da je riječ o tužbi „radi trpljenja upisa“. Pored toga, konkretni tužbeni zahtjev – radi trpljenja brisanja tuženikova prava vlasništva u 1/2 dijela i uknjižbe u korist tužiteljice u 1/2 dijela, po svom sadržajnom određenju, tužbu tužiteljice kvalificira brisovnom tužbom.

 

14. Odredbom čl. 150. st. 1. ZZK propisano je da nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Dakle, na podnošenje brisovne tužbe sukladno odredbi čl.150. stav.1. ZZK, ovlašten je nositelj knjižnog prava koji je povrijeđen uknjižbom u korist neke osobe. Iz cit. odredbe ZZK vidljivo je da je brisovna tužba stvarnopravna tužba kojom se štite samo već upisana knjižna prava i to samo uknjižba pa je stoga brisovnu tužbu ovlaštena podići samo osoba koja je u zemljišnoj knjizi (bila) upisana kao nositelj povrijeđenog knjižnog prava.

 

15. S obzirom da tužiteljica nije nositeljica knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist druge osobe, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ista nije aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe, kojom traži brisanje knjižnog prava upisanog u korist tuženika te prijenos istog u 1/2 dijela na njezino ime, slijedom čega je njezin tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan a kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud.

 

16. Naime, za takav svoj zaključak i posljedično tome pravilnu primjenu materijalnog prava prvostupanjski sud je ovom drugostupanjskom sudu dao u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni tužiteljica svojom žalbom, pa je posljedično tome žalbu tužiteljice valjalo ocijeniti neosnovanom.

 

17. Pri tome valja navesti kao odluka kojom je odbijen predmetni tužbeni zahtjev radi trpljenja upisa, ne umanjuje eventualno pravo tužiteljice da u zasebnom postupku traži utvrđenje prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini.

 

18. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom tužiteljice pobija, to je žalbu trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci (čl. 368.st.1.ZPP).

 

Pula - Pola, 23. ožujka 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

 

Bruno Franković