1

                            Poslovni broj Gž-1399/2022-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1399/2022-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića kao predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, kao članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić,u pravnoj stvari tužitelja Grad R., K., OIB: ..., zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. j.t.d. iz R., protiv tuženika A. M. iz R., OIB: ..., zastupan po G. G., odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u  Rijeci Povrv-119/2021-6 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća dana 23.ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1.   Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda u  Rijeci Povrv-119/2021-6 od 5. svibnja 2022. u toč. I. i II i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice V. Ć. iz R. pod posl. br. Ovrv-1936/20 od 19.10.2020. kojim se nalaže tuženiku kao ovršeniku isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 33.705,00 kn[1]/4.473,42 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13.12.2018. do 31.12.2022. po stopi po stopi u visini prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku  od osam dana.

 

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak u iznosu od 7.964,91 kn/1.057,13 EUR.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javne bilježnice V. Ć. iz R. pod posl. br. Ovrv- 1936/20 od 19. listopada 2020. kojim se nalaže tuženiku kao ovršeniku isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 33.705,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. prosinca 2018. do isplate i troškom postupka u iznosu od 903,81 kn, te je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja (toč.I.), a ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.187,00 kn, u roku do 15 dana (toč. II.).

 

2.Protiv citirane odluke žalbu podnosi tužitelj pobijajući je iz svih razloga navedenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), osobito bitne povrede sadržane u čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a smatrajući da presuda proturječi sama sebi i što ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a s tim u svezi pobija se i odluka o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati te tuženika obveže na plaćanje troškova postupka, kao i troškova žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje obvezivanjem tuženika ta tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka.

 

2.1.Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

3.Žalba je osnovana.

 

4.Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. niti bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje sadržajem žalbe upire tužitelj. Suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.

 

4.1.Prvostupanjski sud, međutim, nije pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu radi isplate, iz razloga koji se navode u nastavku obrazloženja.

 

4.2.Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

 

5.U prvostupanjskom je postupku u bitnom utvrđeno:

- kako su stranke, nakon provedenog natječaja u kojemu je tuženik bio najpovoljniji ponuditelj, sklopile predugovor o kupoprodaji dana 27. studenog 2018., ovjeren u potpisu zastupnika prodavatelja 28. studenog 2018. pred javnom bilježnicom iz R., A. S.-B. pod posl. br. Ov-2514/2018, kojim su, od značaja za ovaj spor, ugovorile:

u čl. 2: "Temeljem ovog predugovora prodavatelj prodaje, a kupac radi formiranja građevne čestice postojeće građevine izgrađene na k.č.1027 upisane u z.k.ul.1412 k.o. Z., kupuje nekretninu označenu kao dio k. č. 5/800 k.o. S., u procijenjenoj površini od 105 m2“,

u čl. 4: „Ugovorne strane suglasno utvrđuju da jedinična kupoprodajna cijena za nekretninu iz čl. 2. ovog predugovora iznosi 535kn/m2 što za ukupno 105m2 iznosi 56.175,00 kn“.

Način plaćanja kupoprodajne cijene:

-60% (33.705,00kn) u roku od 15 dana od dana sklapanja predugovora o kupoprodaji.

-40% u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora o kupoprodaji.

Točna oznaka i točna površina nekretnine koja je predmet kupoprodaje, te točan obračun kupoprodajne cijene utvrdit će se nakon izrade elaborata parcelacije kod sklapanja Kupoprodajnog ugovora primjenom jedinične cijene iz ovog Predugovora“.

U čl. 5: “Ugovorne strane sporazumno utvrđuju da je kupac u obvezi:

-u roku od 30 dana od sklapanja predugovora o kupoprodaji Odjelu gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja, predati zahtjev za izdavanje rješenja o formiranju građevne čestice i uz isti dostaviti sve isprave potrebne za izdavanje rješenja

- u roku od 15 dana od izdavanja rješenja o formiranju građevne parcele dostaviti na potpis Odjelu gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem parcelacijski elaborat (pogodan za provedbu u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi) izrađen sukladno suglasnosti i rješenju za formiranje građevne čestice

- u roku od 15 dana od ovjere parcelacijskog elaborata sklopiti kupoprodajni ugovor, kojim će se utvrditi stvarna i konačna oznaka i površina zemljišta koje je predmet kupoprodaje, njegova prodajna cijena i preostali iznos koji je kupac obvezan platiti za zemljište te u roku od 15 dana od sklapanja ugovora platiti preostali dio vrijednosti kupljenog zemljišta, nakon čega će Grad R. izdati dozvolu za upis prava vlasništva predmetnog zemljišta na ime i u vlasništvo kupca.

-preuzeti obvezu da će eventualno prelaganje instalacija koje se na zemljištu mogu nalaziti, vršiti o svom trošku, bez prava da od Grada traži naknadu navedenih troškova“,

- u čl. 6: “Nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora i uplate kupoprodajne cijene, Grad R. će kupcu izdati tabularnu izjavu za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi“.

-u čl. 7: “Obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina iz čl. 2. ovog Predugovora je kupac“.

-u čl. 8. “Kupac se već nalazi u posjedu nekretnine koja je predmet prodaje.",

- kako je tužitelj dopisima upućenim tuženiku od 11. veljače 2019., 29.ožujka 2019. i 11. svibnja 2020. pozivao ga na isplatu utuženog iznosa.

 

6.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zaključio kako predmetnim Predugovorom nije određen konačni predmet kupoprodaje, niti konačna kupoprodajna cijena budući je predmet definiran kao “dio kč.br.5/800 k.o. Srdoči u procijenjenoj površini od 105 m2“ što znači da nije definirana točna oznaka i površina zemljišta koja je predmet kupoprodaje, a zbog čega je i ugovorena izrada elaborata kojom bi se predmet utvrdio. Također i da nije definiran konačan iznos kupoprodajne cijene, već je ugovorena jedinična cijena po m2 (535,00 kn) te određeno da će se konačna cijena utvrditi ugovorom po izradi parcelacijskog elaborata, pa je tako u novčanom iznosu prikazana samo visina ugovorene cijene od 60%, dok je za ostalih 40% nedefiniran novčani iznos.

 

6.1.Slijedom toga je ocijenio kako se predmetni predugovor ne može smatrati glavnim ugovorom obzirom da istim nisu definirani bitni sastojci glavnog ugovora o kupoprodaji (predmet prodaje i cijena) radi čega obvezuje samo na činidbu iz predugovora koja bi trebala biti usmjerena na sklapanje glavnog ugovora, što ovdje nije predmet postupka jer se traži isplata dijela od 60% kupoprodajne cijene u iznosu od 33.705,00 kn, koja novčana činidba ne može biti predmet obveze iz predugovora.

 

6.2.Stoga je pozivom na odredbu iz čl. 268. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18,126/21,114/22 i 156/22, dalje ZOO) ukinuo izdani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

7.Tijekom postupka pa sada i u žalbi tužitelj ustraje u tvrdnji kako, prema svom sadržaju sporni predugovor ima sve značajke ugovora o kupoprodaji, radi čega ustraje u zahtjevu na isplatu dijela od 60% ugovorene cijene, na ime ispunjenja koje novčane činidbe se kupac, ovdje tuženik, obvezao člankom 4. predugovora.

 

8.Prema čl. 268. st. 1. ZOO-a predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije zaključi drugi, glavni ugovor.

 

8.1.Dakle, radi se o obligacijskom ugovoru kojim se stranke obvezuju da će naknadno u određenom roku sklopiti glavni ugovor s već utvrđenim bitnim sastojcima takvog ugovora. Iz predugovora ne nastaje obveza ispunjenja određene činidbe iz namjeravanog glavnog ugovora. Naime, tek kada se glavni ugovor sklopi, nastaje obveza ispunjenja određene činidbe koja je predmetom te ugovorne obveze, premda su se strane već u predugovoru suglasile u čemu se ona sastoji. Dakle, glavni cilj i svrha predugovora se očituje u zaključivanju drugog, tzv. glavnog, odnosno konačnog ugovora.

 

9.Po stavu ovog suda prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje ali je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

10.Prije svega, utemeljeno žalitelj osporava stajalište pobijane presude u odnosu na pravnu kvalifikaciju ugovora sklopljenog između stranaka.

 

10.1.Naime, nije odlučno kako su stranke nazvale ugovor, već kakav je njegov sadržaj.

 

10.2.Protivno ocjeni prvostupanjskog suda, predugovorom od 27. studenog 2018. stranke su se sporazumjele o predmetu (čl. 2.), cijeni, načinu i rokovima isplate kupoprodajne cijene (čl. 4.), o načinu i rokovima ispunjenja ostalih prava i obveza koje su preuzele (čl. 5.), izdavanju tabularne isprave (čl. 6.), obvezniku plaćanja poreza na promet nekretnina (čl. 7.), činjenici da je tuženik kao kupac već u posjedu predmeta prodaje (čl. 8.), pa takav  ugovor ima sve bitne karakteristike ugovora o kupoprodaji.

 

10.3.Činjenica da su stranke člankom 4., posljednja rečenica, ugovorile kako će točna oznaka i točna površina te točan obračun kupoprodajne cijene biti utvrđen nakon izrade elaborata parcelacije, ne čini upitnom ugovaranje predmeta prodaje ni cijenu, već daje mjesta izmjeni zbog moguće razlike u površini uslijed ugovorene izrade elaborata parcelacije jer se radi o kupnji dijela nekretnine za formiranje građevinske parcele, a jedinična cijena je ugovorena kao fiksna pa se ne bi radilo o situaciji iz čl. 384. st. 1 ZOO kada cijena nije određena ili odrediva. 

 

10.4.Također ni to što su člankom 5. st. 1., alineja 3. ugovorile zaključenje kupoprodajnog ugovora u roku od 15 dana od ovjere parcelacijskog elaborata, odnosno u čl. 6. da će se izdati tabularna isprava po isplati cjelokupne kupoprodajne cijene, ne čini taj pravni posao predugovorom  u smislu čl. 268. st.1. ZOO-a. 

 

10.5.Predugovor  je, naime, ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi glavni ugovor, što ovdje nije slučaj, jer je glavni ugovor već sklopljen i ima sve značajke ugovora o kupoprodaji iz čl. 376. st. 1. ZOO pa je prvostupanjski sud pogrešno kvalificirao značenje tog pravnog posla smatrajući da je riječ o predugovoru, kako je to osnovano tužitelj naveo u žalbi.

 

11.Okolnosti koje je tuženik u svom stranačkom iskazu navodio o tome zašto nije ispunio obvezu te kako je referenticu tužitelja usmeno obavijestio o odustanku, nisu od značaja za odluku.

 

11.1.Naime, čak kada bi se njegov iskaz i prihvatio, čiju istinitost referentica (svjedokinja P.) poriče, proizlazi iz sadržaja kakav je prezentirao, kako nije bilo suglasnog raskida, a nije se radilo o ugovoru u kojemu je rok ispunjenja ugovoren kao bitan (čl. 361. ZOO).

 

11.2.Ovdje tuženik nije ispunio obvezu iz ugovora, dok ju je tužitelj ispunio, pa je primijeniti odredbu iz čl. 360. ZOO kojom je propisano kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod uvjetima određenim zakonom, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

 

11.3.Prema odredbi članka 362. stavka 1. ZOO-a kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitni sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Odredbom stavka 2. istog članka je propisano da vjerovnik ako želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Prema stavku 3. istog članka ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitni sastojak ugovora.

 

11.4.Prema odredbi članka 366. ZOO-a vjerovnik koji zbog neispunjenja dužnikove obveze raskida ugovor dužan je to priopćiti dužniku bez odgađanja, što ovdje nije slučaj, već je tužitelj prije utuživanja, tuženika pozivao na ispunjenje obveze isplatom.

 

11.5.Kako ispunjenje obveze u određenom roku nije ugovoreno kao bitan sastojak, a tuženik kao dužnik nije ispunio preuzetu obvezu, to nije ovlašten na raskid kako to želi prikazati, već je raskid ovlašten tražiti vjerovnik te još i tražiti naknadu štete ili ispunjenje ugovora.

 

11.6.Podnošenjem tužbe na isplatu tužitelj se kao vjerovnik opredijelio za traženje ispunjenja novčane obveze koju je dužan podmiriti tuženik kao dužnik, sukladno čl. 438. st. 1., u svezi sa čl. 17. i 360. ZOO-a s kamatom od dospijeća koju je tužitelj zatražio pravilno, sukladno čl. 4. Predugovora.

 

12.Radi svega navedenog valjanom primjenom materijalnog prava valjalo je uvažiti tužiteljevu žalbu i preinakom pobijane presude donijeti odluku kao u izreci (čl. 373. st. 1. toč.3. ZPP-a).

 

13.Budući da je došlo do preinačenja prvostupanjske presude, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku i tužitelju dosuditi zatraženi parnični trošak primjenom odredbe članka 151. st. 3., 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. i 166. ZPP-a, pri čemu je imati u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su-IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl. 450. st. 1. ZPP-a.

 

13.1.Tako, što se tiče troškova ovršnog postupka tužitelju je odmjeren iznos od 903,81 kuna (Pravilnik o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku – Narodne novine, broj 8/2011, 112/2012, 114/2012 i 131/2020).

 

13.2.Tome je pridružiti trošak parničnog postupka za sastav podneska od 8. studenog 2021. kojim se očituje na navode iz prigovora (Tbr.8.t.1. OT) te za pristup na ročišta od 16. prosinca 2021. i 21. ožujka 2022. po 1.000,00 kuna (Tbr.9.st.1. OT), te za sastav žalbe 1.000,00 kuna (kako je popisao, Tbr.10. OT) što je ukupno 4.000,00 kuna, čemu je dodati s naslova PDV-a 1.000,00 kn te pristojbu presude u iznosu od 687,00 kn kao i pristojbe žalbe na presudu 1.374,10 kuna, što je ukupno u toj fazi 7.061,10 kn, te zbrojeno sa troškom iz ovrhe iznosi 7.964,91 kn/1.057,13 EUR za cijeli postupak.

 

13.3.Trošak je tužitelju obračunat tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora, priloženi popis troška i odredbe Tbr. 7., 8., 9., 10., 42., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22,126/22 dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/2019).

U Splitu 23.ožujka 2023.