1              Poslovni broj Gž-1173/2022-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj. Gž-1173/2022-3

 

 

U   I M E R E P U B L I  K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića kao predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, kao članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. D. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. K. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Povrv-1138/2021-11 od 13.lipnja 2022., u sjednici vijeća dana 23. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Povrv-1138/2021-11 od 13.lipnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (odgovora na žalbu).

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Z. iz Z. poslovni broj Ovrv-11/2021 od 13. siječnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku M. D. isplatiti tužitelju Gradu Z. iznos od 44.638,20 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od po 1.487,94 kn počevši od 05.07.2017. pa svakog slijedećeg 5-tog u mjesecu do uključujući 5. prosinca 2019. pa do isplate kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.282,98 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2021. pa do isplate (toč. I.), a ujedno je obvezan tužitelj nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2022. do isplate (toč. II.) te je (toč.(III.) odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja Grada Z. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.796,39 kn.

 

2.Protiv citirane odluke pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1.Odgovarajući na žalbu čije je žalbene navode osporio, tuženik je predložio da se kao neosnovana odbije.

 

3.Tužiteljeva žalba je u cijelosti neosnovana.

 

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 44.638,20 kn s osnova naknade za korištenje nekretnine za razdoblje od svibnja 2017. do kraja prosinca 2019. pri čemu se tužitelj tijekom postupka te sada i u žalbi poziva na pravni institut stjecanja bez osnova iz čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18,126/21,114/22 i 156/22, dalje ZOO.)

 

5.Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje sadržajem žalbe upire tužitelj.

 

5.1.Suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, izvedene dokaze sud prvog stupnja je prosuđivao po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima. Prema tome, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP na koje sadržajem žalbe upire tužitelj.

 

5.2.Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

 

6.Tako je sud prvog stupnja u postupku utvrdio:

 

-kako je 27. rujna 1967.  prednik tužitelja S. stambeno poduzeće iz Z., kao kupac, sklopio ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora, s  prodavateljem V. građevinsko poduzeće iz S., kojim to poduzeće prodaje, a S. kupuje u objektu O-805/1 u naselju K., poslovni prostor u ukupnoj površini od 165,11 m2 i to jedan lokal površine 129,97 m2, a drugi, površine 35,14 m2, ukupne površine od 165,11 m2, prema nacrtu koji je sastavni dio ugovora, koji nije sastavni dio ugovora priloženog spisu (list 29-32 spisa),

-kako je 5. rujna 1968. zaključen kupoprodajni ugovor između M. M., kao kupca, i građevinskog poduzeća V. kao prodavatelja, predmet kojega je bio poslovni prostor u objektu građevinske oznake 805/1 Tlo B naselje K., poslovni prostor ukupne površine 36,15 m2, sagrađen na k.č.br.5744 k.o. T.,(list 78-80 spisa),

-kako je 12. studenog 1968. zaključen ugovor o zakupu poslovne prostorije 13. i 14  između S. kao zakupodavca i Trgovačkog društva Č., kao zakupnika, a predmet zakupa je bio označen kao objekt G. broj 806/8 prizemni lokal koji se sastoji od 4 prostorije, površine 200,62 m2 (list 33-35 spisa),

-kako je između M. M., kao prodavatelja, zastupanog po punomoćniku M. B. i M. D., ovdje tuženika, kao kupca, 29. siječnja 2001. zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnina čiji predmet je  bio poslovni prostor u objektu građevinske oznake 805/1 T 10B u Z., označen sa k.č. 5744 k.o. T. po kojem je plaćen i porez na promet 26. veljače 2001. (list 83-87),

-kako je prema ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 10. rujna 2001., koji je solemniziran po javnoj bilježnici V. Z. iz Z. pod br. OU-844/01, isti zaključen između Grada Z. kao zakupodavca i tuženika, kao zakupnika, predmet kojega je bio poslovni prostor na adresi Z., koji se sastoji od jedne prostorije u uličnom prizemlju, u ukupnoj površini od 35 m2 (list 29-43 spisa),

-kako je dopisom Klasa:372-01/01-01/2447 od 11.12.2001. Grad Z., Gradski ured za upravljanje imovinom grada na upit ovdje tuženika radi očitovanja glede vlasništva spornog prostora, pozivajući se na ugovore o zakupu s njim zaključene, odgovorio mu kako je prostor vlasništvo Grada Z., (list 91 spisa),

-kako je Grad Z., Gradski ured za upravljanje imovinom Grada dopisom Klasa:372-01/01-01/053 od 15.11.2002. tuženiku otkazao ugovor o zakupu pozivajući ga na predaju prostora slobodnog od osoba i stvari u roku od trideset dana od primitka pismena, uz upozorenje kako će se u protivnom zaštita ostvarivati sudskim putem (list 92 spisa),

-kako iz zapisnika o uviđaju na licu mjesta od 15. veljače 2011., Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada Z., Odjel za poslovni prostor i poslove zakupa, proizlazi da je pregledom utvrđeno kako prostor u prizemlju u ul. ..., površine 35,82 m2 koristi trgovina M. vlasništvo tuženika, a isto stanje je utvrđeno i očevidom obavljenim 25. studenog 2016. o čemu je također sastavljen i Zapisnik (list 45-47 spisa),

-kako je Privredno društvo za inženjering u graditeljstvu V. d.d. izjavom od 9.05.2007., ovjerenom u potpisu zastupnika društva, pred J. S., notarom iz N. S. 9.05.2007. pod br. OPU-18/07, potvrdilo činjenice sklapanja kupoprodajnog ugovora između građevinskog poduzeća V. i M. M., isplatu kupoprodajne cijene i stupanje u posjed kupca 1968, da je zgrada označena kao k.č.br. 5744 po novoj izmjeri k.č.br. 5382 k.o. T., Z.U. 23567 k.o. G. Z., da se Građevinsko poduzeće V. iz S., Ulica ... sada zove Privredno društvo za inženjering u građevinarstvu V. d.d., S., slijedom čega je izričito priznato zaključenje navedenog ugovora i M. M. priznato pravo vlasništva poslovnog prostora u Z. naselju K., površine 36,15 m2 u objektu O-805/1, u zgradi na adresi Z., ..., zgrada sagrađena na k. č.br.5744, po novoj izmjeri k.č.br.5382 k.o. T. upisana u Z.U. 32567 k.o. G. Z. te i odgovarajućeg suvlasničkog dijela zgrade srazmjernog odnosu korisne vrijednosti predmetnog poslovnog prostora prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade, koji će se naknadno utvrditi sukladno čl. 68. i 370. st. 4. ZV-a. Temeljem iste izjave dopušta se M. M. da u zemljišnim knjigama može ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na predmetnoj nekretnini,

-kako je rješenjem suda prvog stupnja Z-6971/01 od 21. siječnja 2008. odbačen tuženikov prijedlog radi uknjižbe poslovnog prostora površine 36,15 m2 u Z., sagrađenom na k.čbr. 5744. k.o. T. (jer nije dostavljena punomoć po kojoj je za prodavatelja Kupoprodajni ugovor kao zemljišnoknjižnu ispravu potpisao punomoć i jer u nekretnini nije provedeno etažiranje (list 88-89 spisa),

-kako je uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak kroz zajednički informacijski sustav, utvrđeno kako je u zk. ul. br. 23567 k.o. G. Z. bila upisana k.č.br. 5744 16-katni stambeni objekt ..., popisni broj 21243 – Grad oznake O-805/1, koja je ispisana sa Z- 55780/2013; uvidom u navedeni predmet, također kroz zajednički informacijski sustav, utvrđeno je kako se radi o predmetu povezivanja KPU i zemljišne knjige na z.k.č.br. 5744 k.o. G. Z., a o čemu je doneseno rješenje 30. rujna 2021.; uvidom u zk.ul.br. 225592 k.o. G. Z. utvrđeno je kako je izvršeno povezivanje KPU i zemljišne knjige te je predmetni poslovni prostor sada upisan u zemljišne knjige i to kao 68. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-67) poslovni prostor u prizemlju zgrade, koji se sastoji od jedne prostorije i sanitarnog čvora, površine 36,15 m2 koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, a kao vlasnik je upisana G. B.; nadalje je vidljivo kako na istom postoji zabilježba spora ovdje tuženika radi brisanja uknjižbe prava vlasništva te utvrđenja prava vlasništva te zabilježba spora poslovni broj P-1184/2017 (tužba podnesena od strane ovdje tužitelja i predmet u tijeku).

 

7.Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio kako tužitelj nije dokazao da bi zaključenjem Ugovora o kupoprodaji poslovnih prostorija od 27. rujna 1967. prema tada važećim pravilima (pravni osnov i stupanje u posjed) stekao vlasništvo predmetne nekretnine, niti je postao predmnijevani vlasnik, a pošto je M. M. kupio kasnije isti prostor od građevinskog poduzeća V., koje je bilo upisano kao vlasnik nekretnina dok ista nije bila etažirana a u zemljišnim knjigama upisano društveno vlasništvo, koji je taj prostor prodao tuženiku, kako je došlo do višestrukog otuđenja, zbog čega tuženik, kao i tužitelj koji svoje pravo nije upisao u zemljišne knjige, imaju jednako jak pravni osnov stjecanja; kako je tuženik pošten posjednik jer je u trenutku zaključenja ugovora o zakupu s tužiteljem već bio u posjedu prostora, a nakon prestanka ugovora (bilo istekom ili otkazom), kako svoje pravo izvodi iz činjenice zaključenja ugovora o kupoprodaji tog prostora s M. M., koji mu se legitimirao kao vlasnik, radi čega je tuženika smatrajući poštenim posjednikom, te pozivom na odredbu iz čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09,153/09, 22/00, 73/00, 143/012,152/14,81/15 i 94/17 - dalje: ZV) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

8.Po stavu ovog suda, temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja, sporni odnos među strankama glede tužbenog zahtjeva na isplatu naknade za korištenje prostora, koji je nesporno u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta), prvostupanjski je sud pravilno razmatrao kroz odredbu čl. 164. I 165. ZV.

 

8.1.Naime, ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18,126/21,114/22 i 156/22, dalje: ZOO), prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje, pri čemu je imati u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) donio pravna shvaćanja kojima upućuje na primjenu odredbi stvarnog prava iz  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

8.2.Tako na primjenu čl. 164. i 165. ZV-a upućuju i pravna shvaćanja zauzeta na sjednici Građanskog odjela VSRH od 26. listopada 2009. (Su-IV-188/09-7), od 14. studenog 2013. (Su-IV-127/13-8) te od 1. ožujka 2021. (Su-IV-16/2021-5.), što je prihvatila i sudska praksa, a koje shvaćanje glasi:

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“.

 

8.3.Dijeleći navedeni pravni stav, (koji je inače obvezujući za ovaj sud temeljem odredbe iz čl. 40. Zakona o sudovima – "Narodne novine" br.  28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19130/20, 21/22, 60/22, 16/23), proizlazi kako o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, kada je moguća predaja posjeda, a prema sadržaju spisa u tijeku je parnica radi ispražnjenja i predaje, naknadu koristi koju tužitelj, tvrdeći da je vlasnik, potražuje od tuženika smatrajući ga bespravnim korisnikom treba prosuđivati prema odredbi članka 164. i 165. ZV-a imajući u vidu da iz raspravnog gradiva ne proizlazi niti tuženik tvrdi da je došlo do promjene identiteta stvari, radi čega se tužiteljev žalbeni prigovor kojim upire na primjenu čl. 1120. ZOO ukazuje neosnovanim.

 

8.4.Uzev u obzir citirane zakonske odredbe, za ocjenu ne/osnovanosti tužbenog zahtjeva ključno je bilo, osim utvrđenja je li tužitelj vlasnik nekretnine, utvrditi i kvalitetu tuženikova posjeda, imajući u vidu da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (u smislu odredbe čl. 18. st. 3. i 5. ZV-a).

 

8.5.Pravni standard poštenja posjeda, daju već i same odredbe čl. 165. ZV-a, kojima je uređen „pravni položaj nepoštenoga posjednika“, a kojima je propisano: (stavak 1.) „Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.“ i (stavak 6.) „Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.“, sve u svezi s odredbom čl. 18. st. 3. ZV-a, prema kojoj: „Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.“

 

8.6.U smislu odredbe iz čl. 164. st. 1. ZV-a, pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

 

9.Pravilno je sud prvog stupnja, razmatrajući raspolaganja  spornim prostorom kroz saznanja proizišla iz ocjene provedenih dokaza, smatrao da se radi o višestrukom ugovaranju otuđenja tuđe stvari te da tužitelj nije dokazao modus stjecanja.

 

9.1.S druge strane, predmet ovog spora nije zaštita vlasništva ni predaja u posjed jer se o tome vodi posebna parnica, pa će donošenjem pravomoćne odluke u istoj biti riješeno i pitanje je li tuženik posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati ili vlastite stvari, odnosno je li tužitelj vlasnik nekretnine za koju traži naknadu.

 

9.2.Nadalje, i po stavu ovog suda, tuženik je ovdje pošten posjednik, jer je, kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja, što tužitelj s osnovom nije doveo u pitanje, bio u posjedu predmeta spora u vrijeme zaključenja ugovora o zakupu s tužiteljem, sklopio je ugovor o kupoprodaji s osobom koja mu se iskazala vlasnikom prostora temeljem ugovora o kupoprodaji na koji je platio i porez na promet, potvrdu kojem pravnom poslu i njegovu izvršenju daje i izjava Privrednog društva za inženjering u graditeljstvu V. d.d. od 9. svibnja 2007. za kojega nije sporno kako je ranije poslovalo pod tvrtkom Građevinsko poduzeće V. iz S., ulica ..., kojom izjavom se kupac iz spomenutog ugovora izričito ovlašćuje na uknjižbu prava vlasništva, čime je tuženik postao pošteni posjednik jer s obzirom na okolnosti nije  imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

 

9.3.Slijedom navedenog, valjanom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 164. st. 1. u svezi s čl. 18. ZV-a, sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev odbio i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

 

10.Dosljedno navedenom, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i  potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

11.Odluku o troškovima postupka je prvostupanjski sud pravilno i zakonito cijenio primjenom odredbi čl. 154. st. 1., 155. ZPP-a i odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22, 126/22 dalje:OT), radi čega je i u tom dijelu žalba tužitelja neosnovana.

 

11.1.Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući sa žalbom nije uspio (čl. 166. ZPP).

 

11.2.Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

U Splitu, 23. ožujka 2023.