1              Poslovni broj: Gž-1481/2022-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1481/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D., OIB: ..., iz V., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u O., protiv tuženika N. H. B. d.d., OIB: ..., Z., zastupanog po  punomoćniku Ratku Žuriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. i P. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 80 P-4805/2018-35 od 20. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 23. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 80 P-4805/2018-35 od 20. lipnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 772154, sklopljenog 6. listopada 2006. između tužitelja I. D. i V. d.d., Z., pravnog prednika tuženika N. H. B. d.d., Z., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Ž. M. pod brojem OU-801/2006. dana 6. listopada 2006., a koja u čl. 1. glasi: ,,…CHF… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate."; u čl. 2. st. 1. glasi: ,,… promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora."; u čl. 2. st. 4. glasi: ,,Promjenjiva , po stopi utvrđenoj odlukom o kamatama i naknadama Kreditora."; u čl. 4. glasi: ,,Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti."; u čl. 8. glasi: ,,…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća."; u čl. 11. st. 1. glasi: ,,…sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora. "; u čl. 11. st. 45. glasi: ,, Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano odredbama ovog Ugovora, primjenjuje Odluka o kamatama i naknadama Kreditora, Opći uvjeti poslovanja Kreditora i ostali važeći akti Kreditora…Ukoliko se u razdoblju u kojem su međusobni odnosi strana regulirani u skladu s odredbama Ugovora, izmijene navedeni akti Kreditora…ugovorne strane se obvezuju postupati po nastalim promjenama.".

 

II. Nalaže se tuženiku N. H. B. d.d., Z., OIB: ..., isplatiti tužitelju I. D., OIB: ..., iznos 10.253,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 27,16 kuna od 2. travnja 2008.

- na iznos 27,16 kuna od 3. svibnja 2008.

- na iznos 27,16 kuna od 3. lipnja 2008.

- na iznos 27,16 kuna od 2. srpnja 2008.

- na iznos 27,16 kuna od 2. kolovoza 2008.

- na iznos 27,16 kuna od 2. rujna 2008.

- na iznos 27,16 kuna od 2. listopada 2008.

- na iznos 27,16 kuna od 4. studenog 2008.

- na iznos 27,16 kuna od 2. prosinca 2008.

- na iznos 41,83 kune od 3. siječnja 2009.

- na iznos 41,83 kune od 3. veljače 2009.

- na iznos 41,83 kune od 3. ožujka 2009.

- na iznos 41,83 kune od 2. travnja 2009.

- na iznos 41,83 kune od 3. svibnja 2009.

- na iznos 41,83 kune od 2. lipnja 2009.

- na iznos 41,83 kune od 2. srpnja 2009.

- na iznos 41,83 kune od 2. kolovoza 2009.

- na iznos 41,83 kune od 2. rujna 2009.

- na iznos 54,83 kune od 2. listopada 2009.

- na iznos 54,83 kune od 2. studenog 2009.

- na iznos 54,83 kune od 2. prosinca 2009.

- na iznos 54,83 kune od 3. siječnja 2010.

- na iznos 54,83 kune od 2. veljače 2010.

- na iznos 54,83 kune od 2. ožujka 2010.

- na iznos 54,83 kune od 2. travnja 2010.

- na iznos 54,83 kune od 4. svibnja 2010.

- na iznos 54,83 kune od 2. lipnja 2010.

- na iznos 54,83 kune od 2. srpnja 2010.

- na iznos 54,83 kune od 3. kolovoza 2010.

- na iznos 54,83 kune od 2. rujna 2010.

- na iznos 54,83 kune od 2. listopada 2010.

- na iznos 54,83 kune od 3. studenog 2010.

- na iznos 54,83 kune od 2. prosinca 2010.

- na iznos 523,78 kuna od 24. prosinca 2010.

- na iznos 84,14 kuna od 4. studenog 2008.

- na iznos 96,58 kuna od 3. siječnja 2009.

- na iznos 112,62 kune od 3. veljače 2009.

- na iznos 120,71 kunu od 3. ožujka 2009.

- na iznos 101,51 kunu od 2. travnja 2009.

- na iznos 98,73 kune od 3. svibnja 2009.

- na iznos 68,62 kune od 2. lipnja 2009.

- na iznos 42,14 kuna od 2. srpnja 2009.

- na iznos 51,38 kuna od 2. kolovoza 2009.

- na iznos 71,03 kune od 2. rujna.2009.

- na iznos 60,27 kuna od 2. listopada 2009.

- na iznos 49,28 kuna od 3. studenog 2009.

- na iznos 74,53 kune od 2. prosinca 2009.

- na iznos 98,44 kune od 3. siječnja 2010.

- na iznos 123,62 kune od 2. veljače 2010.

- na iznos 117,01 kunu od 2. ožujka 2010.

- na iznos 159,41 kunu od 2. travnja 2010.

- na iznos 148,49 kuna od 4. svibnja 2010.

- na iznos 169,81 kunu od 2. lipnja 2010.

- na iznos 289,88 kuna od 2. srpnja 2010.

- na iznos 262,55 kuna od 3. kolovoza 2010.

- na iznos 365,07 kuna od 2. rujna 2010.

- na iznos 310,99 kuna od 2. listopada 2010.

- na iznos 270,32 kune od 3. studenog 2010.

- na iznos 394,00 kuna od 2. prosinca 2010.

- na iznos 4.544,91 kunu od 24. prosinca 2010. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku N. H. B. d.d., Z., OIB: ..., isplatiti tužitelju I. D., OIB: ..., iznos 861,17 kuna sa zateznim kamatama koje od 24. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku N. H. B. d.d., Z., OIB: ..., naknaditi tužitelju I. D., OIB: ..., parnični trošak u iznosu 11.455,50 kuna, sa zateznim kamatama koje teku od 20. lipnja 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana."

 

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik je zatražio trošak žalbenog postupka.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

6. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. (u vezi članka 220. stavak 1.) ZPP-a, na koju tuženik ukazuje tvrdnjom da prvostupanjski sud nije prihvatio njegove dokazne prijedloge, jer prema odredbi članka 220. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.).

 

7. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik istom kao potrošaču u Ugovoru o kreditu kojeg su dana 6. listopada 2006. sklopili tužitelj kao korisnik i tuženica kao kreditor, nametnuo ugovorne odredbe i to one koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom kreditora i valutnu klauzulu u CHF, pa je taj način, a protivno načelu savjesnosti i poštenja, stavljen u neravnopravan položaj i njegova je ugovorna obveza zbog ovisnosti o ta dva bitna promjenjiva elementa postala rizična.

 

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

 

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili 6. listopada 2006. Ugovor o kreditu broj 772154 (solemniziran 6. listopada 2006.) na iznos 19.332,00 CHF;

 

- da je ugovorena redovna kamata 5,10% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kredita;

 

- da je ugovoren iznos kredita kunska protuvrijednost 19.332,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a važeća na dan isplate, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća;

 

- da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa u više navrata i to naviše, a za vrijeme otplate kredita rastao je i tečaj švicarskog franka,

 

- da je individualnu tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 9. listopada 2018.;

 

- da je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je o tužbi Udruge P. – Savez ... protiv osam poslovnih banaka među kojima je i tuženik, u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

 

- da tuženik nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama prethodno pregovaralo odnosno da su one suštinski bile razumljive za tužitelju kao potrošača, dakle, nije dokazao da te odredbe nisu istovjetne onima koje su već bile predmet ocjene u kolektivnom sporu;

 

- da se osobe u posebnim parnicama mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu članka 502.c ZPP-a, kojom su proširene subjektivne granice pravomoćnosti presude, te da je sud u pojedinačnim sporovima vezan za utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava kada se osoba na njih poziva;

 

- da je, imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu članka 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi kojima je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostrano u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih odredaba (članak 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO);

 

- da sukladno odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi 5,10% te pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja pojedinog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju CHF HNB-a na dan isplate kredita;

 

- da je financijskim vještačenjem po R. vještačenja d.o.o., po stalnom sudskom vještaku Z. R. utvrđeno kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. studenoga 2006.) do konačne prijevremene otplate (23. prosinca 2010.), a koja proizlazi iz povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 422,28 CHF odnosno 1.967,14 kuna, dok razlika obveza koja proizlazi iz povećanja tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate u odnosu na tečaj za valutu CHF važeći na dan isplate kredita iznosi ukupno 8.286,04 kune;

 

- da visina naknade za prijevremenu otplatu kredita koja je naplaćena 23. prosinca 2010. iznosi 861,17 kuna;

 

- da tuženik nije dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita;

 

- da zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, odnosno od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.; dakle da zastara zahtjeva za isplatom preplaćene kamate, kao i u pogledu preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, u odnosu na tuženika, te glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a kako je tužba u ovom postupku podnesena 9. listopada 2018., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila;

 

- da zastara tužiteljevog potraživanja nije nastupila niti u pogledu zahtjeva za povrat naknade za prijevremenu otplatu kredita, koju je tužitelj platio tuženiku, jer ona počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20, odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja prvostupanjske presude (20. lipnja 2022.), jer je ovom presudom odlučeno o pitanju ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

 

9. Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je smatrao da je pravomoćno utvrđeno kako je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope kredita i valutu kredita iskazanu u švicarskom franku, pa je dužan tužitelju vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta sve shodno odredbi članka 1111. ZOO-a, time da je visina pravilno utvrđena provedenim financijskim vještačenjem.

 

10. Protivno žalbenim prigovorima tuženika, ispravno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavne materijalnopravne odredbe Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a kada je cijenio da se tuženik pri sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja promjenjive kamatne stope isključivo temeljem odluke banke i uz ugovaranje valutne klauzule vezano za švicarski franak nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo, te da nije vodio računa o interesima tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja spomenute odredbe, a što je onda uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu tužitelja, pa je pravilno odredbu da banka promjeni kamatnu stopu svojim samostalnim odlukama kao i odredbu u kojoj je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima smatrao ništetnim i slijedom toga prihvatio zahtjev tužitelja u tom dijelu.

 

11. Inače, u ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno ponovno provoditi potpuni dokazni postupak kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud, a što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

 

12. Ovo stoga, jer prema odredbi članka 502. a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

 

13. Odredbom članka 502. b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a ZPP-a, dok članak 502. c ZPP-a uređuje učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tako se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

14. Dakle, imajući u vidu direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama, koje kao takve obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, uz odgovarajuću primjenu citiranih odredaba članka 502.c ZPP-a, ovaj sud prihvaća kao pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da i u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači, upravo radi isplate temeljem posljedica ništetnih ugovornih odredaba, nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, što je sukladno i recentnoj praksi revizijskog suda.

 

15. Prema ispravnom pravnom shvaćanju suda prvog stupnja pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (jednako pravno shvaćanje zauzeto je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.).

 

16. Budući da je predmetna tužba podnesena 9. listopada 2018., dok je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu koji se odnosi ništetnost odredbi o ugovorenoj kamati donesena 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na ništetne i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli donesena 14. lipnja 2018., to zastara nije nastupila kako to ispravno cijeni i sud prvog stupnja (članak 225. ZOO-a).

 

17. U konkretnom slučaju, kod utvrđenja nepoštenim, a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem tih ništetnih odredaba.

 

18. Kako je tužitelj istaknutim zahtjevima zatražio isplatu upravo novčanih iznosa koje je tuženiku isplatio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju je visinu prvostupanjski sud utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, osobito, nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati tražene novčane iznose s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako to nalaže odredba članka 1115. ZOO-a koja regulira opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koja se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

 

19. Nadalje, predmet ovog postupka je i zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi isplate naknade plaćene na ime prijevremene otplate kredita. Prema odredbi članka 1024. ZOO-a korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit (stavak 1.); kredit može vratiti i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku (stavak 2.); u oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio (stavak 3.); u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti (stavak 4.).

 

20. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako tuženik tijekom postupka nije dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, pa da opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita predstavljaju nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti). Kako je takva odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi (članak 1024. stavak 4. ZOO-a) i nepoštena, radi se o ništetnoj odredbi (tako i VSRH u Rev 112/2018) pa je osnovom takvog utvrđenja pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i u tome dijelu.

 

21. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini (članak 154. i članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

22. Inače, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

 

23. Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

24. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

 

U Splitu, 23. ožujka 2023.