Poslovni broj: Gž R-1097/2022-3

Poslovni broj: Gž R-1097/2022-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB: ..., iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K., C.-P. & P. j.t.d. u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8045/82020-27 od 29. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8045/82020-27 od 29. srpnja 2022.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da plati tužitelju iznos od 25.729,04 kuna, s osnove imovinske štete zbog izgubljene zarade zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to naznačeno u izreci presude (točka I. izreke), kao i da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.625,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29. srpnja 2022. do isplate (točka II. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP) s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, a podredno da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužena je zatražila i trošak za sastavljanje žalbe.

 

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene razloge kao neosnovane te je predložio da se žalba odbije. Tužitelj je zatražio trošak sastava odgovora na žalbu.

 

2.2. Žalba nije osnovana.

 

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužena jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog tužene pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade imovinske štete u visini izgubljene zarade odnosno razliku između pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koji bi tužitelju bio isplaćen da je tuženik na pravilan način obračunavao doprinose na mirovinsko osiguranje koji se isplaćuju "iz" plaće, te isplaćenog iznosa invalidske mirovine tužitelju, u iznosu od 25.729,04 kuna, s pripadajućim kamatama, od kolovoza 2011. do zaključno srpnja 2018.

 

4.1. U ovome stadiju postupka nije sporna visina tužbenog potraživanja, međutim, sporna je osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

5. Prvostupanjski je sud nakon provedenoga dokaznog postupka utvrdio:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-195/17 od 27. ožujka 2018. tuženiku naloženo da tužitelju isplati ukupno 46.413,12 kuna s pripadajućim kamatama, te troškovima postupka

- da je u navedenom postupku utvrđeno da dužni doprinosi za mirovinsko osiguranje koji se obračunavaju "iz" plaće, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak iznose 18.832,59 kuna (prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka koji prileži spisu),

- da je tužitelj, nakon izvršene isplate od strane tuženika, izvršio uplatu iznosa od 18.832,59 kuna u korist državnog proračuna, na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje iznosa od 27.580,53 kuna u korist proračuna Grada K., sve po pravomoćnoj presudi

- da je 23. srpnja 2018. tužitelj podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) prijedlog za obnovu postupka, radi novog izračuna mirovine (list 30-32 spisa)

- da je o navedenom prijedlogu odlučeno Rješenjem HZMO od 21. veljače 2019. (list 33-34 spisa) tako da je tužitelju određen uvećan iznos invalidske mirovine u iznosu od 3.466,03 kuna, počevši od 1. kolovoza 2018., u skladu s odredbom članka 143. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13., 151/14, 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO)

- da je HZMO izvršio obračun tražene razlike mirovine kojeg su stranke prihvatile. 

 

6. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužene, prvostupanjski sud je smatrao da je tužena odgovorna za štetu koja je nastala tužitelju u vidu izgubljene zarade na temelju članka 1095. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), a koja šteta se sastoji u razlici između pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koji bi tužitelju bio isplaćen da je tužena na pravilan način obračunavala doprinose na mirovinsko osiguranje koji se isplaćuju "iz" plaće, te isplaćenog iznosa invalidske mirovine tužitelju od kolovoza 2011. do srpnja 2018.

 

6.1. Prema tome, tuženu je valjalo obvezati da tužitelju isplatiti naknadu štete zbog izgubljene zarade u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu od 25.729,04 kuna, a koji iznos predstavlja zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa koje je tužitelj postavio u svom konačno specificiranom tužbenom zahtjevu i koje iznose je tužena učinila nespornim.

 

6.2. Zbog navedenog, neosnovano tužena u žalbi navodi da tužitelj nije ostvario pravo na razliku mirovine jer da je primio iznos od 46.413,12 kuna na temelju pravomoćne presude koje je zadržao za sebe. Naime, materijalnopravno shvaćanje tužene o njenoj odgovornosti za utuženu štetu, koje ponavlja u žalbi, utemeljeno je na pogrešnom tumačenju relevantnih odredbi jer suprotno tumačenju tužene tužitelj nije zadržao dosuđene iznose već je izvršio uplate prema priloženim uplatnicama,  budući da se dosuđeni iznosi odnose na obvezne doprinose, porez na dohodak i prirez na dohodak, kao i na obvezni doprinos za mirovinsko osiguranje, po kojim uplatama je potom HZMO izvršio novi obračun mirovine tužitelju koji se tužitelju i isplaćuje od 1. kolovoza 2018., pa je tužitelju zbog pogrešnog izračuna plaće u bruto iznosu koju je tužena uplaćivala, isplaćena manja mirovina od koju je tužitelj trebao primiti u utuženom razdoblju što predstavlja pravnu osnovu za naknadu štete u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a.

 

6.3. Također, valja navesti da se šteta zbog gubitka zarade ne očituje samo gubitkom plaće kao stalnog oblika primanja iz radnog odnosa, već se ta šteta može očitovati i gubitkom drugih primanja, primjerice primanja iz prekovremenog rada, dnevnica, terenskog dodatka pa i mirovine.

 

6.4. Kako je prvostupanjski sud na temelju ocjene materijalnih dokaza utvrdio da je tužena pogrešno obračunavala plaću tužitelja u bruto iznosu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelju pripada pravo na naknadu štete s osnove izgubljene zarade u visini razlike mirovine koju je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario i mirovine koju bi ostvario da je tužena pravilno obračunavala tužitelju plaću u bruto iznosu, a na koju štetu zbog manje mirovine koju je primao kroz utuženo vremensko razdoblje tužitelj nije mogao utjecati podnoseći zahtjev za usklađivanje mirovine ili za obnovom postupka prema važećim propisima ZOMO-a odnosno nije mogao neisplaćeni dio mirovine koja mu pripada ostvariti u upravnom postupku, pa je pravilno prvostupanjski sud donio pobijanu presudu usvajajući tužbeni zahtjev.

 

7. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju pripada i zakonska kamata od dospijeća svakoga pojedinog iznosa, što se s žalbom posebno ne osporava.

 

8. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

 

9. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, to je žalbu tužene na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

 

10. Budući da tužena nije uspjela u ovom žalbenom postupku, to je njen zahtjev za naknadom troška sastavljanja žalbe odbijen kao neosnovan na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, a zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer prema mišljenju ovoga suda nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke, ove odluke.

 

Split, 23. ožujka 2023.