Broj: Ppž-2439/2023

                                                           -1-

 

 

                            

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

  P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T.Š., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 16. prosinca 2022., broj: 56 PpP-844/2020, u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2023.

 

 

        p r e s u d i o   j e

 

 

I               Odbija se žalba okr. T.Š. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

 

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik T.Š. je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 26,54 EUR[1] (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa)/ 200,00 kn (dvjesto kuna), u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

                                                    Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku okr. T.Š. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8.. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana i na temelju članka 44. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje je izrečena ista ili teža kazna.

 

1.1.   Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.         

         

1.2.              Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

 

1.3.      Protiv okrivljenika je istom presudom, na temelju članka 181. stavka 1. točke 5. Prekršajnog zakona, odbijena optužba za prekršaj iz članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

2.              Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja K.Š., odvjetnika u Zagrebu, podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.    Suprotno tvrdnje žalitelja, prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom svih okolnosti od utjecaja na kaznu u smislu članka 36. Prekršajnog zakona te pri tome uvažavajući značaj počinjenog prekršaja i stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika za predmetno djelo primijenio uvjetnu osudu, koja nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prvostupanjski sud je primijenio najblažu vrstu sankcije, odnosno, mjeru upozorenja, koja se sastoji od izrečene kazne zatvora u trajanju od 10 dana i roka kušnje (provjeravanja) od 12 mjeseci, vrednujući u dovoljnoj mjeri njegovo ranije primjereno ponašanje u prometu, pokajnički odnos prema djelu i sve olakotne okolnosti na koje žalitelj ponovno upire u žalbi, smatrajući da se i bez izvršenja kazne zatvora može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja. Takva ocjena prihvatljiva je i ovom Sudu, s time da zbog težine počinjenog djela nije osnovano kraće trajanje kazne i roka provjeravanja njegovog postupanja u prometa u pogledu djela za koje se može izreći takva ili teža kazna.

 

5.1.               Pogrešno žalitelj upire da se prema njemu primjeni opomena, budući da nisu ostvareni zakonski uvjeti za primjenu te mjere upozorenja, jer se sukladno odredbe članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 5.000,00 kuna, što nije slučaj u ovom predmetu, s obzirom na propisanu kaznu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora.

 

 

6.     Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje i odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca. Naime i ovaj Sud je mišljenja da je ista opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona te nije izrečena u predugom trajanju. S obzirom na težinu i značaj djela, što se ogleda se izrazito visokom stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika te prilike, može se zaključiti da je u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu, jer se po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 2,06 g/kg nalaze u pijanom stanju, njihove intelektualne funkcije su jako sužene, izražena je dremljivost, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum… Stoga je mišljene i ovog Suda da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) te već pravilno vrednovanim osobinama ličnosti okrivljenika i prethodnoj nekažnjavanosti, pa je mjera razmjerna s težinom prekršaja, prekršajima koji se mogu očekivati i stupnjem opasnosti počinitelja, odnosno, naravi potrebe za ograničenjem prava u predmetnom slučaju, dok paušalni i ničim dokumentirani žalbeni navodi ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje izrečene mjere.

         

7.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka. 

 

8.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 23. ožujka 2023.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.