Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                1                       Poslovni broj 20 Kž-46/2023-9.

                              

             REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                 

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU      

 

                                                                                                             Poslovni broj 20 Kž-46/2023-9.

             

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Slavena Vidmara, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika M. B. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. 126/19., 84/21. i 114/22. dalje KZ/11.) odlučujući o žalbi I. okrivljenika M. B. podnesenoj po branitelju odvjetniku B. R. i Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj 1 K-393/21-10. od 23. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2023.,  

                                                             p r e s u d i o    j e

Odbijaju se žalbe I. okrivljenika M. B. i Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim I. okrivljenika M. B. za počinjenje kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11.

2. Za počinjeno kazneno djelo I. okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca. Na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11. okrivljeniku je opozvana uvjetna osuda izrečena mu presudom istog suda poslovni broj K-1872/18. od 8. svibnja 2019., te se kazna zatvora izrečena mu predmetnom presudom u trajanju od jedne godine smatra utvrđenom, pa se na temelju članka 53. KZ/11. okrivljenik M. B. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. okrivljeniku se u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. siječnja 2018. do 29. ožujka 2018.

 

 

3. Na temelju članka 198. stavak 8. KZ/11. od okrivljenika M. B. oduzeta je opojna droga marihuana, amfetamin, kokain, ecstasy i tri digitalne vage za precizno mjerenje težine za koje je određeno da će se po pravomoćnosti prvostupanjske presude uništiti.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19. i 80/2022. dalje ZKP/08.) I. okrivljenik je obvezan platiti troškove postupka u iznosu od 19.619,00 kn i paušalni iznos od 1.000,00 kn.

5. Istom presudom a na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. II. okrivljena M. N. oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka koji se odnose na II. okrivljenu M. N. padaju na teret proračunskih sredstava.

6. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio I. okrivljenik M. B. po branitelju odvjetniku B. R. zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da mu izrekne blažu vrstu kaznene sankcije.

7.  Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo i Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu oslobađajuće presude i zbog odluke o kazni u odnosu na I. okrivljenika, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni I. okrivljeniku M. B. te mu izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju, te s prijedlogom da ukine prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu i u tom dijelu predmet vrati na ponovno suđenje.

8. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

9. I. okrivljenik je u žalbi po branitelju zahtijevao da njegov branitelj bude obaviješten o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća pa je drugostupanjski sud stranke obavijestio o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća a na sjednicu je pristupio samo branitelj I. okrivljenika odvjetnik B. R. koji je iznio žalbu okrivljenika u njenim najvažnijim dijelovima, te predložio da se žalba I. okrivljenika prihvati.

10. Žalbe I. okrivljenika M. B. i Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu nisu osnovane.

O žalbi ODO u Zagrebu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

11. Nije u pravu državno odvjetništvo iz Zagreba kada u žalbi tvrdi da je u odnosu na II. okrivljenu oslobađajuća presuda rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno ovim žalbenim navodima državnog odvjetništva ovaj drugostupanjski sud smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da nema dokaza da bi II. okrivljena M. N. počinila kazneno djelo za koje ju tereti državno odvjetništvo. Državno odvjetništvo se u žalbi poziva na činjenicu da je II. okrivljena živjela u zajednici sa I. okrivljenim te da je u kući u kojoj su oni živjeli a koja je vlasništvo II. okrivljene pronađena predmetna droga i tri digitalne vage za precizno mjerenje. S obzirom na obranu I. okrivljenika M. B. koji u svojoj obrani tvrdi da su i predmetna marihuana i digitalne vage njegove, te da državno odvjetništvo nema drugih dokaza koji bi tvrdili suprotno, naprijed navedenim žalbenim navodima državnog odvjetništva ne dokazuje se u dovoljnoj mjeri da bi II. okrivljena M. N. posjedovala predmetnu drogu s namjerom da istu stavi u neovlaštenu prodaju ili na drugi način u promet. Isto se odnosi i na žalbeni navod državnog odvjetništva da je II. okrivljena isto kao i I. okrivljenik odbila potpisati zapisnik o pretrazi doma i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. Naime niti ta činjenica na koju se poziva ovaj žalitelj ne dokazuje tvrdnju iz optužbe u odnosu na II. okrivljenu da je ona posjedovala opojnu drogu s namjerom stavljanja u neovlaštenu prodaju odnosno promet. Čak niti činjenica na koju u svojoj žalbi upire državno odvjetništvo, da je II. okrivljena znala za postojanje opojne droge u svojoj kući, kada bi bila i istinita, sama po sebi ne dokazuje da je II. okrivljena posjedovala tu opojnu drogu s namjerom da je neovlašteno prodaje ili na drugi način stavlja u promet. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba državnog odvjetništva iz Zagreba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u oslobađajućem dijelu prvostupanjske presude koji se odnosi na II. okrivljenu M. N. 

O žalbi I. okrivljenika M. B.

12. Nije u pravu I. okrivljenik kada u žalbi po branitelju tvrdi da su na njegovoj strani postojali razlozi za ublažavanje kazne odnosno da nisu bili ispunjeni svi uvjeti radi opoziva uvjetne osude. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, prilikom odlučivanja o vrsti kaznene sankcije koju treba izreći I. okrivljeniku prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve one razloge koji su od utjecaja na to kakva kaznena sankcija treba biti za okrivljenika da bi se njome ostvarila svrha kaznenopravnih sankcija.  Prvostupanjski sud je pri tome cijenio kao olakotne okolnosti okrivljenikovo priznanje djela i iskazanu vlastitu samokritičnost prema svom ponašanju, no pravilno je cijenio da na strani okrivljenika postoji i osobito otegotna okolnost da je okrivljenik presudom istog suda proglašen krivim za istovrsno kazneno djelo, te da je novo kazneno djelo počinio u roku kušnje po ranijoj već spomenutoj presudi. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi da se svrha kaznenopravne sankcije može postići jedino izricanjem bezuvjetne kazne zatvora. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika po branitelju ovaj drugostupanjski sud smatra da na njegovoj strani nije bilo razloga za primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11. jer s obzirom da je u roku kušnje počinio novo istovrsno kazneno djelo ne postoje naročito olakotne okolnosti na njegovoj strani zbog kojih bi trebalo ublažiti kaznu odnosno odmjeriti mu kaznu zatvora u trajanju manjem od minimalno propisane. Neosnovan je i žalbeni navod okrivljenika kako se nisu stekli uvjeti za opoziv ranije uvjetne osude. Suprotno ovim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 58. stavak 1. KZ/11. koji propisuje obavezno opozivanje uvjetne osude kada osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Naime kazna zatvora za novo kazneno djelo u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca tek je neznatno viša od minimalno propisane kazne za ovo kazneno djelo, pa se ne može govoriti o tome da se radi o strogo odmjerenoj kazni, a jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci po prvostupanjskom sudu odmjerena je sukladno odredbi članka 53. KZ/11. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba I. okrivljenika zbog odluke o kazni.

O žalbi ODO u Zagrebu zbog odluke o kazni

13. Nije u pravu državni odvjetnik iz Zagreba kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud I. okrivljeniku izrekao preblagu kaznenu sankciju. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je kod odmjeravanja kazne zatvora na strani okrivljenika cijenio sve olakotne ali i otegotne okolnosti pa i činjenicu da je I. okrivljenik počinio novo kazneno djelo u roku kušnje i nije precijenio olakotne okolnosti a podcijenio tu otegotnu okolnost. Osudom na bezuvjetnu kaznu zatvora te opozivanjem ranije uvjetne osude i izricanjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda postići će se sve svrhe kaznenopravnih sankcija pa i svrha specijalne prevencije koja bi trebala odgojno djelovati na I. okrivljenika da više ne čini ovakva i slična kaznena djela. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba ODO u Zagrebu zbog odluke o kazni.

14. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije našao drugih povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

15. Kako je drugostupanjski sud utvrdio da nisu osnovane žalbe I. okrivljenika i Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu te da ne postoji ni povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482  ZKP/08. odbio je njihove žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu. 

Slavonski Brod, 23. ožujka 2023.

 

                                                                                                                                                Predsjednik vijeća

                            Slaven Vidmar

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu