Kž-8/2022-4

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-8/2022-4

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika L. A. i M. A. zbog kaznenih djela iz članka 212. i članka 319. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi branitelja optuženog L. A. D. P., odvjetnika u D. i optužene M. A. osobno, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 11. lipnja 2021. 4br. K-271/2016, u sjednici vijeća održanoj dana 23. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog L. A. i optužene M. A. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem 4K-271/2016 od 11. lipnja 2021. u točki 1. izreke, temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19 -dalje u tekstu: ZKP/08) izvan snage je stavljen kazneni nalog toga suda pod brojem 7K-271/2016. od 28. lipnja 2016.

 

2. Točkom 2. izreke pobijane presude optuženi L. A. i optužena M. A. proglašeni su krivima zbog počinjenja dvaju kaznenih djela i to protupravne gradnje iz članka 212. KZ/11 i kaznenog djela oštećenja i nedozvoljenog izvoza kulturnog dobra iz članka 319. stavka 1. KZ/11.

 

3. Optuženom L. A. je za kazneno djelo protupravne gradnje iz članka 212. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo oštećenja i nedozvoljenog izvoza kulturnog dobra iz članka 319. stavka 1. KZ/11, utvrđena je kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, pa je taj optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, time da mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine po pravomoćnosti te presude ne počini novo kazneno djelo.

 

4. Optuženoj M. A. je za kazneno djelo protupravne gradnje iz članka 212. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo oštećenja i nedozvoljenog izvoza kulturnog dobra iz članka 319. stavka 1. KZ/11, utvrđena je kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, pa je ta optuženica osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, time da joj je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako optužena u roku od dvije godine po pravomoćnosti te presude ne počini novo kazneno djelo.

 

5. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točke 1.-8. ZKP/08 i to paušalni trošak u iznosu od 500,00 kuna / 66,36 eura[1] optuženici su dužni platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti te presude na račun državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi L. A. po branitelju D. P., odvjetniku u D., i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „te bitne povrede Zakona“ sa prijedlogom da se uvažavanjem žalbenih navoda pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odluku.

 

7. Žalbu je podnijela i optužena M. A. bez navođenja posebne žalbene osnove sa prijedlogom da viši sud presudu ukine i ponovi postupak.

 

8. Odgovore na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku sa prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbe optuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

9. U smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 predmet je prije sjednice vijeća dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

10. Žalbe optuženika nisu osnovane.

 

11. Optuženi L. A. se žali zbog „bitne povrede Zakona“ očito misleći na žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a sadržajno razmatrajući sadržaje žalbi proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

 

11.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 utvrdio da niti jedna povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi nije počinjena.

 

12. U okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi L. A. navodi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer da nije utvrđena okolnost kada su sporni građevinski radovi na obiteljskoj kući optuženika završeni, a na tu okolnost da je tijekom postupka obrana predlagala saslušanje u svojstvu svjedoka M. G., koji prijedlog je sud odbio. Ta okolnost da je osim toga i bitna sa stanovišta kontrole zastarnih rokova.

 

12.1. Međutim, suprotno izloženom stajalištu žalitelja, okolnost kada su sporni građevinski radovi završeni, ne bi predstavljalo bitnu činjenicu u ovom postupku, a kraj pravilno utvrđene odlučne činjenice da su optuženici gradili građevinu u području koje je rješenjem ministarstva od 11. studenog 2007. upisano u registar jer se nalazi u povijesnoj jezgri grada C., te predstavlja kulturno dobro. Zbog toga je i ministarstvo, dana 09. lipnja 2014. donijelo rješenje o privremenoj obustavi građevinskih radova. Kod toga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka P. B., djelatnice konzervatorskog odjela, M. J., načelnika u građevinskoj inspekciji i Đ. K., susjeda optuženika, nalazeći da se njihovi iskazi međusobno nadopunjuju te su i u suglasnosti sa priležećom materijalnom dokumentacijom građevinske inspekcije i konzervatorskog odjela, kada je zaključio da su optuženici počinili kaznena djela protupravne gradnje i oštećenja i nedozvoljenog izvoza kulturnog dobra.

 

12.2. Što se tiče završetka građevinskih radova, na što žalitelj upire u žalbi, valja navesti da bi iz iskaza svjedokinje P. B. proizlazilo da bi postupajući po anonimnoj dojavi da se obavljaju bespravni građevinski radovi, dana 06. lipnja 2014. izišla na pregled radova u C., investitora L. A., te je utvrdila da su na kući u tijeku građevinski radovi, a što je potvrdio i svjedok M. J., da bi prilikom nadzora 23. listopada 2014. zapisnički naređeno zatvaranje gradilišta i da nakon toga radovi nisu nastavljeni. Prema tome, iz izloženih iskaza tih svjedoka bi proizlazilo da u stvari građevinski radovi na spornoj nekretnini nisu niti završeni, već bi, kako iskazuje svjedok M. J., gradilište bilo zatvoreno.

 

13.3. Uzimajući u obzir zapriječenu kaznu za kazneno djelo protupravne gradnje iz članka 212. KZ/11 od 6 mjeseci do 5 godina, zastarni rok sukladno članku 81. stavak 1. alineja 3. KZ/11 je 15 godina, dok bi za kazneno djelo oštećenja i nedozvoljenog izvoza kulturnog dobra iz članka 319. stavka 1. KZ/11, uzimajući u obzir zapriječenu kaznu za to kazneno djelo i to kaznu zatvora do 3 godine, zastarni rok sukladno članku 81. stavku 1. alineja 4. KZ/11 bio 10 godina, time da se zastarni rokovi produljuju za još dvije godine, sukladno članku 81. stavku 3. KZ/11, budući je donesena prvostupanjska presuda, pa doista, uzimajući u obzir vrijeme počinjenja kaznenih djela, period od 01. siječnja 2011. do 01. lipnja 2013. nema govora o nastupu zastare kaznenog progona optuženika budući da najraniji zastarni rok i to za kazneno djelo iz članka 319. stavka 1. KZ/11 nastupa sa danom 01. lipnja 2025.

 

13.4. Nadalje, posve neutemeljeno žalitelj dovodi i u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka Đ. K., koji je, kako žalitelj tvrdi, u višegodišnjoj zavadi sa obitelji optuženika i koji ima namjeru kupiti nekretninu optuženika. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz toga svjedoka dovodeći ga u vezu sa iskazima drugih u postupku saslušanih svjedoka, kao i priležećom materijalnom dokumentacijom, za što je dao valjane, dostatne i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Jednako tako, neprihvatljivim se ukazuju i daljnji žalbeni navodi da je prvostupanjski sud iskaz svjedoka A. P. neargumentirano etiketirao nerelevantnim i proizvoljnim.

I po mišljenju ovoga drugostupanjskog suda, posve je osnovano prvostupanjski sud iskaz svjedoka A. P. ocijenio nevjerodostojnim budući da je njegov iskaz kao inženjera građevine u potpunoj suprotnosti kako sa iskazima drugih u postupku saslušanih svjedoka, tako i sa materijalnom dokumentacijom. Taj svjedok budući je vodio izvođenje radova na nekretnini optuženika, je očito nastojao umanjiti njihovu kaznenu odgovornost za terećena kaznena djela.

 

14. Prema tome, razmatrajući razloge koje je za utvrđenja odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjena kaznena djela, ovaj drugostupanjski sud smatra da optuženik L. A. navodima svoje žalbe nije niti jednim argumentom ozbiljno doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

15. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni sukladno članku 478. ZKP/08, ovaj sud je i u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu.

 

15.1. Iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne koju će primijeniti od olakotnih okolnosti oboma optuženicima cijenio njihovu dosadašnju neosuđivanost te korektno držanje pred sudom dok otegotnih okolnosti nije našao, a koje okolnosti je i pravilno utvrdio i vrednovao kada je optuženicima za kazneno djelo protupravne gradnje utvrdio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo oštećenja i nedozvoljenog izvoza kulturnog dobra, kazne zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te potom optuženike L. i M. A. osudio na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci, a koje kazne se neće izvršiti ako optuženici u roku od dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

 

15.2. Izrečene uvjetne osude optuženicima, po ocjeni ovoga suda, primjerene su težini počinjenih djela, svim okolnostima pod kojima su djela počinjena, primjerene su svrsi kažnjavanja te svim okolnostima vezanim za ova djela, te će se sa istima ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne, tako i u pogledu specijalne prevencije, kako je to i propisano člankom 41. KZ/11.

 

16. Slijedom svega prethodno iznijetog, valjalo je žalbe optuženika L. i M. A. odbiti kao neosnovane, te temeljem članka 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

 

U Šibeniku, 23. ožujka 2023.

 

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram,v.r.                                                                Nives Nikolac,v.r.