Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 27 Gž Ob-19/2023-2
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Varaždinu Varaždin, Braće Radić 2 |
Poslovni broj: 27 Gž Ob-19/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. D., OIB:... iz Z., zastupane po punomoćniku T. J., odvjetniku u Z., protiv tuženice L. M., OIB:... iz O., s boravištem u Z., zastupane po punomoćnici G. L., odvjetnici u Z., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P Ob-402/2021-22 od 26. rujna 2022., na sjednici vijeća dana 23. ožujka 2023.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženice prihvaća kao osnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P Ob-402/2021-22 od 26. rujna 2022.:
- potvrđuje pod točkom 3. izreke presude,
- preinačuje pod točkom 1. izreke presude i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
''I. Utvrđuje se prestanak tužiteljičine obveze uzdržavanja tuženice s danom 29. listopada 2021., koje uzdržavanje je bilo određeno presudom Općinskog građanskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj P Ob-140/2020 od 12. srpnja 2021.''
- ukida u točki 2. i 4. izreke presude (odlukama o trošku) i rješenju kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Predmet se vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:
''1. Utvrđuje se prestanak tužiteljičine obveze uzdržavanja tužene s danom 1. lipnja 2022. koje uzdržavanje je bilo određeno presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj: POb-140/20 od 12. srpnja 2021.
2. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 2.900,00 kuna (384,89 eur), uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od 26. rujna 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
3. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži utvrđenje prestanka uzdržavanja za razdoblje od 29. listopada 2021. do 31. svibnja 2022.
4. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova ovog postupka.''
te rješenje kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere koji glasi:
"I. Privremeno se uređuje odnos uzdržavanja među strankama, na način da se nalaže tužiteljici da temeljem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću br. P Ob-140/20 od 12. srpnja 2021. za uzdržavanje tuženice doprinosi iznos od 650,00 kn mjesečno do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec.
II. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili drugačije odluke suda.''
2. Navedenu presudu i rješenje pravodobnim i dopuštenim žalbama pobijaju tužiteljica i tuženica.
Tužiteljica pobija prvostupanjsku odluku ''u svim dijelovima u kojima nije uspjela'' zbog svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku odluku u pobijanim dijelovima i usvojiti tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanje privremene mjere u cijelosti, podredno prvostupanjsku odluku ukinuti u pobijanim dijelovima i predmet u tim dijelovima vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U dopuni žalbe tužiteljica navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o njezinom zahtjevu za naknadu troškova postupka po privremenoj mjeri.
Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u točkama 1., 2. i 4. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u pobijanim točkama, podredno ukinuti presudu u pobijanim točkama i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženica nije odgovorila na žalbu, dok je tužiteljica u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tuženice te predložila odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženice osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja tuženice s danom podnošenja tužbe 29. listopada 2021.
Podneskom od 18. siječnja 2022. tužiteljica je postavila i eventualno kumulirani zahtjev za izmjenu točke II. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću kojom je obvezana doprinositi za uzdržavanje tuženice mjesečno iznos od 1.700,00 kn na način da ubuduće tuženici plaća na ime uzdržavanja iznos od 650,00 kn mjesečno, te je u istom podnesku predložila da sud privremeno uredi odnos uzdržavanja između tužiteljica i tuženice na način opisan u izreci rješenja.
U odnosu na presudu:
6. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih nespornih te dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:
- da je pravomoćnom i ovršnom presudom istog suda poslovni broj P Ob-140/2020 od 12. srpnja 2021. naloženo tužiteljici doprinositi za uzdržavanje tuženice iznos od 1.700,00 kn mjesečno počev od 1. veljače 2020. pa nadalje.
- da je tužiteljica u periodu od 31. prosinca 2021. do 31. siječnja 2022. bila nezaposlena, te da je temeljem Ugovora o radu sklopljenog dana 1. veljače 2022. zasnovala radni odnos na određeno vrijeme do 31. siječnja 2023. s poslodavcem G. V. d.o.o., koji joj je za mjesec veljaču 2022. isplatio plaću na tekući kunski račun u iznosu od 5.360,00 kuna neto, time da je formalno ugovoreni iznos plaće tužiteljice iznosi 4.687,50 kn bruto (3.750,00 kn neto) i da se isti formalno uvećava za neoporezive isplate naknade za prijevoz i za prehranu, te za bonus nagrade za radne rezultate i prigodne nagrade,
- da iz dopisa Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju od 25. ožujka 2022. proizlazi da tuženica više nije u statusu redovnog učenika jer je četverogodišnji program obrazovanja završila dana 27. svibnja 2021., da je obrani završnog rada pristupila dana 31. svibnja 2021. i položila ju s odličnim uspjehom, čime je stekla zvanje grafički tehničar pripreme,
- da iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 24. ožujka 2022. proizlazi da je tuženica bila prijavljena na mirovinsko osiguranje u razdoblju od 10. do 17. siječnja 2022. na nepuno radno vrijeme od 2 sata kod privatnog poslodavca A. B. u frizerskom salonu i salonu za uljepšavanje "K. s." u Z., te da prije i poslije tog razdoblja nema evidentiranih prijava tuženice na mirovinsko osiguranje.,
- da iz iskaza tuženice proizlazi da se radi samo o formalnoj prijavi na mirovinsko osiguranje u svrhu ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje, da je nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja bila prijavljena na Zavodu za zapošljavanje, ali da nuđeni joj poslovi nisu odgovarali njezinim stručnim kvalifikacijama,
- da iz medicinske dokumentacije tuženice ne proizlazi postojanje opravdanih razloga medicinske prirode koji bi je sprječavali za nastavak visokoškolskog obrazovanja odmah nakon završetka redovnog srednjoškolskog obrazovanja,
zaključuje da su s danom 1. lipnja 2022. prestale sve zakonske pretpostavke za uzdržavanje tuženice od strane tužiteljice jer je tuženica s danom 31. svibnja 2021. završila svoje srednjoškolsko obrazovanje, u razdoblju od godine dana nakon prestanka srednjoškolskog obrazovanja nije se uspjela zaposliti, niti je u tomu razdoblju nastavila svoje redovno školovanje, jer je fakultet upisala tek u srpnju 2022., slijedom čega je primjenom odredbe čl. 290. i čl. 429. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/205 i 98/2019, dalje: ObZ) s danom 1. lipnja 2022. utvrdio prestanak obveze uzdržavanja tuženice od strane tužiteljice, dok je za period od 29. listopada 2021. do 31. svibnja 2022. odbio zahtjev tužiteljice za utvrđenje obveze prestanka uzdržavanja.
7. Tužiteljica i tuženica u žalbama prvenstveno ističu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 – dalje u tekstu: ZPP) navodeći da prvostupanjski sud nije jasno i potpuno obrazložio svoj zaključak o nepostojanju kontinuiteta od završetka srednjoškolskog obrazovanja do nastavka sveučilišnog studija (navodi tuženice), odnosno razloge o utvrđenom datumu prestanka obveze uzdržavanja (navodi tužiteljice), a ujedno je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbu čl. 290. ObZ-a.
8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlažu tužiteljica i tuženica u žalbama jer presuda sadrži razloge u pogledu odlučnih činjenica i nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna druga bitna povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
9. Međutim, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio prestanak obveze uzdržavanja tuženice s danom 1. lipnja 2022.
10. Prema odredbi čl. 290. st. 1. ObZ roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno programom za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene 26. godine života djeteta. Odredbom čl. 429. st. 1. ObZ propisano je, da ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje.
11. Dakle, prema odredbi čl. 290. st. 1. ObZ-a odlučni uvjet je da punoljetno dijete polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima.
12. Tuženica je u iskazu navela da je srednjoškolsko obrazovanje završila 31. svibnja 2021. (tu činjenicu ne osporava niti tužiteljica), da je tijekom prve polovice 2022. intenzivno pohađala stručne tečajeve u svrhu pripreme za polaganje mature, te da je u srpnju 2022. upisala preddiplomski sveučilišni studij na Agronomskom fakultetu, Sveučilište u Zagrebu, akademske godine 2022/2023 u statusu redovnog studenta, a koje činjenice proizlaze i iz priloženih potvrda Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju i Ministarstva znanosti i obrazovanja, to iz navedenog jasno proizlazi da se tuženica redovito školuje, pri čemu činjenica što tuženica nakon završetka srednje škole nije odmah nastavila školovanje ne znači prestanak redovitog školovanja, a ovo posebno imajući na umu činjenicu da se tuženica u razdoblju od završetka srednjoškolskog obrazovanja do upisa na studij pripremala za polaganje mature, a općepoznata činjenica je da su učenici strukovnih i umjetničkih škola obvezni polagati državnu maturu ako planiraju nastaviti svoje obrazovanje na nekom od visokih učilišta,
te da je tuženica po položenoj maturi u srpnju 2022. doista i upisala preddiplomski sveučilišni studij na Agronomskom fakultetu, Sveučilište u Zagrebu.
13. Pogrešno smatra tužiteljica da je prestanak njezine obveze uzdržavanja trebalo utvrditi s danom podnošenja tužbe 29. listopada 2021. zbog toga što je tuženica radila u frizerskom salonu i u tiskari te nije dokazala da se ozbiljno pokušala zaposliti, jer zaposlenje tuženice u frizerskom salonu u trajanju od svega sedam dana po dva sata dnevno i nedokazano zaposlenje u tiskari nikako se ne može smatrati razlogom za prestanak obveze uzdržavanja, a pogotovo ne u situaciji kada u trenutku podnošenja tužbe 29. listopada 2021. nije proteklo razdoblje propisano odredbom čl. 290. st. 2. ObZ, prema kojom su roditelji punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. tog članka, a ne može se zaposliti dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina te kada je tuženica nastavila redovito školovanje upisom na preddiplomski sveučilišni studij.
14. Stoga prema stavu ovog suda, a protivno zaključku prvostupanjskog suda, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 290. st. 1. ObZ-a za utvrđenje prestanka tužiteljičine obveze uzdržavanja tuženice, slijedom čega je ovaj sud odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu pod točkom 3. izreke, dok je prihvatio žalbu tuženice kao osnovanu i primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke i odbio zahtjev tužiteljice za utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja tuženice.
15. Obzirom da je tužiteljica u podnesku od 18. siječnja 2022. postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za sniženje iznosa uzdržavanja, to je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje po tom zahtjevu. Prvostupanjski sud je dužan provođenjem predloženih dokaza odlučiti o osnovanosti tog zahtjeva i novu odluku obrazložiti dostatnim razlozima, kako bi ovaj sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost. Obzirom da pravo na naknadu troškova postupka ovisi o ocjeni osnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva, to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuo točku 2. i 4. izreke presude i predmet vratio prvostupanjskom sud na daljnje odlučivanje zajedno s odlukom o eventualno kumuliranom zahtjevu.
U odnosu na rješenje:
16. Prvostupanjski sud je primjenom odredbi čl. 538. i 541. ObZ odbio prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere, zaključivši da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje opasnosti za njezine osobne i druge važne interese niti opasnost da će bez te mjere tuženica spriječiti i znatno otežati naplatu njezine tražbine s osnova povrata iznosa uzdržavanja dospjelih nakon utvrđenog prestanka obveze uzdržavanja do pravomoćnog okončanja ove parnice, jer je iz iskaza tužiteljice i podataka Zagrebačke banke d.d. o stanju tekućeg i deviznog računa utvrdio da prestankom radnog odnosa, odnosno smanjenjem mjesečne plaće, tužiteljica nije pala u nikakvu materijalnu oskudicu i da kratkotrajna nezaposlenost, odnosno manja nominalna plaća tužiteljice ne predstavljaju opasnost za osobne ili druge važne interese tužiteljice.
17. Tužiteljica, osporavajući rješenje, u žalbi navodi da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane odredbom čl. 538. ObZ-a, te smatra da postoje okolnosti iz čl. 344. Ovršnog zakona jer da će tuženica bez privremene mjere otežati naplatu tužiteljičine tražbine na temelju nezakonito isplaćenih iznosa uzdržavanja i da nije realno očekivati da će tuženica završiti upisani fakultet prije 2027., zbog čega će morati čekati godinama da se tuženica zaposli i da može ovršiti odluku iz parnice koju će tek pokrenuti radi vraćanja nezakonito isplaćenih iznosa uzdržavanja. U dopuni žalbe tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o njezinom zahtjevu za naknadu troškova postupka po privremenoj mjeri.
18. Prema odredbi čl. 542. st. 1. ObZ-a u parnici radi smanjenja uzdržavanja sud može na prijedlog tužitelja donijeti privremenu mjeru o zabrani naplate određenog dijela uzdržavanja na temelju ovršne isprave kojom je ono određeno do pravomoćnog okončanja spora i da se zabrana iz stavka 1. tog članka može odnositi samo na prisilne naplate pojedinih tražbina za uzdržavanje nastalih nakon dana podnošenja tužbe, s tim da sud kao dan na koji se odnosi zabrana može odrediti i koji drugi dan nakon dana podnošenja tužbe (st. 2. istog članka).
19. Kako tužiteljica svojim prijedlogom za donošenje privremene mjere zahtijeva privremeno uređenje odnosa uzdržavanja među strankama na način da ju se obveže temeljem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P Ob-140/2020 od 12. srpnja 2021. doprinositi za uzdržavanje tuženice iznos od 650,00 kn mjesečno, a navedeni prijedlog za donošenje privremene mjere je istaknut vezano za postavljeni eventualno kumulirani zahtjev, to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o istom odlučio primjenom odredbe čl. 538. ObZ, već je o istom trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 542. Obz-a, time da valja ukazati kako citirana zakonska odredba jasno određuje koja vrste privremene mjere se može donijeti u postupku smanjenja uzdržavanja.
20. Stoga je, a obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo prihvatiti žalbu tužiteljice te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuti pobijano rješenje, bez vraćanja na ponovni postupak.
U Varaždinu 23. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun v.r.