- 1 -              Revd 51/2023-2

Broj: Revd 51/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. H. iz T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & K. j.t.d., K., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1910/2022-2 od 20. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-124/2016 od 11. veljače 2022., na sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1910/2022-2 od 20. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-124/2016 od 11. veljače 2022., postavljajući sljedeće pravno pitanje:

„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica ukazuje na niz odluka ovoga revizijskoga suda (poslovni broj Revd-2673/21-2 od 15. veljače 2022. i dr), a navodi i odluke županijskih sudova (Županijskog suda u Osijeku iz odluke Gž R-127/2019 od 8. travnja 2019. i dr.), tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje tuženice nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se pobijana odluka temelji na utvrđenju da tuženica nije precizno vodila evidenciju radnog vremena, a koje utvrđenje ne proizlazi samo iz iskaza tužitelja i svjedoka, već i iz Kartica djelatnika koje je tuženica dostavila pa o tom pitanju ne ovisi odluka o sporu.

6. Podredno, valja reći i to da niti u jednoj od odluka koje tuženica navodi kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje nije izraženo pravno shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaznih sredstava pa i o tome da „materijalni“ dokazi imaju prednost pred „personalnima“ u smislu njihove dokazne snage. Na isti način ovaj revizijski sud odlučio je i u predmetima poslovni broj Revd 3765/2021-2 od 27. listopada 2021. i Revd 2851/2022-2 od 13. rujna 2022.

7. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. ožujka 2023.