- 1 -              Rev 1301/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1301/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv 1. tuženice G. K. iz Z., OIB: ... (kao nasljednice iza pok. T. K.), 2. tuženice M. K. iz Z., OIB: ..., i 3. tuženice I. J., rođene K. iz Z., OIB: ..., (i kao nasljednice pok. T. K.), drugo i trećetuženice zastupane po punomoćniku A. G., odvjetniku u Z., radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6142/16-2 od 16. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj P-1921/15 od 16. lipnja 2016., u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6142/16-2 od 16. siječnja 2018. u dijelu odluke o glavnoj stvari odbija se.

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6142/16-2 od 16. siječnja 2018. u dijelu odluke o troškovima postupka odbacuje se.

 

II. Podnesak od 14. ožujka 2018. odbacuje se.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Utvrđuje se da je darovni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika 29. siječnja 2009. godine, a koji je sklopljen između prvo tuženika T. K. kao darovatelja i drugo tužene M. K. i treće tužene I. J. rođene K., kao daroprimateljica bez pravnog učinka prema tužiteljici Republici Hrvatskoj i to u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužiteljice u iznosu od 467.858,98 kuna (glavnica 303.428,25 kuna, kamata 164.430,73 kune) s daljnjom zateznom kamatom tekućom na iznos od 303.428,25  kuna od dana 23. siječnja 2009. godine do isplate po stopi određenoj  čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

II Drugo tužena M. K. i treće tužena I. J. rođena K. dužne su  trpjeti namirenje tražbine tužiteljice Republike Hrvatske u iznosu od 467.858,98 kuna (glavnica 303.428,25 kuna, kamata 164.430,73 kune) s daljnjom zateznom kamatom tekućom na iznos od 303.428,25  kuna od dana 23. siječnja 2009. godine do isplate po stopi određenoj  čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima sudskom prodajom nekretnine upisane u z.k.ul.br. 701 k.o. D. S. I., k.č.br. 810 u naravi oranica u mjestu i nekretnine upisane u z.k.ul. 700 k.o. D. S. I., k.č.br. 423 livada K. i to iz cijene postignute prodajom navedenih nekretnina s time da se drugo tužena i treće tužena mogu osloboditi naložene prodaje nekretnina ako tužiteljici isplate ukupan iznos tražbine.

 

III Nalaže se prvo tuženiku T. K., drugo tuženoj M. K. i treće tuženoj I. J. rođenoj K. da tužiteljici Republici Hrvatskoj solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 46.867,20 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana 17. lipnja 2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio T. K. koji je u međuvremenu preminuo, a postupak su preuzele njegove nasljednice G. K. i I. J. (podnesak od 14. ožujka 2018. – list 575-578 spisa), te drugo i trećetuženice (list 565-574 spisa) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu, odnosno nižestupanjske presude ukinuti te predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom ili drugostupanjskom sudu.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana, dok je podnesak od 14. ožujka 2018. nedopušten jer je riječ o reviziji podnesenoj u smislu odredbe čl. 91.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

 

6. Naime revizija sadržana u podnesku od 14. ožujka 2018. je nedopuštena jer je istu podnio osobno tada prvotuženik T. K., a uz reviziju niti tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije podnio dokaz o položenom pravosudnom ispitu. Stoga je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 91.a ZPP odlučeno kao u st. II. izreke rješenja.

 

7. Predmet spora je pobijanje dužnikovih pravnih radnji (čl. 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 69. st. 2. ZOO tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika.

 

8. Prema odredbi čl. 201. ZPP ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednaki način prema svim suparničarima (jedinstveni su parničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koje te radnje nisu poduzeli.

 

9. Slijedom izloženog za zaključiti je da u predmetnom sporu tuženici imaju položaj nužnih i jedinstvenih suparničara, pa se učinak parnične radnje – revizije koju su podnijele drugo i trećetuženica proteže i na druge tuženiku u predmetnom sporu koji tu radnju nisu poduzeli.

 

10. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

11. Neosnovano se sadržajem revizije ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

 

12. Jednako tako nije osnovan niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer i prema ocjeni ovoga suda strankama nije onemogućeno raspravljanje pred sudom na način kako to ponavljanju sada u reviziji, a ranije su isticali u žalbi. Naime, pravilno je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi otklonio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP za što je dao jasne i dostatne razloge s kojima je suglasan i ovaj sud.

 

13. Navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja te na taj način izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom, nije moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

 

14. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da tužiteljica prema tuženiku ima dospjelo novčano potraživanje u iznosu od 467.858,98 kn, od čega 303.428,25 kn predstavlja glavnicu, a razlika dospjelu zakonsku zateznu kamatu do 23. siječnja 2009.,

 

- da to potraživanje tužiteljica nije uspjela naplatiti,

 

- da je ranije prvotuženik, sad pok. T. K. drugo i trećetuženicama darovao nekretnine pobliže opisane u ugovoru o darovanju od 29. siječnja 2009. na temelju kojeg su iste upisane kao vlasnice navedenih nekretnina,

 

- da prvotuženik nema druge imovine koja bi svojom vrijednošću bila dostatna da tužiteljica naplati svoju dospjelu novčanu tražbinu.

 

15. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 66. st. 1. i 2. i čl. 67. st. 3. ZOO, pritom ocijenivši da je predmetna tužba podnesena u roku iz čl. 71. ZOO. Odgovarajući na žalbene navode drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke navodi da je tužiteljica dokazala da iz podataka o ostaloj imovini sada pok. T. K. ne proizlazi da u toj nekoj drugoj imovini i s njima pokriće za plaćanje dospjele tražbine tužiteljice, da nije bilo potrebno izvoditi dokaz saslušanjem stranaka jer su odlučne činjenice utvrđene na temelju provedenih materijalnih dokaza, da nije dokazano postojanje tražbine sada pok. T. K. podobne za vršenje prijeboja jer da postojanje tražbine nije moguće utvrditi samo iskazom stranaka, kao i da je tužbeni zahtjev postavljen u skladu s odredbama ZOO iz čl. 69. st. 1. i 2. i čl. 70. ZOO. Konačno drugostupanjski sud odgovarajući žaliteljima navodi da je rješenjem koje je doneseno u upravnom postupku (list 21 spisa) i prije toga rješenjem o ovrsi Ministarstva financija – Porezne uprave (list 10 spisa) određen iznos dospjelog dugovanja T. K. koji se sastoji od glavnice i kamatama pa kako se radi o rješenjima koja su donijela upravna tijela to se navodi da drugostupanjski sud nema ovlaštenje ispitivati visinu tražbine određene tim rješenjem, kao niti ovlaštenje u tom smislu ne uzeti u obzir dospjele zatezne kamate do trenutka donošenja tih rješenja.

 

16. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede odluke o glavnoj stvari.

 

17. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. toga članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

18. S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede odluke o glavnoj stvari, tuženici se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

19. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

 

20. U odnosu na revizijske navode tuženika kojima pobijaju odluku o troškovima parničnog postupka treba reći, da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

21. Stoga je, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. ZPP, odlučeno kao u st. I. izreke rješenja.

 

Zagreb, 22. ožujka 2023.