- 1 -              Revd 3347/2022-2

Broj: Revd 3347/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. I. z. o. i p. b. d.d. R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u Z., protiv tuženika K. S. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2044/2020-4 od 22. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12369/2019-98 od 23. srpnja 2020., u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2044/2020-4 od 22. ožujka 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12369/2019-98 od 23. srpnja 2020.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije podnositelj je naznačio pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodeći da je pobijana odluka protivna praksi revizijskog suda, odnosno da je riječ o pitanjima o kojima revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje, a o istima postoji različita praksa viših sudova.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužitelj je predložio taj prijedlog odbaciti kao nedopušten, uz naknadu troškova podnošenja odgovora.

4. Postupajući prema odredbi čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da prvo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, dok u odnosu na drugo i treće naznačeno pitanje podnositelj nije određeno naznačio relevantne razloge zbog kojih bi ta pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Prvo naznačeno pravno pitanje se iscrpljuje u isticanju bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim navedeno nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije. Naime, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i Revd-3794/20-2 od 16. veljače 2021. te Revd-4994/22 od 11. siječnja 2023.).

6. Drugim naznačenim pravnim pitanjem podnositelj iznosi shvaćanje da novčani iznos naplaćen na temelju pravomoćne i ovršne odluke suda predstavlja vlasništvo zaštićeno 1. Protokolom Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija), odnosno da vraćanje tako naplaćenog iznosa sukladno pravilima o stjecanju bez osnove u slučaju ukidanja pravomoćne i ovršne odluke na temelju koje je naplaćen taj novčani iznos predstavlja povredu prava vlasništva. Važnost postavljenog pitanja podnositelj je argumentirao pozivanjem na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Solomun protiv Hrvatske ( Zahtjev br. 679/11) od 2. travnja 2015., te odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6384/15-5 od 30. svibnja 2017.

6.1. Podnositelj za drugo naznačeno pitanje, kojim ujedno problematizira načelo pravne sigurnosti u smislu čl. 6. st. 1. Konvencije, nije iznio valjane razloge važnosti sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.

6.2. Naime, u presudi u predmetu Solomun protiv Hrvatske na koju se poziva tuženik, u kojoj je utvrđena povreda toga načela, Europski sud za ljudska prava je svoje pravno shvaćanje izrazio u odnosu na činjenični supstrat koji u bitnom proističe iz postupovnopravne situacije nastale podnošenjem specifičnog izvanrednog pravnog lijeka - zahtjeva za zaštitu zakonitosti u smislu odredbe čl. 401. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01), što u ovome predmetu nije slučaj, jer se radi o prijedlogu za dopuštenje revizije, kojeg može izjaviti svaka stranka u postupku te se stoga u tom smislu ne može postaviti pitanje jednakosti strana u postupku kao što je to bio slučaj u predmetu Solomun protiv Hrvatske. Također, u konkretnom slučaju ne radi se o grešci države, jer Vrhovni sud Republike Hrvatske nižestupanjskim sudovima nije dao uputu da ponovno razmotre iste činjenice (kao u slučaju Solomun protiv Republike Hrvatske) već je u svojoj odluci naveo da u nižestupanjskim presudama zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđene odlučne činjenice (tako i Rev-1228/2018 od 11. siječnja 2023.).

6.3. Odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6384/15-5 od 30. svibnja 2017., na koju se je pozvao tuženik, donesena je u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja nije podudarna onoj u konkretnom slučaju. U tom predmetu, pozivanjem na odluku Solomun i neopravdanost lišavanja vlasništva tuženika, odbijen je zahtjev tužitelja za vraćanje primljenog temeljem pravomoćne presude s obrazloženjem (među ostalim) da je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio nižestupanjske presude izrazivši drugačije pravno shvaćanje od nižestupanjskih sudova o pitanju zaštićenosti tužitelja od otkaza pravilima o slobodi izražavanja (čl. 10. Konvencije), te da činjenica da se taj sud nije složio s ocjenom nižestupanjskih sudova o tom pitanju ne predstavlja izvanrednu okolnost koja opravdava ukidanje obvezujuće izvršive presude – dok je u konkretnom slučaju Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo nižestupanjske presude ne izražavajući pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno onom nižestupanjskih sudova, već iz razloga što su odlučne činjenice u postupku pred tim sudovima ostale neutvrđene.

6.4. U odnosu na treće pitanje, podnositelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je naznačeno pitanje važno radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

8. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da ta radnja u postupku nije bila potrebna.

Zagreb, 22. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.