- 1 -              Rev 459/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 459/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Ć. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1574/2016-3 od 25. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutinu broj Pn-32/15 od 30. ožujka 2016., u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice protiv odluke o glavnoj stvari odbija se, kao neosnovana.

 

 

i

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka odbacuje se, kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 1.372.631,40 kn s kamatama od 1. siječnja 2009. do isplate te zahtjev za isplatu 3.368,54 kn s kamatama od 18. rujna 2007. do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 426.250,00 kn s kamatama od 30. ožujka 2016. do isplate (st. I. izreke). Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 376.108,50 kn s kamatama od 30. ožujka 2016. do isplate, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu odbijen (st. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

2.1. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu preinači uvažavanjem njezine žalbe i preinačenjem prvostupanjske presude tako što će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, ali i njezin zahtjev za naknadu parničnih troškova uključujući i trošak revizije. Podredno je predložila obje nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično je nedopuštena.

 

5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/17, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. U postupku koji je prethodio reviziji nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji tužiteljica ukazuje u reviziji.

 

6.1. Naime, suprotno tvrdnjama tužiteljice, u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog kojih tu presudu nije bilo moguće ispitati, pa time što je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi propustio u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP posebno ocijeniti taj žalbeni navod, odnosno označiti da je i taj razlog uzeo u obzir po službenoj dužnosti, nije, kako to pogrešno smatra tužiteljica, u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog koje pobijanu presudu ne bi bilo moguće ispitati.

 

6.2. Polazeći od obrazloženja revizijskih navoda ovaj sud zaključuje kako se cjelokupan sadržaj revizije zapravo iscrpljuje u osporavanju (činjeničnih) zaključaka drugostupanjskog suda, odnosno načina na koji je taj sud ocijenio provedene dokaze i primijenio pravilo o teretu dokazivanja.

 

7. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u vidu izmakle koristi koju bi ona ostvarila baveći se manekenskim poslom u inozemstvu da nije stradala u štetnom događaju od 27. kolovoza 2005., za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

 

 

8. Polazeći od toga:

 

- da je tužiteljica 2. studenoga 2001. (u dobi od 13 godina) s modnom agencijom M. d.o.o. iz Z. sklopila ugovor o zastupanju i educiranju za modnog manekena, na temelju kojeg ugovora ju je ta agencija pripremala za manekenski rad u inozemstvu,

 

- da je tužiteljica do štetnog događaja, posredstvom agencije, za vrijeme školskih praznika (tijekom 2003. i 2004. godine), odradila nekoliko inozemnih castinga, predstavljajući se agentima iz inozemstva, pri čemu su je neki od njih fotografirali za časopise i kataloge,

 

- da tužiteljici ti poslovi nisu honorirani, već da je upravo troškove koji su nastali u vezi putovanja i snimanja podmirila agencija M., što je utvrđeno kao dug tužiteljice u (dužničkom) kartonu te agencije,

 

- da je tužiteljica od 2001. do štetnog događaja imala samo jedan značajniji manekenski nastup, kada je u travnju 2004. sudjelovala na poznatoj reviji u Z. (E. C.), za što joj je isplaćen honorar od 2.212,00 kn, što je ujedno i jedini honorar koji je tužiteljica ostvarila,

 

- da je tužiteljica u vrijeme stradavanja još uvijek bila polaznica srednje škole (koju je završila u lipnju 2007. godine), a da je manekensku karijeru u inozemstvu mogla započeti tek nakon punoljetnosti, odnosno završene srednje škole,

 

- nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nije konkretno i uvjerljivo dokazala da bi, da štetnog događaja nije bilo, ostvarila korist koju potražuje ovom tužbom, odnosno da bi po redovnom tijeku stvari stekla tu imovinu.

 

8.1. To stoga što tužiteljica u vrijeme stradavanja nije imala bilo kakav ugovor na temelju kojeg je mogla očekivati inozemnu karijeru vrhunske manekenke, pa pored potencijala koji je imala (jer je u jesen 2007. sudjelovala u natjecanju za izbor Miss Hrvatske, a 2008. i Miss svijeta), nije utvrđeno postojanje takvog stupnja izvjesnosti da bi ona ostvarivala naknadu koju potražuje ovom tužbom. Pritom su sudovi, cijeneći iskaze saslušanih svjedoka (posebno svjedokinje A. G., koja se bavila istim poslom), zaključili da ionako samo mali broj djevojaka iz Hrvatske uspije izgraditi inozemnu manekensku karijeru uz prihode vrhunskog modela kakvi su oni utvrđeni cjenikom agencije N. A. koji prileži spisu, odnosno o kakvima je iskazivao vlasnik modne agencije M. i svjedokinja A. G.

 

9. Tužiteljica u reviziji, osporavajući utvrđenje sudova o nedokazanoj visini štete, odnosno dobitku koji se po redovnom tijeku stvari mogao osnovano očekivati, osporava način na koji su sudovi cijenili provedene dokaze, pa tako i one iz kojih proizlazi da je tužiteljica do štetnog događaja ipak imala određene angažmane, ali i one iz kojih proizlazi da su vrhunski modeli u inozemstvu u to vrijeme ostvarivali zaradu od oko 10 – 20.000 Eur mjesečno.

 

10. Prema odredbi čl. 189. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), pored prava na naknadu obične štete, oštećenik ima pravo i na naknadu izmakle koristi. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (st. 3. istog čl.).

 

11. Čak i da se prihvate navodi tužiteljice da je bilo izvjesno da će ona nakon punoljetnosti ostvariti inozemnu karijeru (jer je vlasnik agencije prepoznao njezin potencijal, jer je jedna njemačka agencija iskazala zadovoljstvo njezinim fotografijama, jer je ona kao vrlo mlada djevojka, s nepunih 17 godina, sudjelovala na modnoj reviji u Z. zajedno s nekim od uspješnijih svjetskih manekenki) pa time i neku korist od tog posla, ovaj sud također smatra da tužiteljica nije dokazala koliko bi iznosio dobitak koji je osnovano mogla očekivati jer nije dokazala u kojem opsegu bi bila angažirana niti koliko bi za to bila plaćena da bi se moglo govoriti o naknadi štete u vidu izmakle koristi iz čl. 189. st. 3. ZOO. Navodi vlasnika agencije koji je za tužiteljicu posredovao prije štetnog događaja, odnosno svjedokinje A. G., koja je samo jedno kratko vrijeme ostvarivala inozemnu manekensku karijeru, o tome koliko zarađuju manekeni u inozemstvu, nisu sami po sebi dostatni za zaključak da je po redovnom tijeku stvari bilo osnovano očekivati baš takvu zaradu, jer ona ovisi o konkretnim angažmanima, okolnostima i specifičnostima tržišta, ali i angažmanu samog manekena, što sve sudovi opravdano nisu mogli uzeti u obzir, jer tužiteljica taj dio nije dokazala, niti je mogla dokazati s takvim stupnjem izvjesnosti da bi sud njezin zahtjev mogao prihvatiti.

 

12. U okolnostima konkretnog slučaja, pravilno je primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, kada ja zahtjev tužiteljice za naknadu štete odbijen kao neosnovan, slijedom čega je neosnovan i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13. Valjalo je stoga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, reviziju tužiteljice protiv odluke o glavnoj stvari, odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

14. S obzirom na to da tužiteljica revizijom, osim odluke o glavnoj stvari, pobija i odluku o troškovima postupka, valja reći da je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima postupka mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP prema kojoj stranke mogu izjaviti i reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

 

14.1. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP, zbog čega je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija."

 

15. Valjalo je stoga, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. i 3. ZPP, reviziju tužiteljice u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 22. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.