-1-

Poslovni broj: 4 UsI-1297/2022-12

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-1297/2022-12

 

 

 

 

 

 

  U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Z., OIB:.., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u B., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., OIB:.., uz sudjelovanje zainteresirane osobe N. P. D. iz V. B., OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenik F. Š., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu F. Š. i M. C. R., V., radi naknade za oduzetu imovinu, 22. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/22-01/24, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-04 od 10. listopada 2022.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

 

              III.              Nalaže se tužitelju, Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, da zainteresiranoj osobi, N. P. D. naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.244,28 eura (tisuću dvjesto četrdeset četiri eura i dvadeset osam centi)[1] / 9.375,00 kn (slovima: devet tisuća tristo sedamdeset i pet kuna) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

 

  Obrazloženje

 

              1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/22-01/24, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-04 od 10. listopada 2022. odbijena je žalba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske izjavljena protiv djelomičnog rješenja Virovitičko-podravske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-01/20-01/94, URBROJ: 2189/1-08/03-21-20 od 27. prosinca 2021., kao neosnovana.

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem se N. P. D. iz V. B., OIB:…, daje se u vlasništvo (vraća se): k.č.br…., upisana u z.k.ul.br…. k.o. G. P. (katastarski k.č.br.  upisana u posjedovni list broj…k.o. G. P.) i k.č.br…., upisana u z.k.ul.br…. k.o. G. P. (katastarski šuma Hat površine 228239 m², upisana u z.k.ul.br…. k.o. G. P.). Utvrđeno je da je obveznik naknade Republika Hrvatska, te da će Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, Zemljišnoknjižni odjel u Slatini, nakon pravomoćnosti ovog rješenja izvršiti promjenu upisa zemljišnoknjižnog stanja po službenoj dužnosti prema članku 72. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., dalje: Zakon o naknadi). O obliku, visini i obveznicima naknade za oduzete nekretnine u k.o G. P. koje nisu obuhvaćene ovim rješenjem odlučit će se dopunskim rješenjem.

3.              Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da ne postoji pravna osnova za povratom imovine nasljednicima grofa I. D. jer je grof I. D. bio mađarski državljanin, pa prema čl. 10. Zakona o naknadi nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu. Smatra da je u svezi primjene te odredbe irelevantno jesu li te osobe uz državljanstvo države s kojom je sklopljen međunarodni ugovor istodobno imale i jugoslavensko državljanstvo. Tvrdi da je pogrešno stajalište prvostupanjskog tijela da grof I. D. u vrijeme zaključenja kao i u trenutku stupanja na snagu Ugovora o miru sa Mađarskom više nije imao imovine na teritoriju Jugoslavije koja bi mogla biti predmet navedenog Mirovnog ugovora pa stoga nije ni mogao ostvarivati obeštećenje od Mađarske ni u kojem slučaju, tj. i da je osim jugoslavenskog imao i mađarsko državljanstvo. Navodi kako je I. D. kao mađarski državljanin mogao ostvariti pravo na naknadu neovisno o tome je li imao ili ne jugoslavensko državljanstvo. Nadalje, navodi kako je Uredbom o prijelazu mađarske imovine na teritoriju FNRJ u državnom vlasništvu propisano da sva imovina, prava i interesi Mađarske i mađarskih državljana koji su na dan stupanja na snagu Ugovora o miru s Mađarskom postojali na teritoriju Federativne Narodne Republike Jugoslavije postali vlasništvo FNRJ. Smatra da je prvostupanjsko tijelo propustilo nesporno utvrditi da je I. D. bio mađarski državljanin, iako isto proizlazi iz dokumentacije koja se dostavlja u prilogu, već je svoju odluku temeljilo na stajalištu da se na I. D. i u slučaju da je mađarski državljanin, ne primjenjuju odredbe Ugovora o miru s Mađarskom. Prema tome, smatra da iz priloženih dokaza nesporno proizlazi da je grof I. D. imao mađarsko državljanstvo te ima pravo na obeštećenje na temelju Ugovora o miru s Mađarskom zaključenim u Parizu 10. veljače 1947. slijedom čega u skladu s člankom 10. stavkom 1. Zakona o naknadi nema pravo na naknadu. Odredba članka 10. Zakona o naknadi odnosi se na sve državljane država s kojima je bivša SFRJ sklopila međunarodni ugovor (pa tako i na mađarske državljane) te je u pogledu primjene te odredbe irelevantno jesu li te osobe uz državljanstvo države s kojom je sklopljen međunarodni ugovor istodobno imale i jugoslavensko državljanstvo. Dakle, prema Ugovoru o miru s Mađarskom zaključenim u Parizu 10. veljače 1947. grof I. D. je kao mađarski državljanin ostvarivao pravo na naknadu neovisno od činjenice je li ili nije imao jugoslavensko državljanstvo. Dokazi o činjenici da je grof I. D. 1935. i 1936. (u vrijeme eksproprijacije za vrijeme Kraljevine Jugoslavije), a posljedično i 1945. (za vrijeme DFJ i FNRJ) bio mađarski državljanin imaju daleko jači dokaznu snagu od isprave na temelju koje su upravna tijela odnosno sudovi u dosadašnjim postupcima zaključili da je grof I. D. imao jugoslavensko državljanstvo. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.

4.              Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5.              Rješenjem ovoga Suda, poslovni broj: 4 Us I-1297/2022-5 od 22. prosinca 2022., pozvan je N. P. D., ovlaštenik predmetne naknade za imovinu oduzetu njegovom djedu, prema odredbi članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine da sudjeluje kao zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu prema odredbi članka 19. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS).

6.              Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu od 5. siječnja 2023. u odnosu na stajalište tužitelja da je prednik ovlaštenika naknade I. D. imao mađarsko državljanstvo napominje kako je to pitanje isticano u nizu upravnih postupaka i sporova dok tužitelj nije iznio niti jednu novu činjenicu ili okolnost koja bi dovela u pitanje zauzeta stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izražena u brojnim odlukama. Državljanski status grofa I. D. utvrđen je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-9198/2002-13 od 24. studenoga 1999. U odnosu na prigovor da je grof I. D. imao mađarsko državljanstvo, a ne jugoslavensko Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj: Uzz 29/12-12 od 27. veljače 2012. zauzeo stajalište da pitanje državljanstava kao pretpostavka za povrat imovine više nije relevantan. Nadalje ističe da je imovina grofa I. D. koja je postojala na teritoriju FNRJ konfiscirana te je nakon što je konfisciran posjed I. grofa Dr. izvršen prijenos u zemljišnim knjigama na FNRJ. Ugovor o miru s Mađarskom stupio je na snagu dvije godine kasnije tj. 19. studenoga 1947. te po toj osnovi imovina nije mogla biti oduzeta zbog čega se Ugovor o miru s Mađarskom ne može odnositi na status imovine I. grofa D. već samo na onu imovinu koje je u trenutku njegova stupanja na snagu bila u vlasništvu mađarskih državljana. Nadalje se očituje u odnosu na navode iz dostavljene dokumentacije od M. N. te istu osporava kao neautentičnu niti se isprave mogu tretirati kao vjerodostojne jer nemaju potvrdu da odgovaraju izvorniku te da se radi o lošim i nečitkim kopijama. Pri tome pojašnjava iz kojih razloga je grof I. D. imao jugoslavensko državljanstvo, te napominje da se time što je tražio austrijsko državljanstvo nije odrekao hrvatskog državljanstva i podrijetla. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7.              Na raspravu održanu dana 15. ožujka 2023. godine nije pristupio uredno pozvani tuženik te je navedena rasprava održana bez njegove prisutnosti u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. ZUS-a, a u smislu odredbe članka 6. stavka 1. tog Zakona kako bi se svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na održanoj raspravi je opunomoćenik tužitelja ostao pri svim do tada iznesenim navodima te kod postavljenog tužbenog zahtjeva, a zatražio je i naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 497,70 eura / 3.750,00 kn za sastav tužbe i isti iznos za pristup na ročište. Zamjenik opunomoćenika zainteresirane osobe je također ostao pri svemu iznesenome tijekom spora, predložio je Sudu odbiti tužbeni zahtjev te je zatražio naknadu troška prema troškovniku koji je predao u spis, odnosno za sastav odgovora na tužbu i pristup na ročište uz pripadajući PDV, u ukupnom iznosu od 1.244,28 eura / 9.375,00 kn.

8.              Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave priložene istima.

9.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.              Iz podataka spisa proizlazi da je zahtjevom od 21. travnja 1997. E. grofica D. zatražila povrat imovine konfiscirane njezinom ocu, odnosno pok. I. grofu D., a predmetom naknade su i nekretnine na području k.o. G. P.. Nakon njezine smrti postupak je nastavio njezin nasljednik sin N. P. D. iz V. B. kao ovlaštenik naknade u predmetnom postupku. Predmet ovog zahtjeva za donošenje djelomičnog rješenja su nekretnine sada upisane kao k.č.br…., upisana u z.k.ul.br… k.o. G. P. i k.č.br…., šuma Hat površine 228239 m², upisana u z.k.ul.br…. k.o. G. P.

11.              Među strankama je sporno pitanje državljanstva grofa I. D., pa time i ulazi li grof I. D., odnosno njegov nasljednik, u krug ovlaštenika naknade za oduzetu imovinu.

12.              Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o naknadi propisano je da se tim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu.

13.              Prema odredbi članka 3. istog Zakona, prijašnjem vlasniku utvrđuje se pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su ih izdala vojna ili civilna tijela od 15. svibnja 1945. godine do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. ovoga Zakona, kao i na naknadu imovine oduzete bez pravnoga osnova ili bez propisa.

14.              Ovlaštenike naknade određuje članak  9. stavak 1. Zakona o naknadi koji propisuje da se prava iz ovoga Zakona priznaju fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda.

15.              Predmetna odredba članka 9. izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 80/02.) na način da se u članku 9. stavku 1. riječi: »koji na dan donoše­nja ovoga Zakona imaju hrvatsko držav­lj­an­stvo« brišu čime je proširen krug ovlaštenika naknade na način da je irelevantno državljanstvo.

16.              Predmetno proizlazi također iz članka 7. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 80/02.) kojim je propisano da zahtjev za naknadu oduzete imovine mogu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnijeti prijašnji vlasnici, koji su pravo na povrat ili naknadu za oduzetu imovinu stekli po odredbama ovoga Zakona, a nisu do sada podnijeli zahtjev ili im je zahtjev pravomoćno odbijen, odnosno odbačen, i to:

– prijašnji vlasnik državljanin Republike Hrvatske koji na dan donošenja Zakona o naknadi nije imao hrvatsko državljanstvo

– prijašnji vlasnici na koje se odnosi članak 2. ovoga Zakona (strane fizičke i pravne osobe ako se to utvrdi međudržavnim sporazumima)

– prijašnji vlasnici koji su prema Popisu stanovništva iz 1991. godine imali prebivalište na okupiranim područjima Republike Hrvatske, odnosno na područjima pod upravom UNTAES-a.

17.              U odnosu na sporno pravno pitanje, proizlazi kako člankom 9. stavkom 1. Zakona o naknadi koji propisuje tko su ovlaštenici naknade nije propisano da moraju biti hrvatskih državljani, također je članak 7. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi odredio da prijašnji vlasnici mogu biti strane osobe. Ovaj je prigovor iscrpno otklonjen sudskom praksom u drugim predmetima naknade za oduzetu imovinu, kao što je presuda Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-9198/2002-13 od 24. studenoga 2005., a u kojima je grof I. D. bio ovlaštenik. Državljanski status je tada utvrđen iz dopisa Oblasnog NO za Istru, Odsjeka za narodnu imovinu od 3. prosinca 1946., dopis Predsjedništva Vlade Narodne Republike Hrvatske, Odjela za narodnu imovinu od 13. prosinca 1946., te službene potvrde Saveznog ministarstva financija Republike Austrije od 29. travnja 1999.

18.              Osim toga i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj: Uzz 29/12-12 od 27. veljače 2018. navodi da je zavičajnik kao institut austro-ugarskog zakonodavstva, odnosno knjiga državljana koja je ustrojena Zakonom o državljanstvu FNRJ (Sl. list FNRJ br. 54/46, 104/47, 88/48, 104/48) jesu službene evidencije, no neovisno o tome je li prednik tužitelja bio u njima upisan ili ne, dopušteno je i drugim dokazima utvrđivati činjenicu je li pok. prednik tužitelja u vrijeme konfiskacije imao jugoslavensko državljanstvo ili ne. Podredno se napominje da je nakon Odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-673/1996 i dr. od 21. travnja 1999. (Narodne novine, broj 39/99.) kojom su ukinute odredbe članka 9. i članka 11. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 45/01., 118/01., 80/02. i 81/02.), donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi (Narodne novine, broj 80/02, 81/02) kojim je pravo na povrat imovine priznato i stranim državljanima. Stoga pitanje državljanstva kao pretpostavke za povrat imovine više nije relevantan. Isto shvaćanje zauzeto je i u nizu odluka revizijskog suda (Uzz-20/2008 i dr.).

19.              U konkretnom slučaju irelevantan je Ugovor o miru s Mađarskom za koji tužitelj pojašnjava kako je stupio na snagu dvije godine kasnije, odnosno 19. studenoga 1947. Naime, proizlazi kako je imovina grofa I. D. konfiscirana te je u trenutku sklapanja Ugovora o miru s Mađarskom ista bila u vlasništvu FNRJ, a ne u vlasništvu grofa I. D. Stoga je irelevantno i pozivanje tužitelja na primjenu članka 10. Zakona o naknadi koji propisuje da prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu u slučaju kada je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima.

20.               S obzirom da nema novih okolnosti u odnosu na zauzeta stajališta vezano za pravo prednika ovdje zainteresirane osobe koja se tiču prava na povrat konfiscirane imovine, u skladu s odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o naknadi proizlazi kako imovina grofa I. D. određena prvostupanjskim rješenjem jeste imovina na koju se primjenjuju odredba Zakona o naknadi.

21.               Slijedom iznesenoga, a budući da prigovori tužitelja nisu osnovani, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio je kao pod točkom I. izreke presude na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a.

              22.              U odnosu na zatraženi trošak upravnog spora, prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

23.              Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

              24.              U vezi zahtjeva zainteresirane osobe za naknadom troška ovog spora, a koja je uz tuženika u cijelosti u istome uspjela, Sud je odlučujući o tom zahtjevu odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa).

25.              Tako zainteresiranoj osobi, u skladu sa zahtjevom za naknadu troška zatraženog na raspravi 15. ožujka 2023., pripada zatraženi trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kn (Tbr. 23/1. Tarife) i trošak zastupanja na raspravi održanoj 15. ožujka 2023. u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kn (Tbr. 23/2. Tarife), a što uz pripadajući iznos PDV-a, od 248,86 eura / 1.875,00 kn ukupno iznosi 1.244,27 eura / 9.375,00 kn.

              26.              Budući da je zainteresirana osoba uz tuženika u cijelosti uspjela u sporu, pripada joj pravo na naknadu zatraženog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.244,27 eura / 9.375,00 kn te je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a.

 

U Osijeku 22. ožujka 2023.

 

                                                                                                                               Sutkinja

   Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).