1

Poslovni broj: I Kž-uv-15/2023-6

 

Poslovni broj: I Kž-uv-15/2023-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ljiljane Stipišić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. B., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u svezi članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12. i 56/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika M. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj Ik I-235/2022. od 12. siječnja 2023., u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba zatvorenika M. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. B. kao neosnovan. Imenovani izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci, koja mu je izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-84/15. od 19. listopada 2016. i potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kžzd-37/2017. od 18. lipnja 2019., zbog počinjenja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11., teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u svezi sa člankom 152. stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. i 2. KZ/11. Zatvorenik M. B. je započeo sa izdržavanjem kazne zatvora 28. listopada 2020., s očekivanim istekom izdržavanja kazne 16. prosinca 2023.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. B. osobno, ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu, ističući da je "postignuta svrha kažnjavanja a prijedlog za uvjetni otpust osnovan."

 

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (NN 14/21- dalje: ZIKZ) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Iako žalitelj ne navodi konkretnu žalbenu osnovu, iz sadržaja žalbe proizlazi da upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust podnesen od strane zatvorenika M. B. osobno te je za svoju odluku iznio potpune, valjane, dostatne i neproturječne razloge.

 

6. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da prema podacima Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora, zatvorenik M. B. je u razdoblju od 2007.-2013. četiri puta kazneno osuđivan, i to mu je tri puta izrečena uvjetna osuda (dva puta zbog zlouporabe opojnih droga i jedanput zbog neovlaštene proizvodnje i prometa drogama) te jedanput novčana kazna zbog zlouporabe opojnih droga, a koja je potom zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od 10 dana. Nadalje, prema podacima iz izvješća Zatvora proizlazi kako je provedenim vještačenjem u kaznenom postupku utvrđeno da je zatvorenik M. B. predmetna kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, uslijed stanja ovisnosti, dok nije kritičan u odnosu na počinjeno kazneno djelo i na posljedice traume koje je izazvao kod bivše supruge i djece, a rizik od počinjenja ozbiljne štete procjenjuje se srednjim.

 

6.1. Iako žalitelj ispravno navodi da je u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen kao "uspješan", bez korištenja pogodnosti izlaska, kako je ponašanje zatvorenika usklađeno sa odredbama Kućnog reda Zatvora, protiv istoga nisu u tijeku drugi kazneni postupci niti je bio stegovno tretiran, ispravna je ocjena prvostupanjskog suda da s obzirom na nekritičnost spram počinjenih kaznenih djela te traume koju je izazvao kod bivše supruge i djece (iz Izvješća Sektora za podršku žrtvama i svjedocima navedeno je kako je za vrijeme suđenja zatvorenik u nekoliko navrata prijetio žrtvi koja je uključena u psihološki tretman zbog proživljenih trauma), prijedlog za uvjetni otpust treba odbiti kao neosnovan.

 

6.2. Nadalje, iako je žalitelj u pravu kada navodi da je u odnosu na njega obustavljena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, odnosno kako je višegodišnji psihijatrijski tretman doveo do znatnog poboljšanja i sve znatnije uspostave kontrole ovisnosti, navedene okolnosti nisu s uspjehom dovele u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona KZ/11.

 

6.3. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi zatvorenika kako je "svjestan posljedica" te će "uz pomoć institucija ostvariti zdrav odnos sa sinovima i dokazati da nema bojazni od mojih budućih postupanja jer sva postupanja biti će usmjerena na dobrobit moje djece i na zajednički jezik sa bivšom suprugom", obzirom da iz podataka u spisu proizlazi da sa djecom i bivšom suprugom nema kontakte, odnosno iz Izvješća PNUSKOK-a u vidu korištenja pogodnosti navedeno je kako bi izlazak mogao izazvati negativne posljedice za bivšu suprugu A. B..

 

6.4. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod kako drugostupanjska presuda nije uručena zatvoreniku niti izabranoj braniteljici T. Š., ne može biti predmetom razmatranja u ovom žalbenom postupku, već eventualno u vidu podnesenog izvanrednog pravnog lijeka.

 

7. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra kako je prvostupanjski sud u konkretnoj situaciji osnovano odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. B., ocjenjujući da bi za postizanje svrhe kažnjavanja u konkretnom slučaju bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

 

8. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem adekvatne kazne, već upravo načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

 

9. Stoga je odbijanje prijedloga za uvjetni otpust prvostupanjskog suda i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, osnovano, na temelju članka 170. stavka 2. ZIKZ-a, a imajući u vidu sve navedene okolnosti jer je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci, čiji je predviđeni istek 16. prosinca 2023.

 

10. Kako žalbom zatvorenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a ni ispitivanjem, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila počinjena povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 22. ožujka 2023.