1              Poslovni broj: I Kž-371/2022-4

Poslovni broj: I Kž-371/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. P., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj K-14/2022-6 od 23. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog T. P. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Županijskog suda u Varaždinu, broj K-14/2022-6 od 23. svibnja 2022. optuženi T. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju u produljenom trajanju (umjesto ispravno: "produljenog djela", iz članka 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., opisanog pod točkom 1. kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka, računalnog krivotvorenja u produljenom trajanju, (umjesto ispravno "produljenog djela") iz članka 270. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. opisanog pod točkom 1., kaznenog djela krivotvorenja, krivotvorenja službene ili poslovne isprave, iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ/11. i kaznenog djela krivotvorenja, krivotvorenja isprave u produljenom trajanju, (umjesto ispravno "produljenog djela") iz članka 278. stavku 3. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. opisanog pod točkom 2. pa mu je na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju u produljenom trajanju na temelju odredbe članka 246. stavak 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo računalnog krivotvorenja, na temelju odredbe članka 270. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave, na temelju članka 279. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo krivotvorenja isprave u produljenom trajanju, na temelju odredbe članka 278. stavak 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a potom je na temelju odredbe članka 51. stavak 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

 

1.1. Na temelju odredbe članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08-I) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećene H. … J. 4, OIB: …, te se nalaže optuženom T. P., OIB: …, naknaditi H…. štetu u iznosu od 2.145.410,00 kuna (dva milijuna sto četrdeset pet tisuća četiri stotine deset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

1.2. Na temelju odredbe članka 79. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 556. stavak 1. ZKP/08-I. od optuženog T. P. oduzimaju se privremeno oduzeti predmeti i to: prepravljeno izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 13. kolovoza 2020., izjava T. P. o zadavanju naloga na inicijativu ulagača od 15. travnja 2019., zahtjev za otkup udjela od 15. travnja 2019. – 12,00 sati, prepravljena izjava o ovlaštenju od 16. travnja 2019., scan izjave o ovlaštenju od 16. travnja 2019. s napomenom "odbijeni", prepravljeni zahtjev za otkup udjela od 16. travnja 2021. - 8:50 sati, zahtjev za otkup udjela od 16. travnja 2019. - 15:20 sati, prepravljeni zahtjev za otkup udjela od 16. travnja 2019. - 15:20 sati, zahtjev za otkup udjela od 16. travnja 2019. - 15:20 sati, bez potpisa podnositelja, te mobilni uređaj marke "samsung", model "SM-J510FN", crne boje, IMEI broja: 356388/08/122389, s umetnutom pripadajućom baterijom i SIM karticom "SIMPA", serijskog broja 99011923228347, koji je od okrivljenika privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 00062014 od 21. travnja 2021., te će se oduzeti predmeti, po pravomoćnosti presude, uništiti.

 

1.3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08-I. nalaže se optuženom T. P. naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08-I. u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna te naknaditi nagradu i nužne izdatke postavljene braniteljice u iznosu koji će naknadno biti određen posebnim rješenjem.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske na temelju članka 486. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08-II.) preinači pobijanu presudu na način da optuženiku za sva kaznena djela za koja je osuđen utvrdi pojedinačne kazne zatvora u dužem trajanju te da mu izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u dužem trajanju.

 

2.2. Optuženik se žali po braniteljici S. O., odvjetnici u Č., zbog odluke o kazni s prijedlogom da "Vrhovni sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženiku za sva kaznena djela za koja je osuđen utvrdi pojedinačne kazne zatvora u kraćem trajanju te da mu izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u kraćem trajanju te da temeljem članka 56 KZ/11. izrekne uvjetnu osudu."

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08-II. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Državni odvjetnik u žalbi navodi da su prilikom utvrđivanja mjere svake od pojedinačno utvrđenih kazni zatvora i mjere jedinstvene kazne zatvora ispravno utvrđene olakotne okolnosti, precijenjene, s obzirom na njihov broj i na okolnost da optuženik dosada nije pokušao oštećeniku naknaditi niti dio štete niti se u svojoj obrani konkretnije očitovao o planu i dinamici vraćanja znatnog protupravno pribavljenog novčanog iznosa od 2.145.410,00 kuna. Štoviše, da je gotovo indiferentno izjavio da on protupravno pribavljeni iznos ne može vratiti do kraja života, pledirajući da mu oštećenik oprosti dio potraživanja s osnova naknade štete.

 

6.1. Također, ističe da je optuženik tri od četiri kaznena djela za počinjenje kojih je osuđen počinio u produljenom trajanju, koju okolnost je prvostupanjski sud morao cijeniti i sukladno članku 52. stavku 5. KZ/11., da se za produljeno kazneno djelo može izreći kazna za polovicu veća od mjere kazne propisane za utvrđeno djelo. Utvrđivanjem samo nešto dužih kazni zatvora od propisanog zakonskog minimuma smatra da se neće ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. jer da takvim kaznama nije u dovoljnoj mjeri izražena društvena osuda počinjenja kaznenog djela i generalno preventivna funkcija kažnjavanja, posebice uzevši u obzir okolnost narušavanja povjerenja u bankarski sustav kao jedan od najbitnijih podsustava gospodarskog sustava u cjelini. Smatra da je prvostupanjski sud i prilikom izbora mjere jedinstvene kazne istu morao izreći u dužem trajanju, što bliže zbroju pojedinačno utvrđenih kazni zatvora.

 

7. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da sud prilikom donošenja odluke o vrsti i mjeri kazne nije dovoljno vrednovao pravilno utvrđene olakotne okolnosti, kako u odnosu na pojedinačne kazne tako i u odnosu na jedinstvenu kaznu te da nije vodio računa o ponašanju optuženika nakon počinjenja kaznenih djela i to da je isti otišao na rad u inozemstvo, a sve s ciljem da ostvaruje povećane prihode i da nakon što s poslodavcem sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, realizira kredit iz kojih bi sredstava obeštetio oštećenu H. obzirom da ista, kada joj se obratio s prijedlogom za obročnom otplatom, nije pristala na takvu dinamiku obeštećenja, pri čemu da je sud potpuno zanemario njegov iskaz u dijelu gdje navodi da se obratio oštećenoj banci s takvim prijedlogom i da je odbijen.

 

7.1. Nadalje, optuženik smatra da su prilikom donošenja odluke o vrsti i mjeri kazne otegotne okolnosti precijenjene jer da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine negativno manifestira i na oštećenicu u vidu nemogućnosti, odnosno otežane mogućnosti optuženika da oštećenici naknadi štetu, jer za vrijeme izdržavanja kazne neće ostvarivati prihode, ako i realizira kredit neće ga moći vraćati, postoji mogućnost gubitka zaposlenja i otežanog ponovnog zaposlenja, a u vlasništvu nema imovine čijim bi unovčenjem obeštetio oštećenicu. Pozivajući se na svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. smatra da izricanje zatvorske kazne nije primjereno ni svrhovito te je ujedno na štetu oštećenika zbog čega smatra neopravdanim oštrije kažnjavanje samo da bi se ostvario generalno preventivni učinak ili retribucija u znatnoj mjeri. Slijedom navedenih činjenica i okolnosti, ističe da je izvjesno da i bez izvršenja zatvorske kazne neće ubuduće činiti kaznena djela pa predlaže da mu se utvrde blaže pojedinačne i izrekne blaža jedinstvena kazna zatvora, uz izricanje uvjetne osudu sa "dvostrukim uvjetom" sukladno članku 56. stavak 1. KZ/11.

 

8. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri, u smislu članka 47. KZ/11., ocijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotne okolnosti cijenio je dosadašnju neosuđivanost optuženika, iskreno i cjelovito priznanje svih kaznenih djela, činjenicu da je sam optuženik prijavio počinjenje kaznenih djela čime je doprinio otkrivanju i procesuiranju predmetnih kaznenih djela te ekonomičnijem okončanju ovog kaznenog postupka, da je sam potražio stručnu liječničku pomoć zbog ovisnosti o kockanju zbog koje se liječio i redovito kontrolira u Psihijatrijskoj bolnici kao i njegovu spremnost da naknadi štetu oštećeniku. Nadalje, kao otegotne okolnosti prvostupanjski sud je cijenio brojnost pojedinačnih radnji kojima su kaznena djela počinjena, dulji vremenski period počinjenja kaznenih djela koje upućuju na značajnu upornost i količinu kriminalne volje i veći stupanj povrede zaštićenog dobra, zatim visinu pribavljene protupravne imovinske koristi odnosno visinu prouzročene štete koja visina višestruko premašuje iznos znatne koristi odnosno štete propisane člankom 87. stavkom 29. KZ/11. Ispravno su otegotnim cijenjeni skrivljeni učinci kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i to da je optuženik narušavao povjerenje ulagača u bankarski sustav koji je temelj gospodarskih aktivnosti svake zemlje.

 

8.1. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je imao na umu da je optuženikova spremnost da naknadi štetu ostala samo na riječima, koju okolnost državnik odvjetnik zbog indiferentnosti i nepostojanja plana i dinamike vraćanja smatra ključnom za strože kažnjavanje, dok je optuženik zbog nemogućnosti postizanja dogovora s oštećenikom oko obročne otplate smatra ključnom za blaže kažnjavanje. No, činjenica što optuženik zasada nije niti djelomično naknadio štetu oštećeniku kao i razlozi zbog kojih to nije učinio, uslijed pobrojanih olakotnih i otegotnih okolnosti nisu od značaja na primjerenost odluke o visini kazne tim više što optuženik na raspravi nije osporio imovinskopravni zahtjev oštećenika pa je prvostupanjskom presudom isti dosuđen oštećeniku u traženom iznosu, a optuženiku je naloženo da štetu oštećeniku naknadi u roku od 15 (petnaest) dana, na koji način će oštećenik, u slučaju neizvršenja obveze, protiv optuženika moći pokrenuti ovršni postupak.

 

9. Naime, okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za individualizaciju kazne, pojedinačno utvrđene kazne zatvora navedene u točki 1. ovog obrazloženja i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u potpunosti su primjerene svim utvrđenim okolnostima i težini počinjenih kaznenih djela te će i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisnu člankom 41. KZ/11., a tako izrečena jedinstvena kazna dostatna je da se izrazi društvena osuda za počinjena kaznena djela, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih, zbog čega nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika o odluci o kazni.

 

10. Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona iz članka 476. stavaka 1. i 2. ZKP/08-II. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08-II. odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 22. ožujka 2023.