1              Poslovni broj: I Kž-Us-32/2023-4

Poslovni broj: I Kž-Us-32/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr. sc. Ljiljane Stipišić članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. Đ., zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog N. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-Us-68/2022-2 (K-Us-22/2018.) od 14. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog N. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke rješenja, Županijski sud u Rijeci je na temelju članka 557. a stavka 1. točke c) i d) u vezi članka 557.e stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), produljio privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi određenu rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-Us-91/2019., K-Us-22/2018. od 18. srpnja 2019. na način da: Županijski sud u Rijeci OIB: 22883124500, Rijeka, Žrtava fašizma 7, neće ispuniti dio obveze optuženom N. Đ. iz …, na ime povrata uplaćene jamčevine i to u iznosu od 3.700,00 (tri tisuće sedamsto) kuna od ukupnog iznosa jamstva u visini od 80.000,00 (osamdeset tisuća) kuna nastalu na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Kov-Us-11/2016., Kv I-Us-22/2017. od 26. rujna 2017.

1.1. Pod točkom 1.2. pobijanog rješenja zabranjuje se optuženom N. Đ. da od Županijskog suda u Rijeci, OIB: 22883124500, Rijeka, Žrtava fašizma 7, primi dio ispunjenja obveze u iznosu od 3.700,00 (tri tisuće sedamsto) kuna, nastale na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kov-Us-11/2016., Kv I-Us-22/2017. od 26. rujna 2017., na ime povrata jamstva te da u tom dijelu istom dalje raspolaže. Pod točkom 1.3. pobijanog rješenja naloženo je računovodstvu Županijskog suda u Rijeci da od iznosa jamstva u visini 80.000,00 (osamdeset tisuća) kuna uplaćenog na ime optuženog N. Đ. po rješenju Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-154/2015. iznos od 3.700,00 (tri tisuće sedamsto) kuna s depozitnog računa Županijskog suda u Rijeci broj IBAN HR 782390001100002264 prenese u korist državnog proračuna na broj IBAN HR1210010051863000160 uz model 64 i poziv na broj: 7013-49608-6022437918, na koji se polažu privremeno oduzeta novčana sredstva, a kojim upravlja Ministarstvo državne imovine. Nadalje, pod točkom II. pobijanog rješenja određeno je da ova privremena mjera, sukladno članku 557.e stavku 2. ZKP/08. može trajati najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist, te da se ova privremena mjera donosi u korist Republike Hrvatske.

2. Žalbu protiv ovog rješenja podnio je optuženi N. Đ. po branitelju, odvjetniku G. M., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi, podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako žalitelj ne navodi konkretnu žalbenu osnovu, iz sadržaja žalbe proizlazi da upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, ponovno iznesenim žalbenim navodima optuženi N. Đ. ukazuje na pravomoćno rješenje o povratu jamstva broj Kov-Us-11/2016., Kv I Us-22/2017. od 26. rujna 2017. za koje smatra da je u koliziji s pobijanim rješenjem kojim se zabranjuje izvršiti povrat jamstva. Nadalje, žalitelj ističe da je iz uplatnice razvidno da je optuženikov otac uplatio jamčevinu za optuženika, a da se u pobijanom rješenju navodi da je „okrivljenik vlasnik novčanog iznosa od 80.000,00 kuna koju svotu novca je u svoje ime predao u primijenjenoj mjeri osiguranja prisutnosti okrivljenika u postupku“, no žalitelj smatra da navedeno nije moguće jer je tada bio lišen slobode, dok takav zaključak prvostupanjskog suda nije ničim dokazan. Vezano uz navod da je jamčevinu uplatio otac optuženika, žalitelj navodi da su u spisu prethodno dostavljeni podaci o primanjima oca optuženika te da isto trebalo uzeti u obzir kod donošenja odluke o određivanju privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, što prvostupanjski sud nije učinio. U konačnici ističe kako je na sjednicu vijeća sukladno članku 558. stavak 1. ZKP/08. trebalo pozvati optuženikovog oca i dati mu mogućnost dokazivanja zakonitosti pribavljenog novca za jamstvo, te dostavljanje dokumentacije koja se odnosi na njegovo zaposlenje, primanja i kredite, jer se radi o njegovoj tražbini pa je time došlo do povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske, u prilog čega se poziva i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-120/11-4.

6. U odnosu na opet iznesene žalbene navode optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ponavlja kako su jamstvo i privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi dva zasebna postupovnopravna instituta, s različitim svrhama te da neovisno o postojanju pravomoćnog rješenja o ukidanju jamstva i povratu jamčevine optuženiku, nema zapreke da se odredi i produlji privremena mjera zabrane optuženiku da primi dio ispunjenja obveze u iznosu od tada 3.500,00 kuna, sada 500,00 eura te da istim iznosom raspolaže. Time nije nastala kolizija između pobijanog rješenja i rješenja kojim se nalaže povrat iznosa jamstva kako se to u žalbi ponovno navodi. S tim u vezi, žalitelju se skreće pažnja na odluku ovoga suda, broj I Kž-Us-21/2022. od 10. ožujka 2021. kao i ranije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovom kaznenom postupku, a vezano uz iste žalbene navode.

7. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada ponovno navodi da je jamstvo uplatio njegov otac, a ne on osobno, jer isto ne proizlazi iz rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-154/2015. od 17. prosinca 2015. gdje je određena visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor te da to jamstvo daje optuženik. Ujedno iz potvrde o provedenoj uplati u predmetu broj Kir-Us-1/2016. (list 13 spisa), a u koji je izvršen uvid, proizlazi da je kao uplatitelj jamčevine naznačen upravo optuženi N. Đ., a rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 26. rujna 2017. pod brojem Kov-Us-11/2016. (Kv I-Us-22/17.) kojim je jamstvo ukinuto, određeno je da će se povrat jamčevine izvršiti upravo optuženom N. Đ., a ne njegovom ocu. Obzirom da se protiv tog rješenja optuženik nije žalio, nije moguće izvršiti povrat sredstava jamčevine drugoj osobi, a ne optuženiku, što je uostalom i obrazloženo u ranije navedenom rješenju ovoga suda. Također, u odnosu na istaknute žalbene navode da je oca optuženika valjalo pozvati na sjednicu vijeća radi dokazivanja zakonitosti pribavljenog novca za jamčevinu, kao i dostavljanja ovjerenog prijevoda dokumentacije o zaposlenju, primanjima i kreditu, ističe se kako je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske optuženiku dana uputa da može dostaviti dokumentaciju u spis vezano za te navode, što nije učinio od 2018., dok je za istaknuti da je optuženikov otac kredit podigao u veljači 2016., a jamčevina je uplaćena mjesec dana ranije.

8. Stoga nije osnovano niti pozivanje optuženika u odnosu na izneseno na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-120/11-4, jer se ne radi o istom činjeničnom stanju s obzirom da optuženik nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja da je baš on uplatio iznos položen na ime jamstva, a praksa na koju se poziva optuženik je primjenjiva u slučaju nemogućnosti utvrđenja vlasništva.

9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. ožujka 2023.