1              Poslovni broj: I Kž-eu-3/2023-4

Poslovni broj: I Kž-eu-3/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene M. V. C., zbog kaznenog djela iz članka 153.a stavak 1. broj 2. i drugih Kaznenog zakonika Republike Austrije, odlučujući o žalbi okrivljene M. V. C. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. veljače 2023. broj Kv-eu-3/2023. (Kv-eu-22/2020.), u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljene M. V. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, pod točkom I. izreke, na temelju članka 45. stavak 1. i članka 46. stavak 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20. – dalje: ZPSKS-EU), a u vezi članka 557.e stavak 1. i članka 557.a stavak 1. točka a) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), produljene su privremene mjere osiguranja imovinske koristi, zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena M. V. C., putem branitelja T. B., odvjetnika iz Z., "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 132. ZPSKS-EU, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije mogao produljiti privremene mjere jer je protekao rok na koji je trajanje privremene mjere određeno prethodnim rješenjem kojim su one produljene (do 1. siječnja 2023.).

5.1. Naime, u konkretnom slučaju radi se o mjeri osiguranja imovine u postupku međunarodne pravne pomoći s državom članicom Europske unije, te je pravilno prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o produljenju privremene mjere osiguranja uz odredbe domaćeg ZKP/08. primijenio i odredbu članka 46. stavak 2. ZPSKS-EU, koja propisuje da nadležni sud može cijeneći okolnosti slučaja i zahtjeve države izdavanja, odrediti drugačije trajanje mjera osiguranja oduzimanja imovine, kada je prijedlog državnog odvjetnika za produljenje privremene mjere podnesen temeljem te osnove, što je konkretno slučaj.

5.2. Stoga, neosnovano okrivljena u žalbi navodi da je prvostupanjski sud određene privremene mjere trebao ukinuti, a ne ponovno ih produljiti jer su istekle 1. siječnja 2023., pa činjenica da je pobijano rješenje doneseno 16. veljače 2023. ne dovodi u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja.

5.3. Naime, iako iz podataka u spisu, doista proizlazi da je protekao rok određen ranijim rješenjem o produljenju privremene mjere, (kao i rok od tri mjeseca iz članka 557.e stavak 3. ZKP/08, od zadnjeg produljenja privremene mjere), ne radi se o prekluzivnom roku, već o roku instruktivnog karaktera pa istek istog ne dovodi do prestanka privremene mjere. Stoga prvostupanjski sud nije morao donositi rješenje o ukidanju privremenih mjera, niti ih je pobijanim rješenjem trebao ponovno određivati, već samo produljiti jer su i dalje bile na snazi te su i dalje u zemljišnim knjigama bile upisane zabrane otuđenja i opterećenja.

5.4. Pritom se žalitelju ukazuje da članak 6. stavak 2. Okvirne odluke Vijeća 2003/577/PUP od 22. srpnja 2003. o izvršenju odluka o zamrzavanju imovine i osiguranju dokaza u Europskoj uniji, koji propis je jedan od temelja kaznenopravne suradnje između države izdavanja potvrde i države izvršenja kada se radi o postupcima tzv. zamrzavanja imovine, propisuje da ako država izvršenja predvidi ukidanje mjere, o tome obavještava državu donošenja odluke i ostavlja joj mogućnost da podnese svoje primjedbe.

5.5. Stoga suprotno tvrdnjama žalbe, prvostupanjski sud je osnovano i pravilno zaključio da postoje sve zakonske pretpostavke za daljnju primjenu privremene mjere osiguranja imovinske koristi, zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina u odnosu na okrivljenu M. V. C., i da nije povrijeđeno načelo razmjernosti, kako u visini osiguranja u odnosu na pretpostavljenu protupravnu imovinsku korist tako i u odnosu na cilj koji se privremenom mjerom želi ostvariti, što sve opravdava poduzetu mjeru zadiranja u pravo vlasništva na navedenim nekretninama, kako to zaključuje prvostupanjski sud i navodima žalbe okrivljene to načelo nije dovedeno u pitanje.

6. Slijedom svega navedenog, nije prihvaćena žalba okrivljene, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, na temelju odredbe članka 494. stavak 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljene je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 22. ožujka 2023.