1             Poslovni broj: 3 Us I-510/2022-6

   REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-510/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja T. S. iz D., B. P. 14 A, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik T. B., odvjetnik u O., K. A. S. 19, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnji ured, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica A. M., dipl. iur., radi prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, 22. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/20-01/458, URBROJ: 344-116/2-22-15 od 29. ožujka 2022. i priznavanje tužitelju prava na novčanu naknadu za nezaposlene za razdoblje od 15. srpnja 2020. do zasnivanja novog radnog odnosa.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-102-05/20-01/458, URBROJ: 344-116/2-22-15 od 29. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Osijek, KLASA: UP/I-102-05/20-01/2532, URBROJ: 2158-25-67/6-22-06 od 17. siječnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na novčanu naknadu.
2. Tužitelj u tužbi navodi da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 23. rujna 2020. utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja kod poslodavca D. G. j.d.o.o. O., a radi prijave na Hrvatski zavod za zapošljavanje i zasnivanja novog radnog odnosa. Ističe da se prije donošenja navedenog rješenja od 23. rujna 2020. nije niti mogao prijaviti na Zavod i podnijeti zahtjev za priznavanjem prava na novčanu naknadu. Naime, nakon prestanka radnog odnosa kod navedenog poslodavca, tužitelj je pristupio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnoj službi u Osijeku radi informiranja o priznavanju prava na novčanu naknadu te mu je djelatnik kojeg je zatekao na šalteru dao informaciju kako još ne može podnijeti zahtjev za priznavanjem navedenog prava iz razloga što nije niti bilo vidljivo kada je isti odjavljen, odnosno da mu je utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja kod navedenog poslodavca, a i tužitelju je bilo logično postaviti zahtjev tek nakon primitka rješenja od 23. rujna 2020. Stoga smatra da je postupio sukladno članku 47. stavku 1. Zakona o tržištu rada i podnio zahtjev u roku od 30 dana od dana donošenja rješenja od 23. rujna 2020. te da ispunjava uvjete navedene u članku 46. stavku 1. toga Zakona. Ističe da je Upravni sud u Osijeku presudom poslovni broj: 3 Us I-1485/2020-11 od 13. listopada 2021. poništio (ranija) rješenja tuženika od 14. prosinca 2020. i prvostupanjskog tijela od 2. studenoga 2020. te predmet vratio na ponovni postupak, međutim, da je tuženik postupio protivno odredbi članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, odnosno da su donesena identična rješenja kao i ranije. Slijedom navedenog, predlaže Sudu saslušati tužitelja kao stranku u sporu te pribaviti službenim putem podatke od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o trenutku osnivanja novog radnog odnosa, odnosno o radnom stažu, a nakon toga, poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te tužitelju priznati pravo na novčanu naknadu za nezaposlene za razdoblje od 15. srpnja 2020. do zasnivanja novog radnog odnosa, uz naknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je ocijenio sve žalbene navode i nesporno utvrdio da je tužitelju radni odnos prestao 1. lipnja 2020., a da se prijavio u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda i podnio zahtjev za novčanu naknadu 2. listopada 2020., zbog čega je prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo odbivši zahtjev tužitelja zbog propusta roka iz članka 47. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“, broj: 118/18., 32/20.). Ističe da je odredbom članka 47. stavka 1. točke 1. Zakona o tržištu rada jasno i precizno propisano od kojeg se trenutka računa rok od 30 dana za podnošenje zahtjeva za ostvarenje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Stoga tuženik smatra da je trenutak od kojeg se računa navedeni rok od 30 dana dan prestanka radnog odnosa koji je u konkretnom slučaju dan 1. lipnja 2020., a koji je utvrđen rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 23. rujna 2020. Također ističe da je odredba članka 47. stavka 2. Zakona o tržištu rada stroga pravna norma kojom je propisan objektivan rok za podnošenje zahtjeva za novčanu naknadu koji je prekluzivne naravi, protekom kojeg nezaposlena osoba gubi pravo na novčanu naknadu bez obzira na eventualnu opravdanost propusta roka i navedena odredba kao takva ne ostavlja prostor drugačijem tumačenju. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 15. ožujka 2023. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
5. Na raspravu je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja koja je u cijelosti ostala kod svih navoda iz tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva i predloženih dokaznih prijedloga te je ujedno zatražila trošak na ime sastava žalbe na rješenje od 1. veljače 2022., sastava tužbe i na ime pristupa na ročište održano dana 15. ožujka 2023. u ukupnom iznosu od 1.119,85 eura (8.437,50 kn), uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 1.399,81 eura (10.546,87 kn). Opunomoćenica tuženika je na raspravi ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivila izvođenju predloženih dokaznih prijedloga.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.  
7. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 25/13., 70/19., 80/22., 114/22.), Sud  odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegovo saslušanje kao stranke u sporu i pribavu podataka od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o trenutku osnivanja novog radnog odnosa, odnosno o radnom stažu, obzirom da je u konkretnom slučaju sporna primjena materijalnog prava te izvođenje navedenih dokaznih prijedloga ne bi imalo utjecaja na drukčije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.
8. Odredbom članka 46. Zakona o tržištu rada propisano je da pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba koja u trenutku prestanka radnog odnosa odnosno prestanka obavljanja samostalne djelatnosti ima najmanje devet mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca (stavak 1.). Kao vrijeme provedeno na radu iz stavka 1. ovoga članka smatra se: 1. vrijeme obveznog osiguranja po propisima o mirovinskom osiguranju ostvareno na temelju radnog odnosa u Republici Hrvatskoj i vrijeme u kojem je radnik bio privremeno nesposoban za rad odnosno na rodiljnom, roditeljskom, posvojiteljskom ili skrbničkom dopustu nakon prestanka radnog odnosa odnosno službe, ako je za to vrijeme primao naknadu plaće prema posebnim propisima i 2. vrijeme obveznog osiguranja po propisima o mirovinskom osiguranju ostvareno na temelju obavljanja samostalne djelatnosti u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da su uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja i vrijeme u kojem je mirovala obveza doprinosa prema propisu kojim se uređuju doprinosi za obveza osiguranja (stavak 2.).
9. Sukladno odredbi članka 47. stavka 1. Zakona o tržištu rada, pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba: 1. kojoj je prestao radni odnos, ako se prijavi Zavodu i podnese zahtjev u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, prestanka privremene nesposobnosti za rad odnosno rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog ili skrbničkog dopusta nakon prestanka radnog odnosa ili 2. koja je prestala obavljati samostalnu djelatnost, ako se prijavi Zavodu i podnese zahtjev u roku od 30 dana od dana prestanka obavljanja samostalne djelatnosti, prestanka privremene nesposobnosti za rad odnosno rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog ili skrbničkog dopusta nakon prestanka obavljanja samostalne djelatnosti. Prema stavku 2. istog članka Zakona, nezaposlena osoba koja zbog opravdanog razloga propusti rok za prijavu iz stavka 1. ovoga članka, može se prijaviti i podnijeti zahtjev Zavodu u roku od osam dana od dana prestanka razloga koji je prouzročio propuštanje roka, a najkasnije 60 dana od propuštanja roka iz stavka 1. ovoga članka.
10. Osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela donesena su u izvršenju presude ovoga Suda poslovni broj: 3 Us I-1485/2020-11 od 13. listopada 2021. kojom su poništena (ranija) rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/20-01/458, URBROJ: 344-116/2-20-02 od 14. prosinca 2020. i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Osijek, KLASA: UP/I-102-05/20-01/2532, URBROJ: 2158-25-67/6-20-02 od 2. studenoga 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
11. Tuženik u (ovdje) osporavanom rješenju odbijajući žalbu tužitelja i prvostupanjsko tijelo u rješenju kojim odbija zahtjev tužitelja za priznavanje prava na novčanu naknadu, u bitnome obrazlažu da je tužitelju radni odnos prestao dana 1. lipnja 2020., a da se Zavodu prijavio i zahtjev za novčanu naknadu podnio dana 2. listopada 2020. pa je stoga tužitelj podnio zahtjev za ostvarenje prava na novčanu naknadu protekom roka propisanog člankom 47. stavkom 1. točkom 1. Zakona o tržištu rada, kao i protekom roka propisanog člankom 47. stavkom 2. toga Zakona koji je prekluzivne naravi, a propustom kojega nezaposlena osoba gubi pravo na novčanu naknadu.
12. Ponovno razmatrajući činjenični supstrat konkretnog slučaja i mjerodavne zakonske odredbe, Sud obzirom na podatke spisa, ne može ocijeniti nezakonitim osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
13. Naime, u provedenom postupku utvrđeno je da se tužitelj dana 2. listopada 2020. prijavio u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda i podnio zahtjev za novčanu naknadu, a da je prije prijave na Zavod bio u radnom odnosu kod poslodavca D. G. j.d.o.o.
14. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Osijek, KLASA: UP/I 140-10/20-03/03493136767, URBROJ: 341-12-11/2-20-26325 od 23. rujna 2020. tužitelju je utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 1. lipnja 2020. kod poslodavca D. G. j.d.o.o. Iz rješenja također proizlazi da je prijava na osiguranje uspostavljena s danom 1. lipnja 2020., da poslodavac nije uspostavljao JOPPD obrasce, odnosno nije obračunao niti isplatio plaću tužitelju te da budući da činjenica o izvršenoj prijavi na osiguranje upućuje na to da je zasnovan radni odnos, a u postupku nisu prikupljeni valjani dokazi prema članku 110. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.) koji bi upućivali na njegovo trajanje, valjalo je tužitelju utvrditi prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 1. lipnja 2020.
15. Tužitelj s druge strane tvrdi da je dao izvanredni otkaz ugovora o radu dana 15. srpnja 2020. zbog neisplate plaće te je u tom pravcu i postavio tužbeni zahtjev na način da traži priznavanje prava na novčanu naknadu za nezaposlene od 15. srpnja 2020. Međutim, u toj situaciji doista nije jasno iz kojih razloga tužitelj nije podnio žalbu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Osijek, KLASA: UP/I 140-10/20-03/03493136767, URBROJ: 341-12-11/2-20-26325 od 23. rujna 2020. da bi pri tome osporio datum prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 1. lipnja 2020.
16. Prema odredbi članka 92. stavka 6. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 3/14., 127/17., 98/19., 151/22.), zbog neisplate plaće radnik može izvanredno otkazati ugovor o radu.
17. Sukladno članku 116. Zakona o radu, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (stavak 1). Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (stavak 2.). Stranka ugovora o radu koja, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, izvanredno otkaže ugovor o radu, ima pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza (stavak 3.).
18. Izvanredni otkaz mora biti u pisanom obliku, obrazložen (tj. zašto radnik izvanredno otkazuje svoj ugovor o radu), te se takav otkaz mora dostaviti poslodavcu, a ukoliko je na takav način izvanredno otkazan ugovor o radu, radnik nije dužan odraditi otkazni rok tj. nakon što je poslodavcu isti dostavljen, radni odnos prestaje.
19. Neisplaćene plaće poslodavac je dužan isplatiti, te isto radnik može utužiti putem ovrhe (ako ima obračune neisplaćenih plaća) ili putem parničnog postupka (ako poslodavac nije davao obračune neisplaćenih plaća).
20. Sud prema podacima spisa ne može zaključiti da li je tužitelj izvanredni otkaz ugovora o radu od 15. srpnja 2020. dostavio poslodavcu, a da bi mu temeljem istoga radni odnos prestao pa se niti rok za podnošenje zahtjeva za priznavanje prava na novčanu naknadu za nezaposlene ne može računati od datuma prestanka radnog odnosa 15. srpnja 2020.
21. Stoga Sud nema osnove niti zaključiti da je odbijanjem zahtjeva tužitelja za priznavanje prava na novčanu naknadu povrijeđen zakon na njegovu štetu jer je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj zahtjev podnio 2. listopada 2020., dok mu je radni odnos prestao 1. lipnja 2020. te je time propustio rokove propisane odredbom članka 47. Zakona o tržištu rada, pa tako i objektivni rok koji je prekluzivne naravi protekom kojega nezaposlena osoba gubi pravo na novčanu naknadu pa je na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u točki I izreke ove presude.
22. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 79. stavku 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
23. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
24. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 22. ožujka 2023.

                                                                                                                    Sutkinja

                                                                                                                               Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I i II izreke presude nije dopuštena žalba (odredba članka 66.a stavak 1. ZUS-a), dok je protiv točke III izreke presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.