1              Poslovni broj: 3 Us I-910/2022-6

 

                  

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

 

Poslovni broj: 3 Us I-910/2022-6

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja I. J. iz B., R. 41, OIB; …, kojeg zastupa opunomoćenik G. M., odvjetnik u V., O. 44, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik J. K., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 22. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/173, URBROJ: 512-2501-22-2 od 13. srpnja 2022. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

  

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/22-01/173, URBROJ: 512-2501-22-2 od 13. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I 560-01/22-01/873, URBROJ: 512M2-76-22-2 od 25. svibnja 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 20. kolovoza 1991. do 24. ožujka 1992.
3. Tužitelj u tužbi navodi da je tijekom postupka dostavio na uvid ovjerene izjave nekoliko svjedoka iz kojih je razvidno da je tužitelj u periodu od 20. kolovoza 1991. do 24. ožujka 1992. bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite za područje Bistrinci, a na te okolnosti saslušan je i sam tužitelj te svjedoci D. B. i N. B. koji su u svojim iskazima u cijelosti potvrdili istinitost i vjerodostojnost iskaza tužitelja, odnosno njegove navode. Smatra da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu postupali sukladno načelu zakonitosti, odnosno isti u rješenju navode samo dio utvrđenih činjenica, prezentirajući ih na način koji ne ide u prilog tužitelju, premda su im predočene činjenice koje su pravno relevantne za utvrđenje pravog stanja stvari u smislu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, stajališta je da isti nisu uzeli u obzir izjave svjedoka, a koje izjave potvrđuju pravo stanje stvari, da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite. Ističe da mu nije poznato iz kojih razloga nije naveden na popisu pripadnika Narodne zaštite gradova Valpovo, Belišće i općina Bizovac, Petrijevci i Koška, a mogući razlog je taj da se tužitelj ranije prezivao M.. Predlaže Sudu provesti dokaze saslušanja tužitelja kao stranke u sporu te (eventualno) saslušanje svjedoka M. K., D. B., D. M. i M. J., službenim putem zatražiti podatak od Područnog odsjeka za poslove obrane Osijek da li se na popisu pripadnika Narodne zaštite nalazi ime I. M., a nakon provedenih dokaznih prijedloga, poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke, a koji se odnose na to da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, dok tužitelj niti u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 15. ožujka 2023. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.
6. Na raspravu je pristupio osobno tužitelj uz opunomoćenika koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i dokaznih prijedloga navedenih u tužbi, osim kod dokaznog prijedloga da Sud službenim putem zatraži podatak od Područnog odsjeka za poslove obrane Osijek da li se na popisu pripadnika Narodne zaštite nalazi ime I. M., obzirom da je tužitelj provjerio da se niti to ime ne nalazi na popisu. Ujedno je zatražio trošak na ime sastava tužbe i na ime pristupa na ročište u iznosu od 995,42 eura (7.500,00 kn). Opunomoćenik tuženika je na raspravi ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivio izvođenju predloženih dokaznih prijedloga.
7. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 25/13., 70/19., 80/22., 114/22.) Sud  odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegovo saslušanje kao stranke u sporu te saslušanje predloženih svjedoka obzirom da su tužitelj i svjedok D. B. već saslušani tijekom upravnog postupka, dok su spisu priložene izjave M. J., M. K., J. B., D. B. i D. M. iz kojih proizlazi da je tužitelj od 20. kolovoza 1991. do 24. ožujka 1992. bio u Narodnoj zaštiti u Bistricima. Pri tome je Sud imao u vidu odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti). Naime, spisu priležeći dokazi dostatni su za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
9. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva od 6. listopada 2021. tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite tadašnje MZ Bistrinci – Belišće za razdoblje od 20. kolovoza 1991. do 24. ožujka 1992. U zahtjevu je tužitelj predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, evidentiranih pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Bistrinci.
10. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., nastavno: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
11. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
13. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno kako tužitelj prema službenoj evidenciji ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kroz pripadnost 107. brigadi HV za razdoblje od 25. ožujka 1992. do 12. lipnja 1992., kao i da je regulirao obvezu služenja vojnog roka te je imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu. Nadalje je utvrđeno da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite gradova Valpovo, Belišće i općine Bizovac (očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Osijek 2, KLASA: 561-01/21-01/286, URBROJ: 512M2-78-22-3 od 11. travnja 2022.).
14. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od samog tužitelja.
15. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Osijek 2, KLASA: 561-01/21-01/286, URBROJ: 512M2-78-22-2 od 8. travnja 2022. tužitelj je u bitnome izjavio da se u Narodnu zaštitu uključio 20. kolovoza 1991. te je bio pripadnik do 24. ožujka 1992. Obnašao je dužnost vojnika te su njegove zadaće bile straže i dežurstva na punktovima na desnoj obali rijeke Drave, kao i na ulazima i izlazima iz sela. Išao je u ophodnje po selu, a sudjelovao je i u kopanju rovova. Dodao je da je imao pištolj, kao i zaduženu pušku M-48. Zapovjednik odreda bio je pokojni A. A.. Što se tiče borbenih akcija, tužitelj je izjavio da istih nije bilo, osim što su svakodnevno bili izloženi pucnjavi iz tada okupirane Baranje. U vrijeme pripadnosti Narodnoj zaštiti nije bio zaposlen.
16. Nadalje, svjedok D. B. je na isti zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Osijek 2 u bitnome iskazao da se u odred Narodne zaštite uključio 10. rujna 1991. te je bio pripadnik do 17. travnja 1992., a obnašao je dužnost vojnika te je imao zaduženu pušku prilikom dežurstava na punktovima u selu. Vezano za pripadnost tužitelja, može potvrditi da je isti bio pripadnik odreda Narodne zaštite u Bistrincima jer su dežurali na istim punktovima, ali u suprotnim smjenama. Obnašao je dužnost vojnika i njegove zadaće bile su dežurstva na punktovima i ophodnje po selu te dežurstva na dva punkta na obali Drave. Tvrdi da tužitelj nije imao svoje naoružanje nego je imao zaduženu pušku, a nije mu poznato iz kojih razloga se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite. Što se tiče borbenih akcija, izjavio je da istih nije bilo.
17. Svjedok N. B. je u bitnome izjavio da se u odred Narodne zaštite uključio 28. kolovoza 1991. i bio je pripadnik do 17. travnja 1992. Obnašao je dužnost vojnika te je imao zaduženu pušku prilikom dežurstava na punktovima u selu. Vezano za pripadnost tužitelja, može potvrditi da je isti bio pripadnik odreda Narodne zaštite u Bistrincima jer su dežurali na istim punktovima, ali u suprotnim smjenama. Obnašao je dužnost vojnika i njegove zadaće bile su dežurstva na punktovima i ophodnje po selu te dežurstva na dva punkta na obali Drave. Tvrdi da tužitelj nije imao svoje naoružanje nego je imao zaduženu pušku, a nije mu poznato iz kojih razloga se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite. Što se tiče borbenih akcija, izjavio je da istih nije bilo.
18. Osim toga, tužitelj je tijekom upravnog postupka priložio izjave M. J., M. K., J. B., D. B. i D. M. iz kojih proizlazi da je tužitelj od 20. kolovoza 1991. do 24. ožujka 1992. bio u Narodnoj zaštiti u Bistricima.
19. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje i mjerodavne odredbe materijalnog prava, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da se dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene na osnovu samog iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona. K tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja se ne može zaključiti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, kako je to uvjetovano odredbom članka 3. stavka 1. točke b) Zakona.
20. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja, dok preostali tužbeni navodi ne utječu na drukčije odlučivanje ove upravne stvari. Također, Sud ne nalazi povrede načela upravnog postupka na koje tužitelj ukazuje u tužbi.
21. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u točki I izreke presude.
22. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 22. ožujka 2023.

 

Sutkinja

 Jasenka Beker v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).