- 1 -              Rev-x 238/2017-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 238/2017-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz S., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda C. i P., odvjetnici u S.,  protiv I- tuženika A. R. iz S., OIB ...  i II-tuženice P. b. Z. d.d., Z., koju zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora i uknjižbe brisanja prava zaloga u zemljišnim knjigama, odlučujući o reviziji II-tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-302/2016-3 od 13. listopada 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-70/15 od 23. listopada 2015., u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e  i  r i j e š i o   j e:

 

 

I. Revizija II-tuženice protiv presude odbija se kao neosnovana.

 

 

II. Revizija II-tuženice protiv odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

 

„I/ Utvrđuje se ništavim Ugovor o hipotekarnom kreditu, račun broj: 51401320, broj partije 09-179-25315-9 od 15. ožujka 2002.g. sklopljen između I tuženika A. R., II tuženika P. b. Z. d.d., P. Z. i tužiteljice M. R. te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

 

II/ Nalaže se I i II tuženiku da solidarno plate troškove postupka tužiteljici u iznosu od 28.980,00 kn, u roku 15 dana.".

 

Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

„Tužba se smatra povučenom u odnosu na početnu točku II tužbenog zahtjeva koja se odnosila na brisanje prava zaloga na nekretninama upisanim u z.k. ul. 926 i 270 k.o. S. S.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom po žalbi II-tuženice je odlučeno:

 

„I. Djelomično se uvažava žalba II. tuženice P. b. Z. d.d., preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-70/15 od 23. listopada 2015. u odluci o glavnoj stvari (toč. I.), te se sudi:

 

1. Utvrđuje se djelomično ništavim Ugovor o hipotekarnom kreditu, račun broj: 51401320, broj partije: 09-179-25315-9 od 15. ožujka 2002. sklopljen između I. tuženika A. R., II. tuženice P. b. Z. d.d., P. Z. i tužiteljice M. R. i to u dijelu koji se odnosi na tužiteljicu M. R., te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke u odnosu na tužiteljicu M. R..

 

2. S viškom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija.

 

II. Djelomično se odbija žalba II. tuženice kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na I. tuženika A. R. i na parnične troškove (djelomično toč. I. i toč. II. izreke).“.

 

3. Protiv drugostupanjske presude II-tuženica je podnijela reviziju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se preinači pobijana presuda i odbije u cijelosti tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu na naknadu parničnih troškova odnosno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno da je ugovor o hipotekarnom kreditu sklopljen 15. ožujka 2022. između I-tuženika kao korisnika kredita i II-tuženice, a da je tužiteljica založni dužnik, na čijim nekretninama je bilo upisano založno pravo. Nadalje, utvrđeno je da je protiv I-tuženika vođen kazneni postupak u kojem je isti pravomoćnom presudom proglašen krivim za kaznena djela na štetu tužiteljice i II-tuženice, a koja su se činjenično sastojala od toga da je isti koristio lažnu iskaznicu na ime tužiteljice i na temelju te osobne iskaznice u suradnji s ostalim okrivljenicima podnio zahtjev i ishodio dobivanje kredita po spornom ugovoru, pa da tako tužiteljica nije potpisala ugovor o kreditu kao založni dužnik te je tom kaznenom presudom uz dosuđene imovinskopravne zahtjeve tužiteljici i II-tuženici bilo naloženo brisanje založnog prava na nekretninama tužiteljice koje su bile predmet tog ugovora, koje je i brisano u zemljišnoj knjizi.

 

7. Prvostupanjski sud je ocijenio kao neosnovan prigovor II-tuženice da tužiteljica nema pravni interes za odlučivanje o tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništavosti ugovora nakon što je kaznenom presudom bilo naloženo i brisano založno pravo na njenim nekretninama, jer je smatrao da i dalje postoji pravni interes tužiteljice s obzirom i na ostale preuzete obveze po ugovoru iz toč. 7.2 i toč. 7.3, te da je ovršni postupak pokrenut i zabilježen u zemljinim knjigama, tako da je odlučivao o tužbenom zahtjevu tužiteljice. Smatrajući da odredbe ugovora koje se odnose na tužiteljicu i na zalaganje nekretnina predstavljaju bitan uvjet ovakve vrste ugovora i da II-tuženica kao banka ne bi odobrila sklapanje ugovora na iznos kredita 62.085,67 Eur-a bez ovakvog načina osiguranja vraćanja kredita, a da je II-tuženici dosuđen imovinskopravni zahtjev kaznenom presudom u visini vrijednosti kredita i kojom presudom može izvršiti naplatu tog potraživanja prema I-tuženiku dok ostatak potraživanja može utvrđivati u parnici, te da ugovor o kreditu sam po sebi ne opstoji bez dijelova koji su utvrđeni ništavim i da ga treba utvrditi u cijelosti ništavim, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

 

8. Odlučujući povodom žalbe II-tuženice drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP, ocijenivši da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je navedeni ugovor u potpunosti ništav, jer razlog za ništavost ugovora zahvaća samo dio navedenog ugovora koji se odnosi na tužiteljicu i ne odnosi se i na ostale dijelove ugovora, a sastoji se u tome da je ugovor u odnosu na tužiteljicu, sklopljen na temelju krivotvorene osobne iskaznice tužiteljice te ona u sklapanju ugovora nije niti sudjelovala, što je protivno prisilnim propisima (čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO). Drugostupanjski sud je ocijenio da se radi o djelomičnoj ništavosti (čl. 105. st. 1. ZOO) budući da su ništave samo odredbe spornog ugovora koje se odnose na tužiteljicu, a nisu ništave ostale odredbe toga ugovora, te ništavost odredbi ugovora koje se odnose na tužiteljicu ne povlači ništavost samog ugovora budući da isti može opstati bez naprijed navedenih ništavih odredaba, a te odredbe nisu bile ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

 

9. Revizijski razlog usmjeren na pogrešno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. Suprotno navodima revidenta nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. toč. 1. ZPP u vezi s čl. 187. ZPP na koju sadržajno ukazuje revident osporavajući pravni interes tužiteljici za vođenje postupka radi utvrđenja ništavosti ugovora nakon što je založno pravo koje je bilo na njenoj nekretnini uknjiženo u korist II-tuženice brisano odlukom kaznenog suda.

 

11. Pravilan je stav nižestupanjskih sudova o postojanju pravnog interesa tužiteljice (čl. 187. ZPP) jer je u kaznenom postupku odlučeno samo o brisanju založnog prava, što je bila samo jedna od obveza koju je preuzela ugovorom, a to i proizlazi iz sadržaja ugovora (toč. 7.2. i 7.3 ugovora - list 8 spisa), te je ovršni postupak radi naplate kredita pokrenut i zabilježen u zemljišnim knjigama. Osim toga, postoji li ili ne postoji pravni interes za tužbu na utvrđenje (čl. 187. ZPP) sud nije ovlašten ispitivati u revizijskom stupnju postupka (tako Rev-234/18, Revr-581/03). Pritom treba reći, a s obzirom na navode revidenta o već presuđenoj stvari i na pozivanje na načelo „ne bis in idem“, da se ovdje ne radi o presuđenoj stvari, budući da se odluka kaznenog suda o imovinskopravnom zahtjevu tužiteljice sadržana u kaznenoj presudi odnosi na brisanje založnog prava, a ne i na tužbeni zahtjev o kojem je meritorno odlučeno u ovom parničnom postupku.

 

12. Isto tako, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. toč. 1. ZPP u vezi s čl. 2. ZPP na koju sadržajno ukazuje revident navodeći da žalbeni sud mimo postavljenog zahtjeva tužiteljice utvrđuje djelomičnu ništavost ugovora o kreditu. Naime, traženje da se utvrdi ništavost cijelog ugovora uključuje manje tj. djelomičnu ništavost ugovora. Drugostupanjski sud je samo drugačije primijenio materijalno pravo za razliku od prvostupanjskog suda, ocijenivši da u okviru tužbenog zahtjeva kako je postavljen u ovom sporu tužiteljica ima pravo na utvrđenje djelomične ništavosti ugovora u odnosu na nju.

 

13. Revident u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava jedino navodi da su počinjene bitne povrede postupka imale za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava, bez nekih drugih konkretnih navoda u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava, tako da navedeni revizijski razlog nije obrazložen. Stoga taj revizijski razlog sud nije uzeo u obzir, sukladno odredbi čl. 386. ZPP, kojom je određeno da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi te da se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

 

14. S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

15. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, jer ta odluka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koju bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Stoga je u ovom dijelu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP pa je tako odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 22. ožujka 2023.

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.