- 1 -              Rev 227/2019-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 227/2019-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. H. iz Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica T. Z., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i G. u Z., i 2. tuženika Grada Zagreba, Z., OIB: … , radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji 1. tuženika protiv toč. I. st. 2. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4783/2018-2 od 23. listopada 2018., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3531/2015-80 od 20. lipnja 2018. i djelomično prihvaćen drugi tužbeni zahtjev, u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija 1. tuženika Z. h. d.o.o. i ukida st. I. točka 2. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4783/2018-2 od 23. listopada 2018. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude preinačena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3531/15-80 od 20. lipnja 2018. u dijelu pod toč. I. izreke (kojom je djelomično prihvaćen prvi tužbeni zahtjev), te je djelomično prihvaćen drugi (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev i suđeno je:

 

              ''Nalaže se 1. tuženiku Z. h. d.o.o., Podružnica T. Z., Z., …, platiti tužitelju E. H. iz Z., iznos od 43.410,25 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Z. b. d.d. na dan isplate sa kamatom tekućom od 13.04.2007. do isplate i to do 31.12.2007. po stopi koju Z. b. d.d. u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u €, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.''

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi 1. tuženik Z. h. d.o.o. navodeći, prije svega, da je drugostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, dalje ZPP) jer je prihvatio drugi tužbeni zahtjev bez da ga je prvostupanjski sud u izreci presude odbio čime je došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva. Naznačio je brojne presude Županijskog suda u Zagrebu kojima su potvrđene presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojima su odbijeni tužbeni zahtjevi podneseni u istovjetnim predmetima. Dodao je i kako je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3546/2013 od 16. ožujka 2016. zauzet stav da je ustavnopravno prihvatljivo stajalište drugostupanjskog suda da je Sporazum o udruživanju sredstava za izgradnju lokala na tržnici istovjetnog sadržaja valjan. Istaknuo je da je svrha i način povrata uloženih sredstava od strane tužitelja vidljiva iz odredaba čl. 6. i čl. 13. Ugovora o korištenju poslovnoga prostora iz 1994. godine kada se te odredbe dovedu u vezu s odredbom čl. 8. Sporazuma o udruživanju sredstava za izgradnju lokala na tržnici iz 1993. godine te da je tužitelj bio u zakupu predmetnog lokala 10 godina nakon čega je, na njegov zahtjev, sklopljen novi ugovor o zakupu s njegovim bratom s kojim je imao zajednički obrt. Drži da ne postoji pravna osnova na temelju koje bi 1. tuženik bio dužan vratiti tužitelju uložena sredstva. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

 

3. Odgovora na reviziju nije bilo.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Prema čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, što ovdje jest slučaj.

 

6. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.'' (čl. 392.a ZPP).

 

7. Predmet pobijanog dijela presude je povrat cjelokupnog iznosa isplaćenog po Sporazumu o udruživanju sredstava za izgradnju lokala na tržnici V. od 15.10.1993. sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika 1. tuženika (dalje: Sporazum). Osim toga, nižestupanjski sudovi su utvrdili i da su tužitelj i pravni prednik 1. tuženika, na temelju toga Sporazuma, sklopili i Ugovor o zakupu lokala na tržnici V. od 30. lipnja 1994. 

 

8. Drugostupanjski sud je utvrdio i ocijenio da je tužitelj radi izgradnje lokala, kojeg se obvezao izgraditi prednik 1. tuženika, prema Sporazumu platio 84.903,00 DEM-a (što odgovara iznosu od 43.410,25 EUR-a), da 1. tuženik nije uložio nikakav novčani iznos, da je 1. tuženiku nakon izgradnje ostalo vlasništvo izgrađenih lokala i da je još uz to tužitelj plaćao zakupninu istu kao i svi ostali zakupci, pa kako je već prethodno u ovom parničnom postupku pravomoćno utvrđeno da je čl. 7. navedenog Sporazuma kojim je bilo ugovoreno da su sva sredstva uložena u izgradnju bespovratna, ništav, zbog nesuglasja s paragrafom 1195. OGZ-a, to sukladno čl. 210. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO), tužitelj ima pravo na vraćanje cijelog iznosa kojeg je uložio u izgradnju, odnosno 43.410,25 EUR.

 

9. Osnovan je revizijski navod 1. tuženika da je drugostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer je prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev bez da je prvostupanjski sud odlučio o njemu.

 

10. ''Tužitelj može dva i više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.'' (čl. 188. st. 2. ZPP).

 

11. Dakle, tužitelj je, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, prihvaćanje drugog, eventualno kumuliranog, zahtjeva uvjetovao odbijanjem prvog, pa kako je prvostupanjski sud našao da je prvi tužbeni zahtjev osnovan, o drugom zahtjevu nije niti odlučivao. Stoga, drugostupanjski sud nije mogao donijeti presudu o zahtjevu o kojemu prvostupanjski sud nije odlučio jer drugostupanjski sudovi u povodu žalbe ispituju pravilnost prvostupanjske presude. To tim više jer tužitelj u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije ni podnio žalbu nego prijedlog za donošenje dopunske presude na način da prvostupanjski sud odluči i o tom zahtjevu, a koji je prijedlog prvostupanjski sud odbio. Zato je, primjenom čl. 394. st. 1. u vezi s čl. 354. st. 2. t. 12. i čl. 369. st. 5. ZPP, odlučeno kao pod toč. I. izreke

 

12. Osnovani su i revizijski navodi i kako je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3546/2013 od 16. ožujka 2016. zauzet stav da je ustavnopravno prihvatljivo stajalište drugostupanjskog suda je Sporazum o udruživanju sredstava za izgradnju lokala na tržnici istovjetnog sadržaja valjan, te da je svrha i način povrata uloženih sredstava od strane tužitelja vidljiva iz odredaba čl. 6. st. 2. i čl. 13. Ugovora o zakupu lokala na tržnici V. od 30. lipnja 1994. kao i odredbe čl. 8. Sporazuma o udruživanju sredstava za izgradnju lokala na tržnici V. od 15. listopada 1993., pa da (barem zasad) ne postoji pravna osnova na temelju koje bi 1. tuženik bio dužan vratiti tužitelju uložena sredstva.

 

13. Naime, sama činjenica da je pravomoćno utvrđeno da je čl. 7. Sporazuma kojim je bilo ugovoreno da su sva sredstva uložena u izgradnju bespovratna, ništav, ne ukazuje na osnovanost primjene odredbe čl. 210. ZOO, na kojoj je drugostupanjski sud utemeljio pobijanu presudu, jer preostale ugovorne odredbe koje su bile temelj za uplatu tih sredstava od strane tužitelja pravnom predniku 1. tuženika, i koje su temelj za pravo tražiti povrat tih sredstava od pravnog prednika 1. tuženika (s tim da je u tom smislu odredba čl. 6. st. 2. Ugovora o zakupu lokala na tržnici V. od 30. lipnja 1994. kasnija u odnosu na odredbu čl. 8. Sporazuma od 15. listopada 1993. posljedično čemu dok je na snazi ima prednost u primjeni), nisu (ni kao prethodno pitanje) utvrđene ništavima.

 

14. S tim u vezi, drugostupanjski sud nije ocijenio ni valjanost ni značaj niti međusobni odnos navedenih odredaba čl. 8. Sporazuma od 15. listopada 1993. kojom je ugovoreno da će ''konačni financijski obračun svih troškova izgradnje biti izvršen po završetku radova uz obvezu podmirenja razlike međusobnih dugovanja i potraživanja u roku od 8 dana, računajući od dana primitka obračuna'', te čl. 6. st. 2. Ugovora o zakupu od 30. lipnja 1994. kojom je ugovoreno da ''u slučaju otkaza tog ugovora od strane zakupodavca, a prije isteka ugovorenog roka zakupa, zakupcu pripada pravo tražiti povrat dijela uplaćenih sredstava iz čl. 2. ugovora (u kojemu je navedena upravo protuvrijednost ovdje utuženog iznosa od 43.410,25 EUR odnosno 84.903,00 DEM), umanjenih za protek korištenja zakupnog odnosa, ali bez prava na naknadu vrijednosti za ugrađenu opremu i uređenje interijera'', čime su i izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

 

15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, imajući u vidu navode iz ove odluke, nakon što provede propisani postupak, donijeti odluku u povodu drugo postavljenog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva citiranog pod toč. 1. obrazloženja ovoga rješenja.

 

16. O troškovima postupka nastalima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 22. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.