- 1 -              I Kž 123/2021-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 123/2021-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. S. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Sisku od 3. studenog 2020. broj K-14/18-43, u sjednici održanoj 22. ožujka 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog M. S. i branitelja optuženika, odvjetnika F. O.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se žalba optuženog M. S., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Sisku proglasio je krivim optuženog M. S. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. te ga, na temelju članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

 

1.1. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.) odbijen je prijedlog oštećenog trgovačkog društva D. d.o.o. P. u stečaju da mu se dosudi imovinskopravni zahtjev.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08.-19. optuženik je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 18.845,00 kuna te na ime paušala platiti iznos od 3.000,00 kn.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.

 

2.1. Žalbu je protiv navedene presude podnio i optuženi M. S. po branitelju, odvjetniku F. O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, pred potpuno izmijenjeno vijeće. Ujedno, u skladu s odredbom članka 475. ZKP/08.-19., traži da se branitelja optuženika izvijesti o održavanju sjednice vijeća.

 

3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika predlažući da se kao neosnovana odbije.

 

3.1. Optuženi M. S. je po branitelju, odvjetniku F. O., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ista kao neosnovana odbije.

 

4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.-19. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog M. S. i branitelja optuženika, odvjetnika F. O., a, u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.-22.), u odsutnosti glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, koja je o sjednici uredno obaviještena.

 

6. Žalba optuženog M. S. je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

7. Optuženi M. S., ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-19., u žalbi tvrdi da je pobijana "presuda nerazumljiva te proturječna sama sebi odnosno razlozima presude". Takav svoj stav obrazlaže slijedećim tvrdnjama.

 

7.1. Prije svega, optuženik upire na nedostatnost iznesenih razloga kojima se prvostupanjski sud, u smislu članka 3. stavka 3. KZ/11., rukovodio prilikom utvrđenja da je KZ/11. u konkretnoj situaciji za optuženika blaži od Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela.

 

7.2. Međutim, prvostupanjski je sud, ispitujući u skladu s odredbom članka 3. stavka 2. KZ/11. postojanje pravnog kontinuiteta, imajući na umu inkriminirano postupanje optuženika, pravilno utvrdio i sasvim dostatno obrazložio da kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. u konkretnoj situaciji odgovara kaznenom djelu zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te je potom s pravom zaključio da je KZ/11. za počinitelja blaži.

 

7.3. Naime, iako je riječ o istim zakonskim okvirima propisane kazne za oba kaznena djela, na što se upire žalbom optuženika, prvostupanjski sud je kod takvog zaključivanja, u skladu s već ustaljenom praksom i pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u mnogobrojnim odlukama, uzeo u obzir činjenicu izmijenjene visine neodređenih vrijednosti zakonskih obilježja kaznenih djela odnosno povišeni imovinski limit potreban za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11., a kako to jasno proizlazi i iz obrazloženja pobijane presude.

 

7.4. U nastavku žalbe, upirući i nadalje na ostvarenje citirane bitne postupovne povrede, optuženi M. S. ističe da, premda se činjeničnim opisom djela optuženiku stavlja na teret postupanje protivno odredbama članka 25. stavka 1. i članka 29. stavaka 2. i 3. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 82/06., 116/10., 25/12. i 133/12. - dalje: SZ) te odredbama članka 3. stavcima 1. i 2. Uredbe o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrada stečajnim upraviteljima ("Narodne novine" broj 189/03.), o tome u obrazloženju presude, osim usputnog spominjanja tih propisa, nema nikakvih razloga.

 

7.5. Međutim, nasuprot takvim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi prilikom analize i ocjene provedenih dokaza na stranicama 17. i 18. presude naveo da stečajni postupak nad trgovačkim društvom D. d.o.o. u stečaju "nije bio u fazi zaključenja, što je pretpostavka za odlučivanje o iznosu nagrade za rad stečajnog upravitelja prema članku 3. tada važeće Uredbe o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrada stečajnim upraviteljima, nagrada i naknada troškova" te dodao da u tom postupku "nije doneseno pisano rješenje stečajnog suca o nagradi za rad stečajnog upravitelja i naknadi stvarnog troška, a što je, sukladno članku 29. Stečajnog zakona, pretpostavka da bi se mogla isplatiti nagrada za rad stečajnog upravitelja te da rješenje mora glasiti na fizičku osobu stečajnog upravitelja". Na taj je način prvostupanjski sud, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, iznio sasvim dostatne razloge kojima se rukovodio pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo za koje se optuženik optužnim aktom tereti kao i postoji li krivnja optuženika, a sve u smislu članka 459. stavka 5. ZKP/08.-19.

 

7.6. Isto tako je, suprotno daljnjim žalbenim prigovorima kojima optuženik smatra da su u pobijanoj presudi u cijelosti izostali razlozi za odbijanje dokaznih prijedloga, tvrdeći da o tome u presudi "nema niti slova", prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke iznio, premda šture, sasvim dostatne, jasne i razumljive razloge za neprihvaćanje prijedloga obrane da se u dokaznom postupku provede novo financijsko-knjigovodstveno vještačenje te da se u svojstvu svjedoka ispita M. C. K. te da se dopunski ispita i svjedokinja Lj. K..

 

7.7. Tako je na stranici 4. pobijane presude (odlomak 2. i 3.) naveden da je na temelju članka 421. ZKP/08.-19. odbijen prijedlog za ponovnim ispitivanjem svjedokinje Lj. K., (koja je u ovom postupku u dva navrata ispitivana u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja) kao prijedlog koji je usmjeren na znatno odugovlačenje postupka, te da je odbijen i prijedlog za ispitivanjem svjedokinje M. C. K., a čije se mjesto prebivališta tijekom postupka uopće nije moglo utvrditi.

 

7.8. Potom je u nastavku obrazloženja naveden da je na temelju članka 421. ZKP/08.-19. odbijen i prijedlog za provođenjem novog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, također kao dokazni prijedlog koji je usmjeren na znatno odugovlačenje postupka. Tako iznesene razloge, pritom osobito imajući na umu da je vještakinja V. S. O. tijekom dokaznog postupka, pored osnovnog nalaza i mišljenja, dala i dvije dopune nalaza i mišljenja u kojima se očitovala i na primjedbe obrane te je, iskazujući na raspravi, odgovarala na mnogobrojna pitanja optuženika i njegovog branitelja, i ovaj drugostupanjski sud u cijelosti nalazi dostatnima i valjanima.

 

7.9. Nerazumljivost presude se prema mišljenju optuženog M. S. ogleda i u dijelu obrazloženja u kojem prvostupanjski sud iznosi razloge o bitnim obilježjima djela zbog kojeg je optuženik proglašen krivim. U tom pravcu ovaj žalitelj ističe da iz razloga navedenih na stranicama 18. i 20. pobijane presude nije jasno smatra li prvostupanjski sud da je optuženik imovinsku korist pribavio sebi ili drugoj osobi (trgovačkom društvu S.&S. j.t.d.) ili pak da je tu korist pribavio i sebi i navedenom trgovačkom društvu. Dodatnu konfuznost takvom obrazloženju, prema mišljenju optuženika, daje odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen imovinskopravni zahtjev oštećenika, s obzirom na to da je utemeljena na nespecificiranoj pravomoćnoj odluci trgovačkog suda kojom su trgovačkom društvu D. d.o.o. u stečaju, osim optuženog M. S., i trgovačko društvo S.&S. j.t.d. kao i fizička osoba O. S. dužni solidarno platiti određeni novčani iznos.

 

7.10. Međutim, optuženik niti u navedenom nije u pravu.

 

7.11. Naime, optuženi M. S. je prvostupanjskom presudom proglašen krivim što je kao stečajni upravitelj trgovačkog društva D. d.o.o. u stečaju, u nakani da pribavi znatnu nepripadnu materijalnu dobit sebi i trgovačkom društvu S.&S. j.t.d., čiji je bio osnivač i odgovorna osoba, na temelju isplata koje je bez valjanog osnova naložio s računa trgovačkog društva D. d.o.o. na račun trgovačkog društva S.&S. j.t.d. izvršio isplatu od ukupno 1.074,511,68 kuna te potom na ime akontacije fiktivnih materijalnih troškova naložio gotovinske novčane isplate, od kojih isplata je dio iznosa uzeo i zadržao za sebe.

 

7.12. S obzirom na to da je optuženik, dakle, proglašen krivim što je različitim protupravnim djelovanjem usmjerenim ka pribavljanju nepripadne imovinske koristi takvu korist pribavio kako za trgovačko društvo S.&S. j.t.d., tako i za sebe, prvostupanjski je sud opravdano, iznoseći razloge za utvrđenje te sporne činjenice, na žalbom istaknutoj stranici 20. obrazloženja pobijane presude (odlomci 2. i 3.) naveo da je optuženik nezakonitim isplatama sa žiro računa (trgovačkog društva D. d.o.o. u stečaju) postupao "… sebi u korist, odnosno u korist svog Trgovačkog društva…" te "… u namjeri pribavljanja nepripadne imovinske koristi za sebe i TD S.&S." j.t.d. ...", a na koji način je oštetio trgovačko društvo D. d.o.o. u stečaju.

 

7.13. Što se tiče u žalbi istaknute stranice 18. pobijane presude, riječ je o dijelu obrazloženja u kojem prvostupanjski sud, ukratko iznoseći sadržaj nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke V. S. O., navodi da "nepripadna imovinska korist za TD S.&S. j.t.d. iznosi 859.609,34 kn". Dakle, nije riječ o dijelu presude u kojem prvostupanjski sud iznosi zaključke o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, kako se to nastoji prikazati žalbom optuženika, nego o dijelu obrazloženja u kojem se iznose rezultati dokazne građe pa tako i rezultata financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koji su vezani uz izračun  koristi koja je protupravnim postupanjem optuženika pripala trgovačkom društvu S.&S. j.t.d. Preostali dio rezultata financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koji se odnose na izračun visine koristi koju je optuženik takvim djelovanjem ostvario za sebe izneseni su u nastavku presude, na stranici 19. obrazloženja, a to se žalbom u cijelosti zanemaruje. Stoga su takvi žalbeni prigovori također neosnovani.

 

8. Međutim, u pravu je optuženi M. S. kada u žalbi tvrdi da se u činjeničnom opisu djela koji se odnosi na inkriminaciju opisanu pod alinejom a) izreke, premda je riječ o nezakonitoj isplati iznosa na račun trgovačkog društva S.&S. j.t.d., "izričito i nedvosmisleno navodi" da je optuženik takvom isplatom, ne samo svom trgovačkom društvu S. & S. j.t.d., nego i sebi, pribavio nepripadnu materijalnu dobit, a kojim žalbenim prigovorima u biti upire na nerazumljivost i proturječnost tog dijela izreke pobijane presude.

 

8.1. Naime, u činjeničnom opisu predmetnog kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim najprije je u preambuli opisana suština kriminalne djelatnosti optuženika te je opisan cilj postupanja optuženika. Tako je navedeno da je optuženik postupajući "u nakani da pribavi znatnu nepripadnu i materijalnu dobit sebi i trgovačkom društvu S. i S. j.t.d., čiji je osnivač i odgovorna osoba" naložio s računa trgovačkog društva D. d.o.o. u stečaju isplate bez valjane osnove na koji način je ''pribavio nepripadnu materijalnu dobit sebi i svom trgovačkom društvu'' u ukupnom iznosu od 878.204,02 kuna. Potom su pod alinejama a), b) c) i d) izreke prvostupanjske presude konkretizirane protupravne radnje za koje se optuženik tereti da je poduzeo te su navedeni iznosi pribavljene protupravne imovinske koristi za koju se sumnjiči da je na tim radnjama ostvario. Tako se pod alinejama b), c) i d) izreke navodi da je optuženik nalaganjem gotovinskih isplata za sebe zadržao određene novčane iznose (2.295,68 kuna, 6.800,00 kuna i 9.500,00 kuna), dok se pod alinejom a) izreke navodi da je optuženik neosnovano izvršenom isplatom od 1.074.511,68 kuna na račun trgovačkog društva S. i S. j.t.d. "pribavio nepripadnu materijalnu dobit sebi i svom trgovačkom društvu S. i S. j.t.d. u iznosu od 859.609,34 kuna".

 

8.2. Iz takvog činjeničnog opisa inkriminacije proizlazi da je optuženik, pored iznosa pribavljenih nalaganjem gotovinskih isplata [alineje b) c) i d)], protupravnu imovinsku korist za sebe stekao i uplatom novčanih sredstava na račun trgovačkog društva S.&S. j.t.d. [alineja a)]. Navedeno, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izreku pobijane presude upravo u tom dijelu čini nerazumljivom jer je ostalo nejasno na koji je način inkriminiranim radnjama optuženika opisanima u alineji a) izreke presude imovinska korist pribavljena i optuženiku te o kojem točno iznosu bi se u konkretnom slučaju radilo, a kako to pravilno primjećuje i optuženik u izjavljenoj žalbi.

 

8.3. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-19. koja se očituje u tome što je izreka pobijane presude u tom dijelu nerazumljiva i proturječna sama sebi, zbog čega se pobijana presuda ne može valjano ispitati, a na što se iznesenim prigovorima opravdano upire u žalbi optuženika.

 

8.4. Stoga je trebalo, prihvaćanjem žalbe optuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika podnesena zbog odluke o kazni, postala bespredmetna.

 

9. Premda je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud je, na temelju odredbe članka 487. stavka 4. ZKP/08.-22., pobijanu presudu ispitao i u pogledu žalbenih navoda optuženika koji se odnose i na utvrđeno činjenično stanje.

 

9.1. Naime, kako bi se otklonile buduće moguće dvojbe u pogledu spornih činjeničnih okolnosti te radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, u ovom rješenju treba ukazati na slijedeće.

 

9.2. Prvostupanjski sud očito ne dvoji da je inkriminiranim postupanjem optuženika trgovačkom društvu D. d.o.o. u stečaju nastala šteta upravo u onom iznosu koji je optuženik zajedno s trgovačkim društvom S. & S. j.t.d. pribavio na ime nepripadne imovinske koristi.

 

9.3. Međutim, po ocjeni ovog suda, trebalo je prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja s većom pažnjom cijeniti obranu optuženika, potkrijepljenu do sada već izvedenim dokazima, da je optuženik kao stečajni upravitelj, koji je tu funkciju uspješno obavljao dugi niz godina te unovčio cjelokupnu stečajnu masu, u skladu s odredbama SZ-a imao pravo na odgovarajuću nagradu za obavljeni rad i naknadu stvarnih troškova koje je imao tijekom trajanja stečajnog postupka. Naime, iz rezultata izvedenih dokaza tijekom prvostupanjskog postupka za sada bi proizlazilo da je optuženik prije održavanja ročišta za diobu 23. ožujka 2012., na kojem je doneseno rješenje o namirenju, a koje je bilo svojevrsni temelj za inkriminirano postupanje optuženika, sudu dostavio izvješće sa specifikacijom troškova zajedno s izračunom neto iznosa nagrade, na koje razlučni vjerovnici tom prigodom nisu imali nikakvih primjedbi.

 

9.4. Također, prvostupanjski sud je trebao pažljivije razmotriti da bi, pored toga što je svjedok B. B. iskazao da su troškovi stečajnog postupka kao i nagrada bili isplaćivani na račun trgovačkog društva S. & S. j.t.d., iz rezultata provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja (I. Dopuna nalaza) proizlazilo da su godinama prije inkriminiranog razdoblja, već od listopada 2005., dakle, odmah nakon što je optuženik imenovan za stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom D. d.o.o. u stečaju (28. srpanj 2005.), računa trgovačkog društva D. d.o.o. u stečaju na račun trgovačkog društva S. & S. j.t.d. uplaćivani određeni novčani iznosi, a koji su uostalom vještakinji i bili temelj za analizu poslovnih odnosa između ta dva trgovačka društva.

 

9.5. Polazeći od navedenog, za sada se pogrešnim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi M. S. oštetio trgovačko društvo D. d.o.o. u stečaju za iznos od 878.204,02 kune jer u provedenom dokaznom postupku nije utvrđeno u kojem dijelu su navedene isplate, iako doduše preuranjene, bile zapravo osnovane, a o tim činjenicama je prvostupanjski sud svakako trebao voditi računa jer su one odlučne za ocjenu visine protupravno pribavljene imovinske koristi odnosno visine prouzročene štete, a upravo one čine bitna obilježja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret.

 

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, prije svega, otkloniti utvrđenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka te će, uzevši u obzir primjedbe iznesene u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, nakon što izvede sve do sada već izvedene dokaze, te, ukoliko to ocijeni potrebnim, odrediti i dopunsko vještačenje radi utvrđenja točnog iznosa štete nastale za trgovačko društvo D. d.o.o. u stečaju odnosno iznosa protupravne koristi koju je optuženik ostvario kako za sebe tako i za trgovačko društvo S. & S. j.t.d. Potom će sve provedene dokaze kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi. Na temelju tako utvrđenog pravno odlučnog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud će donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će potom, u skladu s odredbama članka 459. ZKP/08.-22., i valjano obrazložiti. Pri tome će također kod odlučivanja o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu voditi računa i o tome da je sud u skladu s odredbom članka 158. ZKP/08.-22. ovlašten ili imovinskopravni zahtjev dosuditi (u cijelosti ili djelomično) ili oštećenika uputiti da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

 

11. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-22., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 22. ožujka 2023.