- 1 -              III Kr 28/2023-3

Broj: III Kr 28/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. Đ. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak i 101/17 - dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 17. rujna 2021. broj K-101/2019-21 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 21. travnja 2022. broj Kž-588/2021-6, u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. S. Đ. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. S. Đ. je zbog počinjenja jednog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a zbog počinjenja jednog kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/11 na temelju tog propisa mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je os. S. Đ. na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja od 6. do 7. prosinca 2018.

2. Protiv te je pravomoćne presude os. S. Đ., putem braniteljice O. M., odvjetnice iz B., podno zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, ne navodeći na temelju kojih osnova iz čl. 517. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 88/22 - dalje: ZKP/08-22) podnosi ovaj izvanredni pravni lijek, s prijedlogom „... da se okrivljenikov zahtjev za izvanredno preispitivanje presude usvoji, a s obzirom da on zbilja nije počinio kaznena djela koja mu se u gornjem postupku stavljaju na teret.“

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08-22 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i braniteljici.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude tvrdi da je u zabludi priznao počinjenje predmetnih kaznenih djela jer je u dogovoru s predstavnikom tužiteljstva prije rasprave pristao priznati počinjenje tih kaznenih djela da bi mu zauzvrat bila izrečena kazna zatvora koja bi bila zamijenjena radom za opće dobro. Međutim, kako mu je unatoč tome prvostupanjski sud izrekao kaznu zatvora za kaznena djela koja nije počinio, ukazuje na čitav niz dokaza koje je isticao u odgovoru na optužnicu i u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude, a kojima dokazuje svoju obranu, a opovrgava vjerodostojnost iskaza oštećenice. Ističe da mu je u prvostupanjskom postupku onemogućeno da dokaže svoju nevinost jer sud nije izveo niti jedan dokaz čije je izvođenje predlagao, čime mu je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje, a pobijane su odluke arbitrarne.

7. Osuđenikove tvrdnje o tome da je krivnju za oba počinjenja kaznena djela priznao u zabludi očekujući da će mu kazna zatvora biti zamijenjena radom za opće dobro su očito nevjerodostojne jer se radi o paušalnim navodima koje osuđenik niti ne pokušava argumentirati. Naprotiv, iz podataka iz spisa predmeta proizlazi da je osuđenik na raspravi održanoj 17. rujna 2021., u nazočnosti svog izabranog branitelja K. Č., naveo da je primio pouku o pravima i da ju je razumio, a nakon čitanja optužnice naveo je da ju je razumio i da se smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti. Nakon toga je na početku dokaznog postupka iznio svoju obranu navodeći da je točno sve što mu se stavlja na teret, da mu je žao što je počinio te da je tek naknadno shvatio što se sve dogodilo kada se stavio u ulogu oštećenice. Nije se suglasio s kaznom zatvora koja je predložena u optužnici (kazne zatvora u trajanju od po sedam mjeseci, jedinstvena kazna u trajanju od jedne godine). Osuđenik je samo u odnosu na odluku o kazni u spis dostavio medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na njega i njegovog oca te rješenje o prekidu izdržavanja kazne zatvora. Sud prvog stupnja je u dokaznom postupku ispitao oštećenicu, pročitao je navedenu dokumentacija koju je dostavio osuđenik te je na kraju dokaznog postupka izvršen uvid u izvod iz kaznene evidencije za osuđenika, nakon čega je na raspravnom zapisniku konstatirano da stranke ne stavljaju izvođenje drugih dokaza i da je dokazni postupka dovršen. U završnom govoru državni je odvjetnik je predložio da se osuđenik proglasi krivim i osudi po zakonu imajući pri tom u vidu njegovu višestruku kažnjavanost, dok su osuđenik i branitelj u svojim govorima ukazali na osuđenikovo priznanje kaznenih djela, a on je uz izraženo žaljenje obećao da se tako nešto više neće ponoviti, te su osuđenik i branitelj sudu suglasno predložili izricanje uvjetne osude.

8. Prema tome, iz izloženog nedvojbeno proizlazi da osuđenik nije bio ni u kakovoj zabludi jer je u nazočnosti odvjetnika kao stručne osobe, znajući kakva su mu procesna prava, jasno priznao krivnju za kaznena djela koja su mu se optužnicom stavljala na teret. Kako se radilo o nedvosmislenom priznanju krivnje, za koje je sud prvog stupnja, u smislu odredbe čl. 417.a ZKP/08, utvrdio da je sukladno prije pribavljenim dokazima, a osuđenik niti nije predlagao dokaze kojima bi osporavao navode optužbe, pravilno je prvostupanjski sud na raspravi izveo dokaze koji su se odnosili samo na odluku o kazni. Stoga nema govora o tome da bi osuđenik sklopio nekakav sporazum o kazni s tužiteljem (koji sud ionako ne bi obvezivao) te da je kaznena djela priznao u zabludi što proizlazi iz same okolnosti da zastupnik optužbe u završnom govoru nije uopće predlagao izricanje rada za opće dobro, već je, dapače, predlagao da se osuđenik kazni ukazujući na osuđenikovu višestruku kažnjavanost, očito u kontekstu otegotne okolnosti i potrebe strožeg kažnjavanja. Dakle, promašen je osuđenikov prigovor o tome da je u tijeku prvostupanjskog postupka bio doveden u zabludu, kao što je promašena i osuđenikova tvrdnja o povredi prava na pravično suđenje jer da nisu provedeni dokazi koje je on predlagao.

9. Nadalje, s obzirom da se osuđenik u očitovanju na optužnicu izjasnio da se smatra krivim za oba kaznena djela za koja se teretio, sud prvog stupnja je pravilno, u smislu odredbe čl. 459. st. 5. i st. 7. ZKP/08, u obrazloženju presude iznio nesporne okolnosti (toč. 5.) te okolnosti koje se odnose na odluku o kazni (toč. 7. i 8.). Drugostupanjski je sud u obrazloženju presude kojom je obijena optuženikova žalba podnesena „iz svih žalbenih razloga“ opširno odgovorio na sve osuđenikove žalbene prigovore, a u odnosu na činjenične prigovore mu je, pravilno pozivom na odredbu čl. 464. st. 7. ZKP/08, ukazao (toč. 7. obrazloženja) da se iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može žaliti jer se u očitovanju na oba kaznena djela iz optužnice izjasnio da se smatra krivim.

10. Prema tome, prvostupanjska i drugostupanjska presuda sadrže sve zakonom propisane elemente i te odluke nipošto nisu arbitrarne kako to promašeno tvrdi osuđenik, tako da nije osnovan niti taj prigovor o povredi prava na pravično suđenje.

9. Iz svih navedenih razloga, kako osuđenikov zahtjev za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08-22, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 22. ožujka 2023.

                            Predsjednik vijeća:

                            Dražen Tripalo, v.r.