- 1 -              Revd 1211/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1211/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja F. Ć. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenika T. S. iz Z., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž Ovr-255/2022-2 od 21. rujna 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2071/20-38 od 9. svibnja 2022. u toč. I. i III. izreke, u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na 1. i 2. pitanje.

 

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na 3. pitanje.

 

III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

 

 

Obrazloženje

 

1. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž Ovr-255/2022-2 od 21. rujna 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2071/20-38 od 9. svibnja 2022. u toč. I. i III. izreke.

 

2. U prijedlogu navodi pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

 

"1. je li ovrhovoditelj odnosno općenito vjerovnik koji je fizička osoba odnosno potrošač (a ne obrtnik ili slobodno zanimanje) ovlašten odrediti da mu se novčana tražbina ima ispuniti uplatom u korist bankovnog računa druge osobe (npr. putem bankovnog računa vjerovnikovog punomoćnika) te ima li činjenica kako su u tom trenutku vjerovnikova novčana sredstva ovršavana od strane trećih osoba ikakvog utjecaja na to pravo takvog vjerovnika odnosno čini li takva činjenica takvu vjerovnikovu uputu dužniku protivnom načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a („U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.“) i načelu zabrane zlouporabe prava iz odredbe čl. 6. ZOO-a („Zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.“) te bez učinka u smislu pravila o pravnom poslu s nedopuštenom pobudom iz čl. 273. st. 2. ZOO-a („Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.“), odnosno primjenjuje li se na fizičku osobu koja ima svojstvo potrošača zakonska pravila o zabrani vršenja obračunskih plaćanja (cesija, kompenzacija, asignacija, i dr.)? (točka 7. na 3. stranici drugostupanjskog rješenja od 21.IX.2022.g.)

 

2. je li valjano ispunjenje novčane obveze koju dužnik ispuni uplatom u korist bankovnog računa vjerovnika koji je fizička osoba potrošač (tj. vjerovnika koji nije niti obrtnik niti slobodno zanimanje) u situaciji kada vjerovnik prethodno (u pisanom javnobilježnički ovjerenom obliku) uputi dužnika ispuniti tu obvezu isključivo uplatom u korist bankovnog računa druge osobe (vjerovnikovog vjerovnika) te je li dužnik novčane obveze ovlašten ispuniti svoj dug prema vjerovniku uplatom novca trećoj osobi kojoj vjerovnik duguje novčani iznos koji je isti ili veći od vjerovnikove tražbine prema dužniku (vjerovnikovom vjerovniku)? (točka 7. na 3. stranici drugostupanjskog rješenja od 21.IX.2022.g.)

 

3. je li ovršni sud ovlašten samoinicijativno provjeravati ispravnost obračuna duga (osobito kamata) sačinjenog od strane pojedine stranke ovršnog postupka te je li ovršni sud ovlašten to činiti uporabom necertificiranog kompjuterskog (internetskog) programa (npr. kompjuterskog programa na internetskoj stranici http://odvjetnik.me/zateznekamate), odnosno je li obračun kamata sačinjen od strane Financijske agencije javna isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a? (točka 8. i 9. na 3. stranici drugostupanjskog rješenja od 21.IX.2022.g.)"

 

2.1. U prijedlogu ovrhovoditelj još navodi da se spornim dijelovima pobijanih rješenja na grub način zadire u autonomiju građana kao subjekata pravnog poretka Republike Hrvatske što je izravno protivno Ustavu Republike Hrvatske, slijedom čega je za zaključiti da prijedlog podnosi i zbog povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

 

3. Iznoseći razloge važnosti postavljenih pitanja ovrhovoditelj ukazuje na presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1526/2017-2 od 29. siječnja 2018., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6422/06-3 od 18. veljače 2009. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-489/92 od 7. travnja 1992., time da je uvidom u iste (kao iz obrazloženja prijedloga), za zaključiti je da istima ukazuje na neujednačenu sudsku praksu glede prvog i drugog pitanja naznačenog u prijedlogu.

 

4. Na prijedlog za dopuštenje revizije je odgovoreno.

 

5. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da prvo i drugo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i razvoj prava za sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima koja su usko i isključivo vezana za okolnost konkretnog slučaja i njima se u stvari izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom. Iako već zbog navedenog nije odlučno, treba reći, da iz odluka drugostupanjskih sudova na koje ukazuje predlagatelj proizlazi da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom ovršnom postupku.

 

5.1. Treće pitanje naznačeno u prijedlogu nije važno jer za to pitanje nisu uopće izneseni razlozi važnosti istog niti ovrhovoditelj u prijedlogu navodi da bi o tom postavljenom pitanju postojala različita praksa drugostupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka.

 

6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje ovrhovoditelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u izreci pod toč. I., dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

 

7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu st. 2. čl. 385. ZPP, treba reći da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske odnosno, ovrhovoditelj niti ne obrazlože koja bi to bila i u čemu bi se konkretno sastojala povreda spomenutog Ustavom zajamčenog prava.

 

8. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom – valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod toč. III. izreke.

 

Zagreb, 22. ožujka 2023.