1           Poslovni broj: 3 Us I-850/2022-11

   REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-850/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice V. V. iz V., V. R. B. 5, OIB: …, koju zastupa opunomoćenik B. H., odvjetnik u V., J.J. S. 5a/12, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik J. K., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 22. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/150, URBROJ: 512-2501-22-2 od 13. lipnja 2022. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560-01/22-01/776, URBROJ: 512M2-76-21-2 od 2. svibnja 2022.

II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/22-01/150, URBROJ: 512-2501-22-2 od 13. lipnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560-01/22-01/776, URBROJ: 512M2-76-21-2 od 2. svibnja 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 204. brigadi HV Vukovar za razdoblje od 1. rujna 1991. do 18. studenoga 1991.
3. Tužiteljica u tužbi navodi da je tijekom postupka na nedvojben način utvrđeno, a što prije svega proizlazi iz potvrde Opće županijske bolnice Vukovar i bolnice hrvatskih veterana od 25. srpnja 2019., da je tužiteljica u razdoblju od 1. rujna 1990. pa sve do okupacije grada Vukovara bila zaposlena kao medicinska sestra u Ratnoj bolnici Vukovar, odnosno da je ista volonterski obavljala pripravnički staž u Medicinskom centru Vukovar, no da je cijela dokumentacija Ratne bolnice uništena pa stoga tužiteljica nije niti mogla biti zabilježena u službenim evidencijama Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar. Nadalje, iz izjave svjedoka D. K. proizlazi kako isti ima neposredna saznanja da je tužiteljica u sporno vrijeme obavljala dužnost medicinske sestre unutar Ratne bolnice tada izmještene u Borovu naselju te da je tu dužnost obavljala sve do pada Vukovara. Smatra da iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja upravna tijela izvode pogrešan zaključak kako niti jedan podatak ne ukazuje na činjenicu pripadnosti tužiteljice 204. brigadi HV Vukovar. U prilogu tužbe dostavlja potvrdu Ministarstva obrane, Ureda za obranu Vukovar od 8. srpnja 1997. za djelatnicu Ratne bolnice Vukovar A. R., odnosno rješenje o demobilizaciji Ureda za obranu Vukovar od 19. studenoga 1993., a iz kojeg rješenja proizlazi kako ista ima status vojnog obveznika te kao pralja u sanitetu ima status pripadnika 204. brigade HV Vukovar u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 21. studenoga 1991. Naime, radi se o osobi koja je zajedno s tužiteljicom radila u Ratnoj bolnici Vukovar u navedenom vremenskom periodu te koja je temeljem istog ostvarila status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Predlaže saslušati tužiteljicu kao stranku u sporu, saslušati svjedoka A. R. te pribaviti službenim putem podatke od Ureda za obranu Vukovar o statusu A. R., odnosno pribaviti cjelokupni spis povodom zahtjeva iste za ostvarivanjem prava na status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Sukladno iznesenom, tužiteljica smatra da ispunjava zakonom propisane uvjete iz članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji obzirom da je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti i suvereniteta Republike Hrvatske, i to na način da je obavljala poslove pružanja hitne medicinske pomoći unutar Ratne bolnice Vukovar. Predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz naknadu troška upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke te ističe da tužiteljica niti u tužbi nije ponudila pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Tužiteljica u podnesku od 28. listopada 2022. suštinski ponavlja navode tužbe, dok tuženik u podnesku od 9. studenoga 2022. ponavlja navode odgovora na tužbu.
6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 15. ožujka 2023. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.
7. Na raspravu je pristupio zamjenik opunomoćenika tužiteljice koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, predloženih dokaznih prijedloga i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i navoda iz podneska od 28. listopada 2022. Ujedno je zatražio trošak na ime sastava tužbe, sastava podneska od 28. listopada 2022. i pristupa na raspravu održanu dana 15. ožujka 2023. u ukupnom iznosu od 1.493,13 eura, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 1.866,41 eura (14.062,50 kn). Opunomoćenik tuženika je na raspravi ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivio izvođenju predloženih dokaznih prijedloga.
8. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 25/13., 70/19., 80/22., 114/22.) Sud  odbio dokazne prijedloge tužiteljice za njezino saslušanje kao stranke u sporu, saslušanje svjedoka A. R. i pribavu službenim putem podataka od Ureda za obranu Vukovar o statusu A. R., odnosno pribavu spisa povodom zahtjeva iste za ostvarivanjem prava na status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata obzirom da je tužiteljica već saslušana tijekom upravnog postupka, dok Sud nije smatrao relevantnim u ovom upravnom sporu saslušavati predloženu svjedokinju niti pribavljati podatke za istu, a što će se detaljnije obrazložiti u nastavku presude. Pri tome je Sud imao u vidu odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti). Naime, spisu priležeći dokazi dostatni su za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
10. Iz podataka spisa vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužiteljice od 9. kolovoza 2019. za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a u kojem zahtjevu tužiteljica tvrdi kako je bila pripadnica Ratne bolnice Vukovar u razdoblju od 1. rujna 1990. do 18. studenoga 1991. te je u tom razdoblju obnašala dužnost medicinske sestre i obavljala zadaće njege i zbrinjavanja ranjenika u Ratnoj bolnici Vukovar. U prilog svojih tvrdnji dostavila je potvrdu Opće županijske bolnice Vukovar od 25. srpnja 2019. te je predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka.
11. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., nastavno: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
12. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
13. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
14. Povodom navedenog zahtjeva proveden je odgovarajući upravni postupak te je na predmetne okolnosti uzeta izjava na zapisnik od tužiteljice, a saslušani su i svjedoci D. K. i H. M..
15. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno kako iz službene evidencije proizlazi da tužiteljica nije upisana kao pripadnik 204. brigade HV Vukovar tijekom Domovinskog rata (očitovanje Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske KLASA: 561-01/19-01/2932, URBROJ: 3468-G1-01-20-8 od 25. lipnja 2020., očitovanje Središnjeg vojnog arhiva KLASA: 561-01/19-01/1, URBROJ: 512M2-010102-21-1044 od 22. listopada 2021., očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar KLASA: 561-01/19-01/316, URBROJ: 512M2-82-22-23 od 4. travnja 2022.). Osim toga, prema podacima iz službene evidencije Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar tužiteljica nije regulirala obvezu služenja vojnog roka te nije imala obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu.
16. U svom iskazu pred Područnim odsjekom za poslove obrane Vukovar, KLASA: 561-01/19-01/316, URBROJ: 512M2-82-19-3 od 19. rujna 2019. tužiteljica je navela da je počela raditi u Medicinskom centru Vukovar kao pripravnik dana 1. rujna 1990. Radeći na raznim odjelima bolnice, početkom kolovoza 1991. počinje raditi na odjelu kirurgije na mjestu medicinske sestre – pripravnice koji je tada bio u sklopu ratnog saniteta Medicinskog centra. Dodala je da nije bila naoružana jer je bolnica imala vlastito osiguranje u vidu pripadnika MUP-a iz Vukovara, a i prema odredbama Ženevske konvencije, medicinskom osoblju bilo je zabranjeno nošenje oružja. Dakle, u to vrijeme bila je pripravnik u Medicinskom centru u Vukovaru i nije mogla zasnovati radni odnos dok ne položi državni stručni ispit, ali s obzirom na težinu situacije i nedostatak medicinskog osoblja, dragovoljno je nastavila raditi bez plaće i nakon proteka pripravničkog staža. Nadalje, krajem kolovoza 1991. godine, po zapovijedi i nalogu tadašnje ravnateljice dr. V. B. prebačena je u Borovo naselje, u BZ zgradu, koja je imala atomsko sklonište gdje je poslana kako bi pružila medicinsku pomoć ranjenom dr. H. M.. Predmetna zgrada postala je prihvatni centar za ranjenike iz Borova naselja te od tamo nastavljaju djelovati kao radni sanitet. Neposredno prije pada Borova naselja svi pripadnici saniteta prebačeni su u Borovo obućaru gdje su zarobljeni i mučeni, a od tamo su prebačeni u Novi Sad gdje je tužiteljica nakon zadržavanja puštena na slobodni teritorij 20. studenoga 1991.
17. Nadalje, svjedok D. K. je na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Vukovar, KLASA: 561-01/19-01/316, URBROJ: 512M2-82-21-17 od 21. listopada 2021. (pripadnik 204. brigade HV Vukovar u razdoblju od 1. rujna 1991. do 31. prosinca 1991.) u bitnome iskazao da je za vrijeme Domovinskog rata bio mobiliziran pri hitnoj pomoći Ratne bolnice u Vukovaru obavljajući intervencije i sve ostale zadaće iz područja hitne medicinske pomoći. Tužiteljicu nije poznavao prije Domovinskog rata, a upoznao ju je u dijelu Ratne bolnice koja je bila izmještena u Borovu naselju, u prostorijama „Borovo commerca“. Naime, zajedno su pružali ispomoć doktoru H. M.. Također je naveo da je tužiteljica obavljala dužnosti medicinske sestre te su do pada Vukovara zajedno radili.
18. Temeljem zatražene pravne pomoći, na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Zagreb – Zapad, KLASA: 561-01/21-01/602, URBROJ: 512M2-59-22-13 od 23. veljače 2022., svjedok H. M. (pripadnik 204. brigade HV Vukovar za razdoblje od 1. rujna 1991. do 31. prosinca 1991.) izjavio je kako je u predmetnom razdoblju obnašao dužnost načelnika saniteta III. bojne u Borovu naselju te da tada nije bio u Ratnoj bolnici u Vukovaru, stoga se ne sjeća tužiteljice.
19. Tužiteljica je na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Vukovar, KLASA: 561-01/19-01/316, URBROJ: 512M2-82-22-22 od 18. ožujka 2022., nakon što je upoznata s izvedenim dokazima u postupku te izjavama saslušanih svjedoka, u bitnome ostala pri svom zahtjevu. Također je navela kako se doktor H. M. vjerojatno zbog životne dobi i činjenice da je u predmetnom razdoblju bio ranjen, ne sjeća njezinog sudjelovanja u Domovinskog ratu kao pripadnice 204. brigade HV.
20. Nadalje, iz potvrde Opće županijske bolnice Vukovar i bolnice hrvatskih veterana, broj: 09-03/19-92 od 25. srpnja 2019. proizlazi da je tužiteljica u razdoblju od 1. rujna 1990. pa sve do okupacije grada Vukovara radila kao medicinska sestra u Ratnoj bolnici Vukovar, ali je gotovo cjelokupna dokumentacija Ratne bolnice uništena i otuđena.
21. Imajući u vidu s jedne strane podatke službene evidencije iz kojih nedvojbeno proizlazi da tužiteljica nema utvrđen status branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove, da nije evidentirana kao pripadnica 204. brigade HV Vukovar te da u arhivskom gradivu 204. brigade HV Vukovar nije pronađen niti jedan podatak o činjenici pripadnosti tužiteljice toj postrojbi, te s druge strane iskaze tužiteljice i saslušanih svjedoka, Sud smatra da podaci spisa predmeta ne daju pouzdanu osnovu za zaključak da je tužiteljica bila pripadnica 204. brigade HV Vukovar u razdoblju od 1. rujna 1991. do 18. studenoga 1991.
22. Naime, na temelju pribavljene dokumentacije, iskaza tužiteljice i svjedoka nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u razdoblju za koje traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja volonterski obavljala pripravnički staž u Medicinskom centru Vukovar i obavljala zadaće njege i zbrinjavanja bolesnika te da je obavljajući navedene aktivnosti, dala svoj osobiti doprinos u tadašnjim specifičnim uvjetima.
23. Međutim, tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom vremenskom razdoblju budući da niti jedan od izvedenih dokaza u svrhu utvrđivanja dužnosti koje je obnašala i u kojem svojstvu, a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njezine vlastite izjave te iskaza svjedoka, ne ukazuju da je tužiteljica bila pripadnica 204. brigade HV Vukovar u navedenom vremenskom razdoblju, odnosno pripadnica niti jedne sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske.
24. Slijedom navedenog, pravilno je tuženik potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. rujna 1991. do 18. listopada 1991. temeljem pripadnosti 204. brigadi HV Vukovar potvrdivši da tužiteljica u traženom razdoblju nije bila pripadnik niti jedne sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske te stoga nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 3. stavkom 1. Zakona za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja za traženi period.
25. Pri tome Sud naglašava kako na temelju iskaza tužiteljice proizlazi da bi ista eventualno mogla ostvariti status sudionika Domovinskog rata, a kako to određuje članak 15. stavak 1. točka b. Zakona, međutim navedeno nije predmet ove upravne stvari.
26. Valja naglasiti kako se u ovoj upravnoj stvari utvrđuju činjenice i okolnosti u svezi zahtjeva tužiteljice za priznavanje predmetnog statusa te na predmetni postupak nemaju utjecaja okolnosti ili činjenice iz nekih drugih postupaka, budući Sud ocjenjuje zakonitost upravnog postupka u pogledu zahtjeva tužiteljice, tijekom kojega su i donijete osporavane odluke.
27. Naime, tužiteljica prigovara da je pojedinim drugim osobama (A. R.), koje su zajedno s tužiteljicom radile u Ratnoj bolnici Vukovar u navedenom vremenskom periodu, priznat status hrvatskog branitelja. Prigovor se, dakle, svodi na tvrdnju da je tužiteljica stavljena u nejednak položaj pred zakonom u odnosu prema pojedinim drugim osobama.
28. Međutim, u situaciji kada je zahtjev tužiteljice odbijen primjenom citiranih odredbi Zakona i u situaciji kada je nesporno da ista nije sudjelovala u Domovinskom ratu kao pripadnik 204. brigade HV Vukovar, ne može se govoriti o stavljanju tužiteljice u nejednak položaj pred zakonom u odnosu prema pojedinim drugim osobama pa da bi bilo potrebno provesti test razmjernosti, posebno jer iz dokumentacije priložene spisu proizlazi da je A. R. bila vojni obveznik te je demobilizirana sa danom 21. studenoga 1991., a što nije slučaj kod tužiteljice. Stoga Sud nije niti smatrao potrebnim izvoditi dokazne prijedloge u svezi ostvarivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata A. R..
29. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužiteljice pa je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u točki I izreke presude.
30. Odluka o troškovima upravnog spora donijeta je na temelju odredbe članka 79. ZUS, a kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, to ista smisleno stavku 4. istoga članka u cijelosti snosi sve troškove spora te joj se ne mogu priznati zatraženi troškovi spora pa je Sud u svezi tih troškova donio odluku kao u točki II izreke presude.

U Osijeku 22. ožujka 2023.

Sutkinja

 Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).