REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 35 Pž-4047/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.
sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja te Davora
Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB
52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, protiv

1. tuženika ALFATREND d.o.o., Zagreb, J. Martinovića 13, OIB 45217660705, kojeg
zastupa punomoćnik Zdravko Sesar, odvjetnik u Zagrebu, Strojarska cesta 4, 2.
tuženika TRAST NEKRETNINE d.d. u stečaju, Sveta Nedelja, Vojvodići 11, OIB
93225891495 i 3. tuženika Stečajna masa iza UNIJA METALI d.o.o. u stečaju,
Zaprešić, Industrijska 29, OIB 69617298626, kojeg zastupa punomoćnica Tamara
Ilić, odvjetnica u Zagrebu, Jurišićeva 30, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,
odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj P-1886/2021-18 od 10. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22.
ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-1886/2021-18 od 10. lipnja 2022. u pobijanim
točkama I. i II. njene izreke.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1886/2021-18 od 10. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni
zahtjev za utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene u ovršnom predmetu Općinskog
suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr-204/19 koji se
vodi između prvo i drugo tuženika kao ovrhovoditelja i treće tuženika kao ovršenika
na nekretninama: 411/2775 dijela zk. č. 212/3 Put Stanšine površine 2775 m2
upisane u zk. ul. 6244 k.o. Zaprešić; 50/1549 dijela zk. č. 212/15 Radni plato pratećih

Poslovni broj: 35 Pž-4047/2022-2 2

objekata malootkupne stanice i dvorište površine 1549 m2 upisane u zk. ul. 6245 k.o.
Zaprešić te ½ dijela 212/19 Put Stanšine površine 41 m2 i ½ dijela zk. č. 212/20 Put
Stanšine, površine 1912 m2, obje upisane u zk. ul. 3601 k.o. Zaprešić, kao i tužiteljev
zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo
naknaditi drugo tuženiku parnične troškove u iznosu od 13.125,00 kn (točka II.
izreke), dok je odbijen kao neosnovan drugo tuženikov zahtjev za naknadu parničnih
troškova u iznos od 11.875,00 kn (točka III. izreke).

2. Pobijanim rješenjem odbačena je kao nedopuštena tužba radi utvrđenja
nedopuštenom ovrhe određene u ovršnom predmetu Općinskog suda u Novom
Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr-204/19 koji se vodi između
prvo i drugo tuženika kao ovrhovoditelja i treće tuženika kao ovršenika na
nekretninama: 1449/1549 dijela zk. č. 212/15 Radni plato pratećih objekata
malootkupne stanice i dvorište površine 1549 m2 upisane u zk. ul. 6245 k.o. Zaprešić
te ½ dijela zk. č. 212/19 Put Stanšine površine 41 m2, ½ dijela zk. č. 212/20 Put
Stanšine površine 1912 m2 i zk. č. 212/16 Kamionska vaga kapaciteta 60 tona
površine 114 m2, sve upisane u zk. ul. 3601 k.o. Zaprešić.

3. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj kao treća osoba, u ovršnom
postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u
Zaprešiću poslovni broj Ovr-204/19, između prvo i drugo tuženika kao ovrhovoditelja i
treće tuženika kao ovršenika, upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom.

4. Budući da je utvrđeno da u odnosu na nekretnine: 1449/1549 dijela zk. č.
212/15 Radni plato pratećih objekata malootkupne stanice i dvorište površine 1549
m2 upisane u zk. ul. 6245 k.o. Zaprešić te ½ dijela zk. č. 212/19 Put Stanšine
površine 41 m2, ½ dijela zk. č. 212/20 Put Stanšine površine 1912 m2 i zk. č. 212/16
Kamionska vaga kapaciteta 60 tona površine 114 m2, sve upisane u zk. ul. 3601
k.o. Zaprešić, tužitelj nije upućen pokrenuti parnicu, prvostupanjski sud je u tom djelu
odbacio tužbu kao nedopuštenu.

5. Raspravljajući o razlozima koje je tužitelj istaknuo u svom prigovoru treće
osobe, prvostupanjski sud je utvrdio tužitelj, unatoč svom upisu
vlasništva/suvlasništva u zemljišne knjige za vrijeme trajanja ovršnog postupka, nije
postao vlasnikom/suvlasnikom nekretnina koje su predmet ovrhe prije no što je
pokrenut ovršni postupak. Zaključeno je da je u ovom slučaju upis u zemljišne knjige
isključivo deklarativne naravi, a vlasništvo se stječe ispunjenjem zakonom propisanih
pretpostavki. Te pretpostavke ovdje nisu ispunjene. Zato je tužbeni zahtjev odbijen
kao neosnovan u odnosu na nekretnine za koje je tužitelj upućen u parnicu. S tim u
vezi, prvostupanjski sud se pozvao na odredbe čl. 47. Zakona o privatizaciji,
(„Narodne novine“ broj: 21/96, 16/98, 71/97, 73/00, 92/10, 145/10, dalje: ZP), čl. 23.
Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku
pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj 92/10; dalje: ZTZ), čl. 58. Zakona o
upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj: 145/10, 70/12, 94/13; dalje:
ZUDI) te čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, („Narodne
novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,
38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZV).

Poslovni broj: 35 Pž-4047/2022-2 3

6. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je
odlučio primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 –
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP).

7. Protiv rješenja, kao i odluka iz točaka I. i II. izreke pobijane presude, tužitelj
je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi postupka, pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom
da ih ovaj sud ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Tužitelj je u žalbi ponovio razloge koje je iznosio tijekom trajanja postupka
pred prvostupanjskim sudom. Tužitelj je tako ponovio da su upisi prava vlasništva u
njegovu korist određeni na temelju zakona te da prvo i drugo tuženik nisu postupali u
dobroj vjeri. Prema njegovom mišljenju, sve relevantne činjenice nisu mogle biti
pravilno utvrđene bez da se izvršio uvid u ovršni spis Općinskog suda u Novom
Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr-204/19. Tužitelj je napomenuo
i to da je treće tuženik priznao tužbu i tužbeni zahtjev. U odnosu na odluku o
odbačaju dijela tužbe, tužitelj je istaknuo da zbog pogrešnog opisa suvlasničkih
omjera i površina spornih nekretnina u rješenju kojim je upućen u parnicu ne bi smio
snositi posljedice u vidu odbacivanja tužbe. Tužitelj se protivio i odluci o parničnim
troškovima.

9. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

10. Nakon što su pobijana presuda i rješenje ispitani na temelju odredbe čl.

365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354.
st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog
prava, ovaj sud je utvrdio da su oni pravilni i zakoniti.

11. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštenom
ovrhe određene u ovršnom predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne
službe u Zaprešiću, poslovni broj Ovr-204/19, koji se vodi između prvo i drugo
tuženika kao ovrhovoditelja i trećetuženika kao ovršenika na nekretninama.

12. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe
u Zaprešiću, poslovni broj Ovr-204/19 od 24. veljače 2021. tužitelj je kao treća osoba
upućen pokrenuti parnicu za proglašenje ovrhe nedopuštenom na slijedećim
nekretninama: ½ dijela nekretnine oznake kč. br. 212/3, Put Stanšine površine 4728
m2 (u 1/2 dijela sadašnjih kč. br. 212/3 u površini od 2775 m2, kč. br. 212/19 u
površini od 41 m2 i kč. br. 212/20 u površini od 1912 m2), kč. br. 212/15 u 50/1549
dijela radni plato pratećih objekata malootkupne stanice i dvorište površine 1549 m2
te radni plato pratećih objekata malootkupne stanice površine 58 m2.

13. Ovršni sud je tužitelja uputio u parnicu pozivom na odredbu čl. 56. st. 1.
Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03,
151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ/96). Taj se zakon primjenjuje, jer je na
temelju njega pokrenuta ovrha i doneseno rješenje o ovrsi. Prema podacima iz

Poslovni broj: 35 Pž-4047/2022-2 4

sustava e-spis za ovršni predmet Ovr-204/19, taj postupak je pokrenut 25. ožujka 2009.

14. U odnosu na pobijano rješenje:

15. Prvostupanjski sud je odlučio odbaciti tužbu radi utvrđenja nedopuštenom
ovrhe na nekretninama: 1449/1549 dijela zk. č. 212/15 Radni plato pratećih objekata
malootkupne stanice i dvorište površine 1549 m2 upisane u zk. ul. 6245 k.o. Zaprešić
te ½ dijela zk. č. 212/19 Put Stanšine površine 41 m2, ½ dijela zk. č. 212/20 Put
Stanšine površine 1912 m2 te zk. č. 212/16 Kamionska vaga kapaciteta 60 tona
površine 114 m2, sve upisane u zk. ul. 3601 k.o. Zaprešić.

16. S obzirom na to da iz izreke pravomoćnog rješenja Općinskog suda u
Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj Ovr-204/19 od 24. veljače

2021. jasno proizlazi da tužitelj, u odnosu na naprijed spomenute nekretnine, nije
upućen u parnicu, to je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je u tom dijelu
odbacio tužbu kao nedopuštenu.

17. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana)
kao put pravne zaštite samo u okviru i u vezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad
ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči ovršenika ili treću osobu uputiti na
parnicu. Dakle, između ostalog, i kada ovršni sud u postupku povodom prigovora
treće osobe (osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo da
sprječava ovrhu) protiv ovrhe, put parnice uputi treću osobu (čl. 56. st. 1. OZ/96).

18. U slučaju da ovršni sud u takvoj situaciji ne odluči uputiti ovršenika,
odnosno treću osobu na parnicu, takav put pravne zaštite nije dopušten (VSRH, Rev-
1100/17 od 23. svibnja 2017.).

19. Kod takvog utvrđenja, sve i da je točna okolnost na koju se tužitelj poziva u
žalbi - da je ovršni sud prilikom upućivanja u parnicu pogriješio kod oznake
nekretnina te opisa suvlasničkih omjera i površina spornih nekretnina, tužitelja se ne
može u odnosu na dopuštenost tužbe dovesti u povoljniju poziciju. Naime, pravilnost
postupanja ovršnog suda, kao i donesene odluke u ovršnom postupku, mogu se
ispitivati, odnosno pobijati, samo u okviru tog postupka i prema odredbama zakona
koje uređuju taj postupak, a ne povodom tužbe u parnici. Odatle neosnovanost svih
tužiteljevih žalbenih razloga u tom pogledu.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

21. U odnosu na pobijanu presudu:

22. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja
nedopuštenom ovrhe na nekretninama: 411/2775 dijela zk. č. 212/3 Put Stanšine
površine 2775 m2 upisane u zk. ul. 6244 k.o. Zaprešić; 50/1549 dijela zk. č. 212/15
Radni plato pratećih objekata malootkupne stanice i dvorište površine 1549 m2
upisane u zk. ul. 6245 k.o. Zaprešić te ½ dijela 212/19 Put Stanšine površine 41 m2 i
½ dijela zk. č. 212/20 Put Stanšine, površine 1912 m2, obje upisane u zk. ul. 3601

Poslovni broj: 35 Pž-4047/2022-2 5

k.o. Zaprešić. Za takvu svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane i detaljne
razloge koje prihvaća i ovaj sud. Pobijanu presudu o neosnovanosti tog dijela
tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je donio na temelju pravilno utvrđenog
činjeničnog stanja, pravilno ocijenjenih rezultata dokaznog postupka te uz pravilnu
primjenu materijalnog prava.

23. Pravilnost odluke prvostupanjskog suda o neosnovanosti dijela tužbenog
zahtjeva radi utvrđenja nedopuštenom ovrhe na 50/1549 dijela kč. br. 212/15 ni sam
tužitelj u žalbi nije doveo u pitanje. Štoviše, sadržaj tužiteljeve žalbe je potvrdio da on
nema pravo vlasništva na tom dijelu nekretnine. Tužitelj je u žalbi izrijekom naveo da
ga je ovršni sud pogrešno uputio u odnosu na taj dio nekretnine, jer na njemu nije
predlagao upis prava vlasništva, već se upisao na preostalom dijelu nekretnine od
1499/1549 dijela.

24. U odnosu na ostale sporne nekretnine (411/2775 dijela zk. č. 212/3 Put
Stanšine površine 2775 m2 upisane u zk. ul. 6244 k.o. Zaprešić te ½ dijela 212/19
Put Stanšine površine 41 m2 i ½ dijela zk. č. 212/20 Put Stanšine, površine 1912 m2,
obje upisane u zk. ul. 3601 k.o. Zaprešić), tužitelj se za vrijeme trajanja postupka
(ponovljeno i u žalbi) upregnuo dokazati da se radi o nekretninama koje su u
njegovom vlasništvu te da ima pravo koje na njima sprječava ovrhu.

25. Nije sporno da je tužitelj za vrijeme trajanja ovršnog postupka upisao
pravo vlasništva na spomenutim spornim nekretninama. Do tog upisa, na tim
nekretninama bilo je upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja trećetuženika
(list 6.-7. spisa). Tužitelj je svoje pravo vlasništva upisao na temelju potvrda Centra
za restrukturiranje i prodaju iz veljače i ožujka 2020. (list 77.-79., 83. spisa). Te je
potvrde Centar za restrukturiranje i prodaju izdao po zahtjevu tužiteljevog
punomoćnika na temelju odredbi čl. 56. st. 4. i 57. st. 4. ZUDI-a. Njima se potvrđuje
da sporne nekretnine nisu procijenjene niti uključene u vrijednost temeljnog kapitala
u postupku pretvorbe treće tuženika.

26. Unatoč tome, ovaj sud jednako kao i prvostupanjski sud drži da tužitelj
ipak nije stekao takvo pravo koje bi spriječilo ovrhu na 411/2775 dijela zk. č. 212/3
Put Stanšine površine 2775 m2 upisane u zk. ul. 6244 k.o. Zaprešić te ½ dijela
212/19 Put Stanšine površine 41 m2 i ½ dijela zk. č. 212/20 Put Stanšine, površine
1912 m2, obje upisane u zk. ul. 3601 k.o. Zaprešić. Radi se o nekretninama koje su
nastale cijepanjem dotadašnje kč. br. 212/3 k.o. Zaprešić, površine 4728 m2.

27. Ispunjenost pretpostavki za stjecanje prava (su)vlasništva na spornim
nekretninama, tužitelj pronalazi u činjenici što te nekretnine nisu bile procijenjene u
društveni kapital treće tuženikovog pravnog prednika. Zbog toga tužitelj smatra da je
pravo (su)vlasništva na tim nekretninama stekao na temelju zakona i to prije no što je
pokrenut ovršni postupak.

28. Međutim, tužitelj je zanemario da se u spisu nalazi treće tuženikov
prijedlog/zahtjev od 6. veljače 2007. upućen Hrvatskom fondu za privatizaciju, kao i
očitovanje Centra za restrukturiranje i prodaju od 28. veljače 2020. (list 98., 102.-103.
spisa). Prijedlogom/zahtjevom od 6. veljače 2007. treće tuženik je predlagao

Poslovni broj: 35 Pž-4047/2022-2 6

Hrvatskom fondu za privatizaciju da se za iznos vrijednosti nekretnina koje nisu
procijenjene u društveni kapital, uključujući ovdje sporne nekretnine, odobri
povećanje njegovog temeljnog kapitala u skladu s odredbom čl. 47. ZP-a. U
očitovanju od 28. veljače 2020., Centar za restrukturiranje i prodaju je potvrdio da
upravni postupak koji se vodio u povodu treće tuženikovog zahtjeva za odobrenje
povećanja temeljnog kapitala, nije okončan do dana stupanja na snagu ZTZ-a, a to je

1. kolovoza 2010.

29. Slijedom naprijed navedenog, čini se jasnim da nema dokaza o tome da
su se do 1. kolovoza 2010., kada je stupio na snagu ZTZ, a time u konačnici i do
otvaranja ovršnog postupka broj Ovr-204/19 (25. ožujka 2009.), ispunile pretpostavke
za tužiteljevo stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama. Naime, sve do
stupanja na snagu ZTZ-a (1. kolovoz 2010.) pred Hrvatskim fondom za privatizaciju
nije bio pravomoćno okončan postupak radi ishođenja odobrenja trećetuženiku za
unošenje spornih nekretnina u temeljni kapital treće tuženikovog prednika. Hrvatski
fond za privatizaciju do stupanja na snagu ZTZ-a pravomoćnom odlukom nije niti dao
niti uskratio treće tuženiku suglasnost za unošenje spornih nekretnina u temeljni
kapital u postupku pretvorbe. Uostalom, na tim nekretninama (2364/4728 dijela zk. č.
212/3, zk. č. 212/15, kao i zk. č. 212/16 koja nije predmet ovog spora) bila je upisana
zabilježba spora broj Z-300/08, na temelju treće tuženikovog prijedloga za odobrenje
povećanja temeljnog kapitala u skladu s odredbom čl. 47. ZP-a. Zabilježba spora
upisana je na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa UP/I-943/01/07-
03/15, ur. broj 563-03- 0201/02-2007-7 od 28. prosinca 2007. (izvatci iz zemljišnih
knjiga, list 24.-31. spisa). U takvim okolnostima, tužitelj nije mogao automatizmom
steći vlasništvo na spornim nekretninama, dok nekih drugih dokaza o ispunjenosti
pretpostavki za tužiteljevo stjecanje prava (su)vlasništva na spornim nekretninama
do pokretanja ovršnog postupka, nema.

30. Okolnost da je tužitelj (eventualno) pravo (su)vlasništva na spornim
nekretninama stekao danom stupanju na snagu ZTZ-a ili danom stupanja na snagu
ZUDI-a (1. siječnja 2011.), ne osnažuje tužiteljev pravni položaj u ovoj pravnoj stvari.
To iz jednostavnog razloga što promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnog
postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao
ovršenika. Zabilježbom ovrhe (što je ovdje slučaj), ovrhovoditelj je stekao pravo svoju
tražbinu namiriti iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te
nekretnine (čl. 79. st. 2. i 4. OZ/96). Od tuda neosnovanost svih tužiteljevih žalbenih
razloga u tom pogledu te pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da
tužitelj nije stekao takvo pravo koje bi spriječilo ovrhu na spornim nekretninama.
Pravilnost tog zaključka prvostupanjskog suda, upućuje na trećetuženikovu
nesavjesnost u korištenju procesnih ovlasti prilikom priznanja tužbe i tužbenog
zahtjeva.

31. Kod takvog stanja stvari, izvođenjem daljnjih dokaza, poput pribave i uvida
u ovršni spis Ovr-204/19, u ovoj pravnoj stvari ne bi se doprinijelo dokaznom
postupku niti izmijenila pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti
tužbenog zahtjeva. Zato ovaj sud ne nalazi ni povrede odredbi parničnog postupka te
propuste u postupanju prvostupanjskog suda prilikom izvođenja dokaza. Ostali
tužiteljevi žalbeni razlozi, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Poslovni broj: 35 Pž-4047/2022-2 7

32. Tužitelj nije osnovano doveo u pitanje pravilnost odluke o troškovima
postupka. Prvostupanjski sud je taj dio odluke detaljno obrazložio te pravilno ocijenio
osnovanim prvo tuženikov prigovor vrijednosti predmeta spora označenog u tužbi (čl.

154. i 155. ZPP-a).

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 22. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac