1

                            Broj: Ppž-1351/2021

                                                                                                      Ppž-13512/2021

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika M.M., zbog prekršaja iz članka 289. stavak stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019 i 42/2020), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Metković, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, od 27. listopada  2021. godine, broj: 12. Pp P-566/2020, na sjednici vijeća održanoj dana 22. ožujka 2023. godine,

p r e s u d i o   j e :

I)   Djelomičnim prihvaćanjem žalbe ovlaštenog tužitelja Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Metković kao osnovane, preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama, na način da se okrivljeniku M.M., za prekršaj iz članka 289. stavak stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci temeljem članka 58. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) izriče:

zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

II)   Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje:

1.  Pobijanom presudom okrivljenik M.M. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.500,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj izjavio je žalbu zbog odluke o sankcijama, u kojoj navodi da je prvostupanjski sud odmjerio okrivljeniku novčanu kaznu u premalom iznosu, te je pogriješio što nije izrekao po tužitelju predloženu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

Žalitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku odluku i izreći okrivljeniku novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 kuna i zaštitnu mjeru u predloženom trajanju od 3 mjeseca.

3.  Žalba je djelomično osnovana.

4.  Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnim sankcijama u smislu navoda žalbe tužitelja, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski Sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru novčane kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, imajući pri tom u vidu i materijalne prilike okrivljenika. Izrečena novčana kazna primjerena je kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

6.  Međutim, osnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja u pogledu nužnosti izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije.

Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena odluka o zaštitnoj mjeri, te je okrivljeniku izrečena ovom odlukom zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca. Naime, imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, osnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja u pogledu nužnosti izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, pri čemu je po ocjeni ovog Suda, kad se uzme u obzir protek vremena od počinjenja prekršaja, primjerena duljina trajanja navedene mjere od 2 mjeseca.

Okrivljeniku je stoga izrečena zaštitna mjera zabrana upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, jer je vijeće ovog Suda ocijenilo kako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sve okolnosti koje se tiču djela prekršaja i okrivljenika, postoji osnovana opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti prekršaj, zbog čega ga je nužno u navedenom vremenu isključiti iz prometa vozilima B kategorije, kako bi se kod njega otklonili uvjeti koji poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

Dakle, Sud je prihvatio žalbu tužitelja za  izricanjem zaštitne mjere, ali ne u trajanju od 3 mjeseca, kako je to predložio u optužnom prijedlogu i žalbi, smatrajući  da će se i ovako izrečenom zaštitnom mjerom zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija. 

7. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. ožujka 2023.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 3 otpravka za: spis, okrivljenika i tužitelja.