- 1 -

                                                                   Broj: Ppž-6535/2021

 

                                  

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. pravne osobe B. I. d.o.o. i dr. koje brani I. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i E. u V., zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 79/07, 26/09, 130/11, 74/13, 69/17 i 46/18, nastavno: Zakon o strancima), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe B. I. d.o.o., podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, od 10. svibnja 2021., broj: 33 Pp G-602/2019-12, u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.               Odbija se kao neosnovana žalba okr. pravne osobe B. I. d.o.o. te potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

 

                II.                Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: PZ), okr. pravna osoba B. I. d.o.o. dužna je naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od po 60 (šezdeset) eura[1]/452,07 kuna (četiristopedesetdvijekuneisedamlipa) u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba B. I. d.o.o. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okr. pravnoj osobi na temelju tog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 8.000,00 kuna, time da ukoliko okr. pravna osoba u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je okr. pravna osoba dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

 

1.1. Istom presudom je na temelju čl. 181. t. 4. PZ-a, protiv okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi B. O., odbijena optužba zbog prekršaja iz čl. čl. 226. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o strancima.

 

2. Protiv osuđujućeg dijela presude je okr. pravna osoba B. I. d.o.o. pravodobno putem branitelja podnijela žalbu, uvodno naznačujući da ju podnosi zbog svih žalbenih osnova, iako se sadržajno žali zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i odbiti optužbu protiv okr. pravne osobe, a podredno, ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaleći se zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okr. pravna osoba B. I. d.o.o. ističe da ne postoji kontinuitet kažnjavanja u pogledu prekršaja za koji je proglašena krivom jer je stupio na snagu novi tekst Zakona o strancima (Narodne novine, broj 130/20) koji ne predviđa kao prekršaj predmetno postupanje okrivljenika. Ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda iz obrazloženja presude koji glasi: „U čl. 113. sada važećeg Zakona o strancima propisano je izdavanje dozvole za boravak i rad za ključno osoblje i državljanina trećih zemalja koji se samo zapošljavaju te vezano uz to postoji kažnjiva odredba za pravnu osobu koja se koristi radom državljanina treće zemlje koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada (čl. 24. Zakona o strancima) pa po mišljenju suda postoji pravni kontinuitet te bi i prema sada važećem zakonu okrivljenici bili u prekršaju.“, iz razloga što je sada važećim Zakonom o strancima u čl. 247. propisano kažnjavanje za postupanje protivno čl. 88. st. 5. istog Zakona, a koji se ne može primijeniti na predmetni činjenični supstrat jer se u konkretnom slučaju okr. pravnoj osobi niti ne stavlja na teret da bi imenovani stranci boravili nezakonito u Republici Hrvatskoj, a niti je to u postupku utvrđivano. 

 

5.1. Međutim, neosnovan je navod žalbe o nepostojanju pravnog kontinuiteta prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, u „novom“ Zakonu o strancima (Narodne novine, broj 133/2020), koji je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja prvostupanjske presude. Naime, odredba čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima je glasila:

„Članak 226.

 

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za svakog stranca kaznit će se poslodavac - fizička osoba koja je sa strancem zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad, a novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna za svakog stranca kaznit će se poslodavac - pravna osoba koja je sa strancem zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad:

1. ako zapošljava državljanina treće zemlje koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada (članak 73. stavak 1.)“, a odredba čl. 73. st. 1. istog Zakona glasi:

„Članak 73.

 

(1) Državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.“

 

              U odredbi čl. 247. st. 2. t. 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 130/20) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. je propisano:

 

„Članak 247.

..

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna za svakog državljanina treće zemlje kaznit će se poslodavac - pravna osoba koja je s državljaninom treće zemlje zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad:

1. ako zapošljava ili koristi rad državljanina treće zemlje koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada (članak 88. stavak 1.)“, a odredba čl. 88. st. 1. istog Zakona glasi:

„Članak 88.

(1) Državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.“

 

              5.2. Iz navedenog slijeda odredbi, potpuno je jasno da je postupanje u „starom“ Zakonu o strancima u kojem poslodavac - pravna osoba sa strancem zasnuje radni odnos ili koristi njegov rad, odnosno, zapošljava državljanina treće zemlje, a koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada (čl. 226. st. 1. t. 1.), propisano kao kažnjivo postupanje i u „novom“ Zakonu o strancima (čl. 247. st. 2. t. 1.), što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud te primijenio materijalnu odredbu čl. 226. st. 1. t. 1.  Zakona o strancima koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, sukladno čl. 3. st. 1. PZ-a, budući da „novi“ Zakon o strancima nije blaži za okrivljenika u smislu čl. 3. st. 2. PZ-a, proglašavajući krivim okr. pravnu osobu zbog tog prekršaja.

 

5.2.1. Nadalje, prvostupanjski je sud, ispitujući pravni kontinuitet predmetnog prekršaja u Zakonu o strancima (Narodne novine, broj 130/20) utvrdio postojanje svih bitnih obilježja prekršaja, pravilno uspoređujući odredbe oba Zakona u kojima su ona propisana te o tome iznosio zaključke pobliže opisane u odlomku 4. pobijane presude. Tom prilikom je naveo i što je propisano odredbom čl. 113. „novog“ Zakona o strancima, vezano uz uvjete za izdavanje dozvole za boravak i rad za ključno osoblje u koje nedvojbeno ulaze i predmetni državljani treće zemlje (obavljajući upravljačke i rukovodeće poslove) te je zaključio da u „novom“ Zakonu o strancima u čl. 247. postoji pravni kontinuitet pa je i prema tom Zakonu okr. pravna osoba počinila predmetni prekršaj. Iako prvostupanjski sud pritom nije naveo koji konkretno stavak čl. 247. propisuje kažnjavanje poslodavca pravne osobe, jasno je iz daljnjeg teksta obrazloženja da je utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta u st. 2. t. 1. čl. 247. „novog“ Zakona o strancima, a ne u st. 1. tog članka, kako to pokušava imputirati okrivljenik u žalbi citirajući odredbu st. 1. koja propisuje kažnjavanje poslodavca pravne osobe koja zapošljava ili koristi rad državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, što u pobijanoj presudi nigdje nije niti navedeno.  

 

5.3. Stoga u postupku nije počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava koju ističe okr. pravna osoba.

 

6. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okr. pravna osoba u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao izreći okr. pravnoj osobi nižu kaznu od izrečene jer nikada nije kažnjavana za isti ili istovrsni prekršaj, da je postupala nehotičnim propustom uzrokovanim neznanjem, bez želje da se ošteti proračun ili treća osoba, ističući da je pritom ostalo nerazumljivo, odnosno nejasno na temelju kojeg zakona je okr. pravna osoba kažnjena jer je minimalna kazna za prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 1. „nevažećeg“ Zakona o strancima 50.000,00 kuna, a u obrazloženju je navedeno da je propisana sankcija u visini od 70.000,00 kuna za svakog stranca čijim se radom koristi pravna osoba.

 

6.1. Međutim, iako je točno da je prvostupanjski sud u odlomku 5. obrazloženja presude naveo da je minimalna propisana novčana kazna za predmetni prekršaj 70.000,00 kuna (umjesto ispravno 50.000,00 kuna) te da je sud okr. pravnoj osobi izrekao ublaženu novčanu kaznu (u iznosu od 8.000,00 kuna), očito se radi o omašci u pisanju broja, budući da je čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima propisana najniža novčana kazna za poslodavca pravnu osobu u iznosu od 50.000,00 kuna (jednako kao i u čl. 247. st. 2. t. 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 130/20).

 

6.2. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okr. pravnoj osobi za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Budući da je okr. pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 8.000,00 kuna, dakle, ublažena znatno ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne propisane za predmetni prekršaj (od 50.000,00 kuna do 100.000,00 kuna za svakog zaposlenog stranca), jasno je da je  prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika (navedene u t. 5. obrazloženja) te je po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna i više nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazao okrivljeniku i na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.

 

6.3. Potrebno je istaknuti i da je ovaj sud utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom izricanja novčane kazne okr. pravnoj osobi za predmetni prekršaj primjenjujući odredbu o ublažavanju novčane kazne iz čl. 37. st. 1. PZ-a, istoj ublažio novčanu kaznu ispod opće granice propisane u čl. 37. st. 3. t. 2. PZ-a za tu vrstu okrivljenika (pravnu osobu) i za tu vrstu prekršaja (ako je za prekršaj propisan minimum iznad 1327,23 eura ili u točno određenom iznosu novčane kazne iznad 5308,91 eura, kazna se može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika), u vezi s čl. 33. st. 1. PZ-a kojim je propisano da za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 260,00 eura ni većem od 132.720,00 eura.

 

6.3.1. Naime, budući da je u čl. 226. st. 1. Zakona o strancima propisano kažnjavanje  poslodavca pravne osobe koja je sa strancem zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad, u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna za svakog stranca, to je i u konkretnom slučaju okr. pravnoj osobi trebala biti izrečena novčana kazna za dva stranca koja je zapošljavala, odnosno, ublažena novčana kazna za oba stranca, u granicama navedenim u čl. 37. st. 3. t. 2. PZ-a (dva puta četverostruki iznos opće propisane minimalne kazne za pravnu osobu, odnosno, dva puta po 8.000,00 kuna). Međutim, ovakvu povredu materijalnog prava odlukom o kazni u korist okr. pravne osobe, ovaj sud nije otklonio, jer je uzeo u obzir odredbu čl. 202. st. 4. PZ-a, koja propisuje da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ukoliko je podnesena žalba samo u korist okrivljenika, poštujući pritom načelo zabrane reformatio in peius.

 

6.4. Nadalje, potrebno je napomenuti da je nakon donošenja pobijane presude, a u tijeku ovog žalbenog postupka, stupio na snagu Zakon o izmjenama i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 114/22. i 155/22.) u kojem također postoji pravni kontinuitet prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima u prekršaju iz čl. 247. st. 2. t. 1. tog Zakona te za poslodavca pravnu osobu propisuje nešto manji najniži i najviši iznos novčane kazne za svakog stranca (kao posljedicu uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) i to u iznosu od 6630 eura što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 49.953,74 kune, do 13270 eura što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 99.982,82 kune, dok je Zakon o strancima koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, propisivao za taj prekršaj nešto strože kazne, odnosno, novčanu kaznu od 50.000,00 kuna do 100.000,00 kuna za svakog stranca. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, kao što je već naprijed navedeno, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

6.4.1. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu posljednjeg Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 114/22. i 155/22.) kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud, ublažavajući novčanu kaznu okr. pravnoj osobi znatno ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne (u skladu s čl. 37. st. 3. t. 2. PZ-a), pravilno odmjerio tu novčanu kaznu koja i po posljednjim izmjenama Zakona o strancima predstavlja ublaženu novčanu kaznu ispod posebnim zakonom propisanog minimuma novčane kazne. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, Zakon o strancima („Narodne novine“ broj: 114/22. i 155/22.) u odredbama čl. 247. st. 2. t. 1. ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okr. pravnu osobu.

 

7. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno, u iznosu od 60 eura izraženom u protuvrijednosti u kunama prema fiksnom tečaju konverzije, sukladno trajanju i složenosti postupka.

 

U Zagrebu, 22. ožujka 2023.

 

 

 

 

 

 

Zapisničarka:                                                               Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                         Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.