1

Broj: Ppž-2648/2023

                                                      

 

 

                                                                                                                                 Broj: Ppž-2648/2023

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika J. V., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17 i 70/19), odlučujući o žalbi okrivljenika J. V., podnesenoj putem branitelja N. J., odvjetnika iz S., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. listopada 2022., poslovni broj: 46. Pp-P-4497/2020, na sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika J. V. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

 

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik J. V. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset eura[1]) / 226,04 (dvjestodvadesetšest kuna i četiri centa) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik J. V. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je primjenom instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 4.000,00 kuna.

 

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

 

3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

4. U žalbi okrivljenik navodi da nikada nije primio obavijest o počinjenom prekršaju, te da se u kritično vrijeme 17. srpnja 2019. uopće nije nalazio u Splitu. Dostavlja posebnu punomoć za upravljanje vozilom od 12. veljače 2018. kojom ovlašćuje svog oca I. V. za upravljanje vozilom. Na raspravi održanoj 13. listopada 2022.  da samo priznaje da je formalni vlasnik vozila, a ne i da je počinitelj prekršaja od 19. ožujka 2017. Obavijest da uopće nije trebala biti dostavljena na adresu prebivališta već boravišta.

 

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              6. Žalba nije osnovana.

 

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Nadalje, okolnost koju okrivljenik navodi da u vrijeme kada je obavijest o počinjenom prekršaju ostavljena na adresi prebivališta 17. srpnja 2019. nije uopće bio u Splitu nije relevantna za urednost dostave, jer je već prethodno dva puta bio obaviješten o navedenoj pošiljci i u vrijeme dostave iste navedenog dana nije niti trebao biti prisutan na adresi prebivališta da bi se ista smatrala urednom, a to sve sukladno članku 85. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09), na koju odredbu se prvostupanjski sud poziva u obrazloženju pobijane presude, valjano obrazlažući urednost dostave obavijesti kojom upravno tijelo traži podatke od okrivljenika o tome tko je  19. ožujka 2017. upravljao predmetnim vozilom.

 

9. Isto tako, potpuno je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da mu je obavijest o počinjenom prekršaju trebala biti uručena na adresu boravišta, a ne prebivališta, iz razloga što je isti u prekršajnom nalogu na koji je izjavio prigovor i u kojem je upravo  naveo adresu prebivališta K., T. x, S., upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka  dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta, te je konačno i na ispitivanju na ročištu 13. listopada 2022. kao adresu na kojoj živi naveo prebivalište S., K., T. x.

 

10. Također za predmetni prekršaj nije relevantno tko je dana 19. ožujka 2017. upravljao predmetnim vozilom, već  tko u propisanom roku od dana uručenja obavijesti o počinjenom prekršaju kao vlasnik predmetnog vozila nije dostavio podatke o vozaču vozila koji je navedenog dana upravljao istim.

 

11. Nadalje, suprotno navodima žalbe za predmetni prekršaj je upravo bitno tko je vlasnik vozila, tako da je u tom smislu potpuno irelevantna posebna punomoć na koju se okrivljenik poziva, a kako to valjano sve obrazlaže prvostupanjski sud.

 

12. Naime, odredbom članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izričito je propisano da će se kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.

 

13. Valja napomenuti da iako je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22), koji zbog konverzije valute propisuje nešto niže kazne, u konkretnom slučaju kazna za okrivljenika je bila pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja zbog čega u konkretnom slučaju novi Zakon nije povoljniji.

 

14. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura / 226,04 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

15. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. ožujka 2023.

 

     Zapisničarka:                                                                                                            Predsjednica vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                              Karmen Novak-Hrgović, v.r.

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.