1              Poslovni broj: Gž-505/2022-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-505/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Borisu Mimici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Č. d.o.o., D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika A. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. K., odvjetniku iz D., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: 18 Povrv-262/2019-14 od 13. srpnja 2021., 22. ožujka  2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: 18 Povrv-262/2019-14 od 13. srpnja 2021., u pobijanom dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč. III. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovane i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u toč. IV. izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: 18 Povrv-262/2019-14 od 13. srpnja 2021.,

 

II. Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suđeno je:

 

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice L. B. iz D., poslovni broj Ovrv.1274/2019 od 26. srpnja 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od 1.968,39 kuna sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 113,70 kuna od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 1. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 1. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 1. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 1. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 1. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 120,08 kuna od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 1. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 1. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 1. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 1. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 1. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 142,81 kuna od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 1. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 1. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 113,70 kuna od 1. srpnja 2019. do isplate,

prema stopi koja do 30. lipnja 2018. iznosi 7,09% godišnje, a od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. 6,11%, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. 5,89%, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. 5,75%, a od 1. srpnja 2021. nadalje 5,61%.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice L. B. iz D., poslovni broj Ovrv.1274/2019 od 26. srpnja 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 996,25 kuna sa zateznim kamatama.

 

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.137,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2021. do isplate prema stopi od 5,61%.

 

IV. Odbija se zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelja za iznos od 583,75 kuna."

 

2.               Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke kao i odluke o troškovima postupka pod točkom IV., žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP)  s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.              Žali se i tužitelj protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka (točka IV izreke), zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP-a, s prijedlogom se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4.               Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

5.               Žalbe stranaka nisu osnovane.

 

6.               Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao i u okviru žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire tužitelj u žalbi. Suprotno navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima, te se presuda može ispitati.

 

7.               U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP u kojem se presuda ili rješenje, kojim se završava spor takve vrste, mogu pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona. Dakle, tuženik nije ovlašten pobijati navedenu presudu zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka niti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti pak je ovaj sud ovlašten referirati se na takve žalbene razloge, a na koje tuženik sadržajem žalbe ukazuje.

 

8.              Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade  u iznosu od 1.968,39 kn sa zateznim kamatama za obavljenu komunalnu uslugu za razdoblje od siječnja 2018., do svibnja 2019.,

 

9.              U provedenom postupku prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio:

 

-da iz izvoda otvorenih stavaka od 17. srpnja 2019., knjigovodstvene kartice od 27. listopada 2020. i računa za razdoblje od siječnja 2018. do svibnja 2019. proizlazi da se potraživanje tužitelja na ime pruženih komunalnih usluga odnosi na korisnika A. B. iz C. i da je ukupan iznos potraživanja 1.968,39 kuna.,za razdoblje od siječnja 2018. do svibnja 2019.

-da je postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu, povodom kojeg je javni bilježnik L. B. iz D. donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-1274/2019 od 26. srpnja 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.968,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznosa pa do isplate,

-da je tuženik protiv navedenog javnobilježničkog rješenja o ovrsi podnio prigovor kojim je u bitnom naveo da mu tužitelj u utuženom razdoblju nije pružao uslugu odvoza otpada jer je poljoprivrednik, nositelj OPG-a, odnosno da ima domaće životinje koje hrani i drži na posjedu oko kuće u površini od preko 3000 m2, zbog čega sve otpatke zbrinjava na tom zemljištu putem odgovarajućih jama za gnojivo i kompost, da nikada s tužiteljem nije stupio u bilo kakav obvezno-pravni odnos, da tužitelj za njega nikada nije vršio odvoz otpada niti bilo kakve druge komunalne usluge, te da nikada nije primio račune za odvoz smeća na koje se tužitelj poziva, a isto tako da ne posjeduje kontejnere ili kante za otpad iz kojih bi tužitelj zbrinjavao otpad, te da svoj otpad ne odlaže ni u kakve spremnike tužitelja.

 

10.               Temeljem naprijed navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik vlasnik i korisnik nekretnine koja se nalazi na adresi u C., ..., pozivajući se na odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/2013, 73/2017, 14/2019; dalje: ZOGO), Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Općine Konavle“ br. 8/19; dalje: Odluka) i Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada („Službeni glasnik Općine Konavle“ br. 9/19), slijedom čega je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o zakonskoj obvezi tuženika iz čl. 30. st. 2. i 5. ZOGO, to je zaključio da je tuženik temeljem odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015; dalje: ZOO) dužan podmiriti utuženo dugovanje.

 

11.               Na žalbenu tvrdnju tuženika da sa tužiteljem nije u ugovornom odnosu, valja ukazati da se prema odredbi čl. 30. st. 2. ZOGO usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa, a st. 5. citirane zakonske odredbe određeno je da je korisnik usluge iz st. 1. tog članka (javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada) na području pružanja javne usluge - vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Prema odredbi čl. 30. st. 6. ZOGO korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog otpada dužan je koristiti javne usluge iz st. 1. tog članka na način sukladan tom Zakonu i propisima donesenim na temelju tog Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju tog Zakona, predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada i snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom, iz čega proizlazi da tuženik nije ovlašten sam zbrinjavati svoj otpad.

 

12.               Obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj ovlašteni koncesionar koji na području prebivališta tuženika obavlja komunalnu djelatnost skupljanja i zbrinjavanja otpada, a da je tuženik vlasnik nekretnine evidentiran kod tužitelja kao obveznik plaćanja naknade na adresi: Z., ..., kao i da tužitelj djelatnost skupljanja i zbrinjavanja otpada obavlja organizirano za cijelo područje u kojem je ovlašteni koncesionar, a da se potraživanje odnosi na utuženo razdoblje od siječnja 2018., do lipnja 2019., da tuženik nije uslugu tužitelja platio, dok je tužitelj visinu utužene tražbine dokazao Izvodom otvorenih stavaka kupca od 17. srpnja 2019., to je prvostupanjski sud održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u javnobilježničkom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju utuženi iznos sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose, na gore navedeno utvrđeno činjenično stanje, koje ovaj sud povodom žalbe tuženika nije ovlašten razmatrati, pravilno primijenio materijalno pravo.

 

13.               Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke.

 

14.              Prvostupanjska odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni članka 154. stavak 1. te članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje OT). Tuženik određeno i ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

15.               U odnosu na žalbene navode tužitelja koji se odnose na troškove pristupa na ročište, pravilno je prvostupanjski sud odbio priznati troškove zastupanja tužitelja na ročištu od 24. studenog 2020., obzirom da tužitelj taj trošak nije ni popisao (argumentum a contrario čl. 164. stavak 2. ZPP-a ). Slijedom iznijetog valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci.

 

16.               Kako stranke nisu uspjele u žalbenom postupku odbijen je njihov zahtjev za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

17.              Nepobijana toč. II. izreke navedene presude ostaje neizmijenjena

 

U Splitu 23. ožujka 2023.