1

Poslovni broj Gž-1993/2020-4

Poslovni broj Gž-1993/2020-4

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

            R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari  tužitelja J. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica iz O., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva P.&P. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-65/2019-19 od 15. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

              Ukida se  presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-65/2019-19 od 15. travnja 2020. u točki 1. i 3. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki 1. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i 

naloženo tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 51.531,37 kn s zateznom kamatom po stopi  i u tijeku te na pojedine iznose kao u izreci presude dospjele od 10. siječnja 2009. do 10. lipnja 2013. Točkom 2. izreke utvrđeno je da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnim pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu od 31. svibnja 2006., dok je točkom 3. tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.964,00 kn s zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv te presude (točka 1. i 3. izreke) žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači odbijanjem  tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu  parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak  ili podredno da se presuda  ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalbe je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev  tužitelja za isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama koji zahtjev temelji na ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

 

6. U ovom  žalbenom postupku nije sporno da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu od 31. svibnja 2006., da je tuženik odobrio tužitelju kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 66.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama uz promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,50% i rok otplate od sedam godina. Sporna je ništetnost valutne klauzule te posljedično tome pravo  tužitelja na povrat preplaćenog iznosa kao i zastara utužene novčane tražbine.

 

7. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice kao i činjenicu da je pred  Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem je donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-1401/2012 od  4. srpnja 2013. prvostupanjski sud je pozivajući se na temelju čl. 502. c ZPP-a i čl.  87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje ZZP) na pravna utvrđenja  iz navedene presude u odnosu na tuženika odnosno pravomoćno utvrđenu ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi prihvatio tužbeni  zahtjev utvrđujući kao prethodno pitanje ništetnim sporne ugovorne odredbe.

 

8. U odnosu restitucijski  zahtjev, te u odnosu na tuženikov prigovor zastare zauzeo je stav da je podnošenjem kolektivne tužbe  4. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO), došlo do prekida zastare koja je ponovna  počela teći pravomoćnošću odluke u tom postupku odnosno  13. lipnja 2014., te se ujedno pozvao i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa sjednice od  30. siječnja 2020., pa cijeneći da je tužba podnesena 20. veljače 2019. pozivom na odredbu čl. 225. ZOO-a  odbija tuženikov prigovor zastare kao neosnovan.

 

9. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka  utvrđuje da ukupna razlika između anuiteta obračunatih primjenom početnih anuiteta prema tečaju na dan puštanja kredita u otplatu te onih na dan plaćanja po osnovi razlike u tečaju valute iznosi 51.531,37 kn te prihvaća zahtjev tužitelja, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

 

10. Tužitelj je nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 28. siječnja 2020. postavio određeni tužbeni zahtjev tražeći po osnovi restitucijskog zahtjeva isplatu iznosa od 51.531,37 kn uz preciziranje pojedinih mjesečnih iznosa. Tuženik u žalbi ističe da se nakon što je tužitelj citiranim podneskom postavio određeni tužbeni zahtjev, usprotivio preinaci tužbe, da sud o tom prigovoru tuženika nije odlučio, odnosno donio rješenje kojim dopušta preinaku tužbe pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. i čl. 191. ZPP-a kao i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

11. Žalbeni navodi o postojanju relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. i čl. 191. ZPP-a nisu osnovani jer je tužitelj određeni tužbeni zahtjev postavio nakon provođenja vještačenja podneskom od  28. siječnja 2020. kojim nije došlo do preinake tužbenog zahtjeva. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi postavio deklaratorni tužbeni zahtjev te kondemnatorni na isplatu iznosa od 54.217,33 kn. Navedenim podneskom tužitelj je povukao deklaratorni tužbeni zahtjev (utvrđeno nepobijanim dijelom točke 2. prvostupanjske odluke), ali djelomično i kondemnatorni zahtjev jer istim potražuje isplatu iznosa od 51.531,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Time što su za pojedine mjesece iznosi veći, protivno stavu tuženika nije došlo do preinake tužbenog zahtjeva.

 

12. Prema tome nije povrijeđena odredba čl. 190. st. 1. ZPP-a kako to tuženik navodi u žalbi, a slijedom toga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud odlučio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, u obrazloženju odluke iznio razloge o svim odlučnim činjenicama tako da je istu moguće ispitati, dok je o povlačenju dijela zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi odlučio primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, kao u točki 2. izreke (nepobijani dio).

 

13. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer tuženik osnovano u žalbi ukazuje da je sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za saslušanje osobnog bankara i tužitelja na okolnost da je tuženik prije i tijekom sklapanja spornog ugovora o kreditu tužitelja upozorio na rizike fluktuacije tečaja u CHF.

 

14. Naime, imajući u vidu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. treba reći da je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja. Naime Ustavni sud je  zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom čl. 502.c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

 

15. Iz  stanja u spisu proizlazi da je tuženik  u pisanom odgovoru na tužbu, na ove okolnosti predložio saslušanje osobnog bankara, dok je tužitelj predložio da se sasluša u svojstvu stranke.

 

16. Stoga je u konkretnom slučaju bilo je potrebno provesti dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku te službenika tuženika, na što tuženik osnovano u  žalbi  ukazuje.

 

17. Slijedom navedenog, odbijanjem navedenih dokaznih prijedloga stranaka činjenično stanje za sada je ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

18. U ponovnom postupku  prvostupanjski sud će provesti saslušanje osobnog bankara i tužitelja te iste dokaze ocijeniti zajedno sa svim  ostalim izvedenim dokazima u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te će imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbu čl. 502.c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu kao i odredbe ZOO o stjecanju bez osnove i zastari tražbine, koje sve odredbe bi dolazile u primjenu kako je to  zaključio sud prvog stupnja ponovo ocijeniti kao prethodno pitanje jesu li pojedine ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome o pravu tužitelja na isplatu utuženog iznosa.

 

19. Zbog tih razloga bilo je nužno pobijanu presudu ukinuti i u odluci o naknadi parničnog troška, pri čemu će sud prilikom ponovnog odlučivanja o naknadi parničnog troška imati u vidu žalbene navode tuženika, te će i o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

 

20. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

21. Presuda suda prvog stupnja u točki 2. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenja.

 

                                                        U Rijeci, 22. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća

 

Ivanka Maričić-Orešković