- 1 -

                                  Broj: Jž-1684/2020

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.J. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okr. P.R. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Pp J-990/2019 od 18. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e :

 

I.               U povodu žalbe okr. P.R., a po službenoj dužnosti i u odnosu na okr. M.J., preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:

Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje: PZ), okr. Patricija Rogalla i okr. Marija Jelovčić (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

 

da bi dana 17. lipnja 2019. g. u 19,10 sati u mjestu X u ulici XX ispred kućnog broja XX. narušavale javni red i mir vukom i galamom i to na način da je okr. M.J. izašla na balkonska vrata koja gledaju na zajedničko dvorište nje i  okr. P.R. te se vikom i galamom istoj obratila riječima da skloni smeće koje je ostavila u dvorištu jer smeta gostima u apartmanu, nakon čega dolazi do vike i galame između okr. P.R. i okr. M.J. pri čemu su jedna drugoj izgovarale razne riječi dok je narušavanje javnog reda i mira prestalo odlaskom okr. P.R. u obiteljsku kuću

- pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

II.              Na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

III.               Uslijed odluke pod t. I. izreke, žalba okr. P.R. je bespredmetna.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. P.R. i okr. M.J. proglašene su krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci, za koji je okr. Patriciji Rogalla izrečena novčana kazna u iznosu od 423,07 kuna (110 DEM, odnosno, 56,26 eura), a okr. M.J. izrečena novčana kazna u iznosu od 307,71 kuna (80 DEM, odnosno, 40,92 eura), koje su dužne platiti u roku od 8 dana, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u tom roku, a svaka okrivljenica je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od po 110,00 kuna.

2. Protiv dijela te presude kojom je okr. P.R. proglašena krivom, ista okrivljenica je pravodobno osobno podnijela žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti  žalbu, ukinuti presudu u tom dijelu, odnosno, presudu preinačiti i osloboditi žaliteljicu od optužbe.

3. Žalba je bespredmetna.

             

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a jer djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude nije prekršaj.

 

5. Naime, žaliteljica, okr. P.R. je proglašena krivom zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je vikala na okr. M.J. koja je prije toga izašla na balkonska vrata i vikala na okr. P.R., a koja gledaju na zajedničko dvorište nje i okr. P.R. (gdje se ona tada nalazila). Međutim, ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja, predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima to može postati. Uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja čujnosti ili vidiku s neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanje posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odredba sankcionira počinitelja koji vikom, svađom ili tučom na javnom mjestu remeti javni red i mir. Prema stavu ovog suda izraženog u Zaključku sjednice Odjela javnog reda i mira i javne sigurnosti od 22. listopada 2022., posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničeno otvorenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja. 

 

5.1. Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu, predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu izreke presude (jednako kao i u činjeničnom opisu optužnog prijedloga). Budući da se u izreci pobijane presude, u činjeničnom opisu, ne naznačuje da se okrivljeničino vikanje moglo čuti s neograničeno otvorenog javnog mjesta (javne ceste ili puta i sl.), činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret. Obzirom da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

 

5.2. Stoga, djelo za koje se okr. P.R. optužuje i za koje se protiv nje vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude po propisu nije prekršaj pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenica za predmetno djelo oslobođena od optužbe, kako je to i navedeno u t. I.  izreke ove drugostupanjske presude dok je žalba okrivljenice postala bespredmetna.

 

6. Kako je u povodu žalbe okr. P.R. utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba preinačiti u korist te okrivljenice, postoje i u odnosu na okr. M.J. koja je također proglašena krivom za isti činjenični opis prekršaja, a koja nije podnijela žalbu, to je primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis) na temelju čl. 202. st. 6. PZ-a, po službenoj dužnosti, kao da takva žalba postoji, pobijana presuda preinačena i u odnosu na okr. M.J. te je ista oslobođena od optužbe kao pod t. I. izreke ove presude.

 

7. Obzirom da je okrivljenica oslobođena od optužbe, trebalo je odlučiti i o troškovima prekršajnog postupka pa je sukladno odredbi čl. 140. st. 2. PZ-a, odlučeno da troškovi postupka u paušalnom iznosu padaju na teret proračunskih sredstava suda kao pod t. II. izreke. 

 

8. Zbog navedenog, na temelju članka 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                                       

 

U Zagrebu, 22. ožujka 2023.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                         Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                               Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenice i tužitelja.