1

Poslovni broj Gž-531/2020-3

 

Poslovni broj Gž-531/2020-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.-O. d. s. d. o. o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po zakonskom zastupniku-direktoru N. Š. iz Z., te po punomoćniku O. N. iz Ž.,  Š., protiv tuženika Z. L. iz Z., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i B. j. t. d. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Povrv-642/2017-14 od 21. prosinca 2018. godine, u sjednici vijeća koja je održana  22. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Povrv-642/2017-14 od 21. prosinca 2018. godine u točkama I, III, IV i V izreke.

 

II              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. V. iz Š. poslovni broj Ovrv-1531/14 od 01. prosinca 2014. godine, kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, da u roku od 8 dana isplati ovrhovoditelju, sada tužitelju, iznos od 27.001,81 kuna sa zakonskom zateznom kamatom prema članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima tekućom od 02. ožujka 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2.              U točki II izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja radi isplate zakonskih zateznih kamata na iznos od 27.001,81 kuna za razdoblje od 20. veljače 2014. godine pa do 01. ožujka 2014. godine.

 

3.              U točki III izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.395,03 kuna.

 

4.              U točki IV izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 5.625,00 kuna.

 

5.              U točki V izreke odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda.

 

6.              Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točke I, III, IV i V izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u tom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

7.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

8.              Žalba nije osnovana.

 

9.              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa od 27.001,81 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama, na ime naknade za neovlaštenu potrošnju električne energije za mjesec veljaču 2014. godine.

 

10.              U vezi toga utvrđuje da je tvrtka H. e. d. d. osnivač H.-O. d. s. d. o. o. koji je tužitelj u ovom postupku, te da je isti u skladu s Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom odgovoran za vođenje, održavanje, izgradnju i razvoj distribucijske mreže, a da je odnos između tužitelja i tuženika nastao na području Distribucijskog područja E. Š. koja je tuženiku izdala utuženi račun broj .... za neovlaštenu potrošnju električne energije (u nastavku teksta: Račun), pa utvrđuje da je ista bila ovlaštena izdati Račun i izvršiti  kontrolu obračunskog mjernog mjesta pod šifrom ...., slijedom čega utvrđuje neosnovanim prigovor promašene aktivne legitimacije kojeg je istaknuo tuženik.

 

11.              Nadalje utvrđuje da je tuženik vlasnik nekretnine-vikendice na adresi B., ....., na kojem mjestu se nalazi i mjerno mjesto šifre ... i na koje se odnosi Račun, a na kojem je naznačeno da tuženik ima adresu u Š., B., ..., pa utvrđuje neosnovanim i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

12.              Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-207/2017-2 od 06. travnja 2017. godine ovaj predmet ustupljen na postupanje tom sudu, pa odbija prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti tog suda.

 

13.              Nastavno utvrđuje da predmetni Račun sadrži sve zakonom propisane uvjete vjerodostojne isprave, tj. naznaku vjerovnika i dužnika, zatim predmet, vrstu i opseg novčane obveze (električna energija viša dnevna tarifna stavka, prekoračenje snage, utvrđivanje obračuna neovlaštenog korištenja en., porezna osnovica i PDV uz ukupnu cijenu), vrijeme ispunjenja novčane obveze (datum dospijeća 02. ožujka 2014. godine), kao i potpis ovlaštene odgovorne osobe, u vezi čega utvrđuje da je O. N. u vrijeme izdavanja Računa bio direktor Distribucijskog područja E. Š..

 

14.              Prvostupanjski sud utvrđuje da su djelatnici tužitelja u navedenom objektu u vlasništvu tuženika utvrdili da u istome nema brojila, već da je dovodni vod spojen direktno na razvodnu ploču s osiguračima, zbog čega je tuženiku u tom objektu isključena električna energija, u skladu s odredbom članka 99. stavak 3. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ br. 14/06, u nastavku teksta: Uvjeti), te je tužitelj ispostavio tuženiku obračun broj Z-15/2013 za neovlaštenu potrošnju električne energije, koja naknada za električnu energiju, naknada za snagu i ostale troškove prouzročene neovlaštenim korištenjem električne energije je obračunata u skladu s odredbom članka 99. stavak 2. Uvjeta, te odredbama članaka 102-106. Uvjeta, kao i u skladu s Cjenikom nestandardnih usluga u djelatnosti distribucije električne energije, u sveukupnom iznosu od 27.001,81 kuna.

 

15.              Utvrđujući da je tužitelj dokazao pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a da tuženik nije dokazao da je podmirio navedeni iznos, te pozivom i na odredbu članka 31. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, u nastavku teksta: OZ), kao i na odredbu članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. V. iz Š. poslovni broj Ovrv-1531/14 od 01. prosinca 2014. godine u dijelu naznačenom u točki I izreke pobijane presude, a u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

 

16.              Prethodno tome, odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, jer utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, a da je tuženik saznao za predmetnu štetu i štetnika prilikom izvršene kontrole dana 17. srpnja 2013. godine, dok je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen dana 01. prosinca 2014. godine, pa utvrđuje kako nije protekao zastarni rok propisan odredbom članka 230. stavak 1. i 2. ZOO-a.

 

17.              Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1.    ZPP-a.

 

18.              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa prema tome niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje tuženik, jer navedena odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

19.              Neosnovano tuženik žalbenim navodima upire i na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona, a to stoga jer je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu pravilno cijenio sve provedene dokaze, na način kako je propisano potonjom odredbom ZPP-a.

 

20.              Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik neovlašteno koristio električnu energiju u objektu u njegovom vlasništvu na adresi B., na kojem mjestu se nalazi i mjerno mjesto šifre ..., na koje se odnosi predmetni Račun, jer je utvrđeno da u tom objektu nema brojila, već da je dovodni vod spojen direktno na razvodnu ploču s osiguračima, u vezi čega je odredbom članka 99. stavak 1. Uvjeta propisano da se pod neovlaštenim korištenjem električne energije razumijeva i slučaj kada kupac troši električnu energiju bez mjerne opreme ili mimo postojeće mjerne opreme ili kada je mjerna oprema onesposobljena za ispravan rad, u vezi čega je pravilno utvrdio neosnovanima istaknute prigovore promašene aktivne i pasivne legitimacije, kao i prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti tog suda, sve iz razloga koje kao jasne i neproturječne prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tuženika.

 

21.              Protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predmetni račun predstavlja vjerodostojnu ispravu, u smislu odredbe članka 31. stavak 1. i 2. OZ-a, a čak i kada se ne bi radilo o takvoj ispravi, to u smislu odredbe članka 452. stavak 1. ZPP-a ne bi samo po sebi predstavljalo razlog zbog kojeg bi tužbeni zahtjev trebalo odbiti, ukoliko njegova osnovanost proizlazi iz ostalih provedenih dokaza.

 

22.               Nisu osnovane niti tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja tijekom postupka neovlašteno mijenjao podatke o tužitelju, a to stoga jer je takva naznaka tužitelja (H.-O. d. s. d. o. o. iz Z.) izvršena u skladu s navodima iz podneska tužitelja od 06. studenoga 2018. godine (list 50-52 spisa), u kojem je isti samo precizirao naziv tužitelja, pa tako i u pogledu adrese njegovog sjedišta, dakle nije izvršio subjektivnu preinaku tužbe u smislu odredbe članka 192. stavak 3. ZPP-a, pri čemu se u sastavu tužitelja kao posebna organizacijska jedinica (Distribucijsko područje) nalazi i E. Š., koja kao takva nije posebna i samostalna pravna osoba, ali je kao organizacijski dio tužitelja bila ovlaštena izdati Račun, pri čemu okolnost da isti nije priložen u izvorniku već u prijepisu ne dovodi već samim time u sumnju njegovu vjerodostojnost, niti je tuženik tijekom postupka naveo konkretne razloge zbog kojih taj prijepis Računa ne bi bio istovjetan njegovom izvorniku.

 

23.              Pravilno je odbijen i prigovor tuženika o zastari utužene tražbine, a to iz slijedećih razloga.

 

24.              Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj utuženu naknadu za neovlaštenu potrošnju električne energije obračunao za razdoblje od 17. srpnja 2012. godine do 17. srpnja 2013. godine, u skladu s odredbom članka 100. stavak 2. Uvjeta, ali takva naknada protivno žalbenim navodima ne znači da bi se radilo o tražbini koja bi u smislu odredbe članka 232. ZOO-a zastarjevala u roku od jedne godine, već o potraživanju koje po svojoj pravnoj naravi predstavlja zahtjev za naknadu po osnovi stjecanja bez osnove, u smislu odredbe članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO-a, jer je tuženik neovlašenom potrošnjom električne energije stekao korist koja mu ne pripada, pa se na takvo stjecanje primjenjuje opći (petogodišnji) zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, koji s obzirom na činjenicu da je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku dana 01. prosinca 2014. godine, a da se utužena tražbina odnosi na potonje navedeno vremensko razdoblje, nije protekao u vrijeme podnošenja tog prijedloga za ovrhu.

 

25.              Na navode tuženika da se u konkretnom slučaju radi o šifri brojila koje je bilo registrirano u objektu prije rata, kada je isti potpuno devastriran, te je nakon rata bio izvan upotrebe, pa da je on tražio od tužitelja ponovno postavljanje i uključenje brojila, čemu isti nije udovoljio, valja odgovoriti da se utužena tražbina niti ne odnosi na razdoblje nakon 17. srpnja 2013. godine, kada je tuženik prema priloženoj izjavi (list 57 spisa) podnio zahtjev za ponovno priključenje električne energije za gore navedeni objekt.

 

26.              Stoga je pravilno sud prvog stupnja održao na snazi navedeni platni nalog u dijelu naznačenom u točki I izreke pobijane presude, pa tako i u odnosu na obračunati porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 5.400,36 kuna (sveukupno 27.001,81 kuna), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dospjelosti do isplate, jer se radi o obračunu električne energije za koju je izdan Račun, pa utoliko postoji i obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

 

27.              Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima iz točke III i IV izreke pobijane presude, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

28.              Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

29.              Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

 

30.              Presuda suda prvog stupnja u točki II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 22. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća:

                 Brankica Malnar, v.r.