Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 21 Gž-858/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 21 Gž-858/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice T. t. d.o.o., Z., (ulica...), OIB: ..., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva C. G. & E. iz Z., (ulica...), protiv tuženice – protutužiteljice D. U. iz M., (ulica...) OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice – protutuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Povrv-520/2019-20 od 6. svibnja 2022., dana 22. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice – protutuženice T. t. d.o.o., Z., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Povrv-520/2019-20 od 6. svibnja 2022., u dijelu pod točkom I, II i IV izreke.
II Odbija se zahtjev tuženice – protutužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žačbu.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
''I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika, te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi snazi javnog bilježnika Z. V. iz R., donesen pod poslovnim brojem: Ovrv-689/19, dana 07. srpnja 2016. kojim je naloženo tuženiku D. U. iz M., (ulica...) OIB: ..., da tužitelju T. T. d.o.o., (ulica...) Z., OIB: ... plati iznos od 3.239,70 kuna, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću:
- na iznos od 80,28 kuna od 21.01.2015.,
- na iznos od 80,28 kuna od 21.02.2015.,
- na iznos od 80,28 kuna od 21.03.2015.,
- na iznos od 80,28 kuna od 21.04.2015.,
- na iznos od 680,00 kuna od 21.12.2015.,
- na iznos od 223,58 kuna od 21.12.2015.,
- na iznos od 435,00 kuna od 21.12.2015.,
- na iznos od 1.580,00 kuna od 21.12.2015. do isplate po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu nadoknadi ovršni i parnični trošak, sve u roku od 8 dana.
II. Odbacuje se kao neodređena protutužba tuženika – protutužitelja koja glasi:
''1. Utvrđuje se da su ništetni Opći uvjeti poslovanja tužitelja – protutuženika: T. T. d.o.o. Z., (ulica...) OIB: ..., koji se spominju u čl. 8. Ugovora br. ... o zasnivanju pretplatničkog odnosa od 19.02.2014..
2. Nalaže se tužitelju – protutuženiku, u roku 8 dana, naknaditi tuženoj – protutužiteljici parnični trošak s kamatama od presuđenja do isplate.''
III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 12 st. 3 i 4, te čl. 4 st. 2, alineja 1,2 i 3, te st. 8. Općih uvjeta poslovanja tužitelja – protutuženika: T. T. d.o.o. Z., (ulica...) OIB: ..., koji se spominju u čl. 8. Ugovora br. ... o zasnivanju pretplatničkog odnosa od 19.02.2014..
IV. Nalaže se tužitelju – protutuženiku da tuženiku – protutužitelju nadoknadi trošak parničnog troška 20.925,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. svibnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''
2. Protiv gornje presude, dijela pod točkom I, II i IV izreke žalbu je izjavila tužiteljica –protutuženica, kako to navodi podneskom od 26. svibnja 2022., zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje činjenicu raskida pretplatničkog odnosa, osim toga da je učinjen niz relativno bitnih povreda, ističući povredu odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Navodi i da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda koji svoje kompletno činjenično utvrđenje temelji na personalnim dokazima. Pogrešnu primjenu materijalnog prava obrazlaže zanemarivanjem čl. 12. Općih uvjeta te pogrešnom primjenom odredbe iz čl. 187. Zakona o parničnom postupku. Prigovara i načinu obračuna troškova postupka. Predlaže pobijanu presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno vratiti na ponovno suđenje, potražujući pritom trošak sastava opisane žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženica - protutužiteljica navodi da se u cijelosti protivi žalbenim navodima tužiteljice – protutuženice, kao i da je prvostupanjski sud iznio valjano, zakonito i pravično obrazloženje, dok su Opći uvjeti ništetni i nemoralni. Navodi i da je odluka o trošku zakonita. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potražuje pritom trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe iz čl. 107. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.).
6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP, na postojanje kojih povreda pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP predmetna presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sud drugog stupnja vezan je činjeničnim stanjem kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, pa ovaj drugostupanjski sud nije uzeo u razmatranje navode koji spadaju u domenu tog žalbenog razloga.
6.1. U provedenom postupku, dakle, nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 457. ZPP, pa tako niti povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, na koju povredu tužiteljica -protutuženica upire žalbom budući prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Ishodište ovog postupka jest prijedlog za ovrhu koji je tužiteljica - protutuženica podnijela javnom bilježniku na temelju vjerodostojne isprave - računu, sukladno odredbi čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12. 25/13., 93/14. 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ), na temelju kojeg prijedloga je javni bilježnik Z. V. 7. srpnja 2016. donio rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-689/2016, protiv kojeg je tuženica – protutužiteljica, tada ovršenica, izjavila prigovor pobijajući rješenje u cijelosti.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice -protutuženice da mu tuženica - protutužiteljica na ime izvršenih telekomunikacijskih usluga isplati naknadu za vrijeme prosinca 2014. te siječnja, veljače i ožujka 2015., kao i ugovornu kaznu u iznosu od 1.580,00 kuna, u sveukupnom iznosu od 3.239,70 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.
9. Tijekom postupka je tuženica - protutužiteljica osporavala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
10. Tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da je tuženica – protutužiteljica sa tužiteljicom – protutuženicom zaključila Ugovor broj ... o zasnivanju pretplatničkog odnosa izvan poslovnih prostorija tužiteljice – protutuženice, nakon kojeg zaključenja je na adresi tuženice – protutužiteljice instalirana odgovarajuća satelitska oprema i smart kartica.
11. Tuženica – protutužiteljica je osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva.
12. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je tuženica – protutužiteljica tužiteljici – protutuženici poslala e mail poruku sa zahtjevom za raskid ugovora uz zamolbu da se instalirana oprema ukloni. Također je utvrđeno da je dokumentaciju potrebnu za raskid ugovora tuženica – protutužiteljica poslala tužiteljci – protutuženici budući isto proizlazi iz preslike potvrde H. p. o slanju brzojava od 26. studenoga 2014.
13. U odnosu na naknadu za prijevremeni raskid ugovora i žalbene navode tužiteljice - protutuženice, obzirom da je između stranaka sklopljen pretplatnički ugovor koji predstavlja potrošački ugovor jer je sklopljen između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe, potrošača, na isti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP).
13.1. Nadalje, odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14.) propisano je da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom, dok je st. 3. istog članka propisano da operatori javnih komunikacijskih usluga moraju temeljiti pretplatničke ugovore na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga, u skladu s odredbama čl. 42. i 42.a istog Zakona, a svaki krajnji korisnik usluga ima pravo sklopiti pretplatnički ugovor temeljem objavljenih općih uvjeta poslovanja iz čl. 42. i cjenika usluga iz čl. 42.a. istog Zakona.
13.2. Za istaknuti je da je navedenu odredbu o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid nedvojbeno formulirala tužiteljica – protutuženica (teleoperater), dok je tuženica - protutužiteljica potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa prihvatila uvjete ugovora i izabrane tarife te tako i ovu odredbu. Međutim, o predmetnim odredbama, pa tako i o spornoj odredbi iz čl. 12. st. 3. Općih uvjeta poslovanja se nije pregovaralo između stranaka, pa je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženicu - protutužiteljicu u neravnopravan položaj prema teleoperateru jer tuženica - protutužiteljica o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogla pojedinačno pregovarati, a ista u suštini predviđa da pretplatnik nakon što mu je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora ispuniti u cijelosti svoju obvezu u odnosu na mjesečne naknade za izabranu tarifu, dok druga strana više svoju obvezu neće ispunjavati.
14. Iz navedenih razloga odredba citirana odredba Općih uvjeta je ništetna u smislu odredbi čl. 49. st. 1. i 3. ZZP, s obzirom da citirani zakon predstavlja lex specialis, a pri čemu otklanja odredbe čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Odredbom čl. 49. st. 1. ZZP propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom st. 3. određeno je da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a o čemu je u konkretnoj pravnoj stvari riječ. Tu je riječ o oborivoj predmnijevi jednostrano formulirane klauzule, kojom se štiti položaj slabije ugovorne strane, odnosno potrošača. Iz tog razloga teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo je na trgovcu. Nadalje, prema čl. 55. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna, time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
14.1. Slijedom iznesenog materijalnopravnog stajališta, u slučaju kada je raskinut pretplatnički ugovor i tužiteljica – protutuženica više ne pruža uslugu tuženici – protutužiteljici, ista nema pravo zahtijevati ispunjenje ugovora već ima pravo samo na naknadu štete, odnosno vraćanje onog što je dala na ime ispunjenja ugovora, no u konkretnom slučaju tužiteljica - protutuženica zahtjeva ispunjenje obveze tuženice - protutužiteljice iz raskinutog ugovora, a ne štetu koja bi mu nastala prijevremenim raskidom, a niti dokazuje da bi mu šteta nastala u visini ugovorenih mjesečnih naknada do isteka ugovorenog trajanja ugovornog odnosa. U slučaju raskida ugovora za prosuđivanje posljedica raskida mjerodavna je odredba čl. 368. st. 1. ZOO-a prema kojoj su stranke oslobođene svojih obveza osim obveze naknade štete, koju tužitelj u ovoj parnici ne potražuje već traži ispunjenje ugovorne obveze u vidu naknade za prijevremeni raskid ugovora. Slijedom navedenog, pravilno odlučeno da tužbeni zahtjev nije osnovan pa je prvostupanjski sud pravilno platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Z. V. iz R., donesen pod poslovnim brojem: Ovrv-689/19, dana 07. srpnja 2016. ukinuo, na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP kao u dijelu pod točkom I izreke te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice - protutuženice kao neosnovan.
15. U odnosu na žalbu valja još dodatno istaknuti da, kako je naprijed navedeno, predmetna presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je sud drugog stupnja vezan činjeničnim stanjem kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, pa ovaj drugostupanjski sud nije uzeo u razmatranje navode koji spadaju u domenu tog žalbenog razloga. Zaključno odredba ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga, kojom je ugovoreno plaćanje ugovorene mjesečne naknade za ostatak cijelog ugovornog razdoblja u slučaju otkaza ugovora zbog neplaćanja izvršenih usluga, predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu ako je ista dio unaprijed sačinjenog ugovora od strane pružatelja usluge o kojoj ugovorne strane nisu pregovarale, jer se njome potrošač (korisnik telekomunikacijske usluge) dovodi u odnosu na pružatelja usluge u neravnopravan položaj - a što za posljedicu ima ništetnost navedene odredbe.
16. Pravilnom primjenom materijalnog prava, odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12. i 103/14.) tuženici – protutužiteljici dosuđen je trošak postupka i to na način da je sud našao opravdanim trošak zastupanja na ročištu od 13. prosimca 2016. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife u iznosu od 66,36 eura (500,00 kuna), zastupanja na ročištima 6. ožujka 2018., 14. svibnja 2018., 13. rujna 2018. 5. prosinca 2019., 6. rujna 2020., 24. studenoga 2021., 25. siječnja 2022. i 29. ožujka 2022. od po 199,08 eura (1.500 kuna) za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, u vezi sa Tbr. 7. 1. Tarife. Tuženici – protutužiteljici dosuđen je trošak na ime sastava podnesaka od 16. travnja 2018. u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kuna) te od 13. studenoga 2020. u iznosu od 66,36 eura (500,00 kuna) te koji sveukupni trošak zastupanja iznosi 2.189,93 eura (16.500,00 kuna), kojemu iznosu valja pridodati porez ma dodanu vrijednost te troškove pristojbi, za protutužbu u iznosu od 26,54 eura (200,00 kuna) i za presudu u iznosu od 13,27 eura (100,00 kuna), a sveukupni iznos troška jest pravilno odmjeren u iznosu od 2.777,22 eura (20.925,00 kuna).
17. Slijedom svega navedenoga, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice - protutuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom I ove drugostupanjske odluke.
18. Zahtjev tuženice – protutužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP oa je odlučeno kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske presude.
19. U dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Zadru 22. ožujka 2023.
Sutkinja
Marina Tanta, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.