1

Gž-75/2023-2

 

 

     Republika Hrvatska                                                                                    

Županijski sud u Karlovcu

            Karlovac                                                                                                                     Gž-75/2023-2

                                                                                   

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz Z. B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku L. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženika G. P. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku iz D., radi utvrđenja, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj P-464/2021-24 od 29. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj P-464/2021-24 od 29. rujna 2022.

 

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I izreke, je presuđeno:  

- Utvrđuje se da stan upisan u zk. ul. br. 2369 k.o. P.: 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), dvosobni stan na 1. katu koji nosi oznaku 6, ukupne površine 59,94 m2, (u stambenoj zgradi sa 20 stanova, treća zgrada sagrađena na kčbr. 574/2 –P + 4A, čestice 572/1 i 574/2) predstavlja bračnu stečevinu prednice tužitelja pok. Lj. T. P. i pok. Lj. P.1, svakog u 1/2 dijela.

- Utvrđuje se da 1/4 dijela stana upisanog u zk.ul.br. 2369 k.o. P.: 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), dvosobni stan na 1. katu koji nosi oznaku 6, ukupne površine 59,94 m2, (u stambenoj zgradi sa 20 stanova, treća zgrada sagrađena na kčbr. 574/2 –P + 4A, čestice 572/1 i 574/2), ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. Lj. P.1.

- Utvrđuje se da je tužitelj, kao zakonski nasljednik pok. Lj. T. P., nasljeđivanjem stekao vlasništvo 1/4 dijela stana upisanog u zk. ul. br. 2369 k.o. P.: 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), dvosobni stan na 1. katu koji nosi oznaku 6, ukupne površine 59,94 m2, (u stambenoj zgradi sa 20 stanova, treća zgrada sagrađena na kčbr. 574/2 –P + 4A, čestice 572/1 i 574/2) što je tuženi dužan priznati i trpjeti da tužitelj ishodi uknjižbu prava vlasništva po pravomoćnosti ove presude.

Pod točkom II izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 15.937,50 kn/2.115,27 eura, u roku od 15 dana.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu  zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku.Prigovara da izreka proturječi i razlozima, da presuda nema razloga  o odlučnim činjenicama, i da razlozi o odlučnim činjenicama proturječe sadržaju isprava i zapisnika.Ukazuje da je Lj. P.1 stekao stanarsko pravo na stanu 1982., da je 1994. podnio zahtjev za otkup stana, da se 1989. razveo od svoje druge supruge Dubravke Popadić, te da je ishodio pravomoćnu presudu broj P-24/99, kojom je nadomješten ugovor o kupoprodaji stana na kojem je stekao stanarsko pravo.Navodi da je stanarsko pravo na stanu mogla eventualno steći D. P., bivša supruga s kojom je Lj. P.1 stanovao u stanu i bio u braku do 1989. godine, pa Lj. P.1 i majka tužitelja Lj. T. P. nisu mogli imati izvanbračnu zajednicu koja je imale učinke bračne zajednice, sve dok prijašnji brak oca tuženika nije bio razveden.Ističe da majka tužitelja Lj. P.2 nije sudjelovala u postupcima u kojim je Lj. P.1 ostvarivao pravo na otkup kao nositelj stanarskog prava.Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su Lj. P.1 i majka tužitelja Lj. P.2, počeli živjeti u stanu sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća.Pozivom na odredbu članka 59. stavak 2. ZSO, navodi da se stanarsko pravo stjecalo useljenjem, na temelju pravomoćne odluke o davanju stanja na korištenje, a ovi uvjeti bili su ispunjeni na strani Lj. P.1 1982. godine.Pozivom na odredbe članka 271. i 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima, smatra da  je uplatom učešća za otkup stana i otplatom 97 mjesečnih rata majka tužitelja Lj. P.2 po osnovi bračne stečevine mogla steći samo obvezno pravni zahtjev.Ukazuje da je tužitelj sudjelovao u ostavinskom postupku iza majke Lj. T. P. u kojem nije prijavio da je stan bračna stečevina, pa je vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.Tvrdi da je tužitelj prekludiran u pravu da nakon smrti Lj. P.2 tužbom traži izdvajanje iz njegove ostavine imovine s osnova bračne stečevine majke.Predlaže drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na  ponovan postupak.Traži trošak žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu je podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22  – dalje: ZPP ), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. tog Zakona.

 

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju se uopćeno poziva tuženik u žalbi, iznošenjem teksta ove odredbe.Suprotno ovakvim tvrdnjama, prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, sažeo bitne dokaze kojima su utvrđene činjenice koje formiraju činjenično stanje, te tako utvrđeno činjenično stanje doveo u vezu sa konkretnim normama materijalnog prava.Dakle, u razlozima obrazloženja dani su potpuni, jasni i određeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji ne proturječe sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i  samih tih isprava i zapisnika.

 

7. U ovom sporu tužitelj, temeljem nasljeđivanja majke pok. Lj. P.2, traži utvrđenje prava suvlasništva u ¼ dijela stana koji je u cijelosti ušao u sastav ostavinske imovine pok. Lj. P.1 s kojim je majka tužitelja bila u braku. U činjeničnim navodima tužbe, kao i ostalim navodima iznesenim u postupku pred prvostupanjskim sudom, tužitelj tvrdi da je predmetni stan bračna stečevina njegove majke i pok. Lj. P.1, čiji je tuženik zakonski nasljednik, da je stan  otkupljen  i otplaćivan sredstvima zajedničke imovine bračnih drugova do smrti majke 2011. godine.Stoga, tvrdi da je stan bračna stečevina  majke i Lj. P.1 u kojoj je njegova majka bila suvlasnica u ½ dijela, pa je nasljeđivanjem majke stekao ¼ stana, dok je preostali dio od ¼ naslijedio za života njezin suprug Lj. P.1.

 

8. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjske presude i isprava koje se nalaze u spisu proizlazi:

- da je tuženik sin pok. Lj. P.1, rođen u njegovom prvom braku koji je razveden 1980.

- da je 1982. godine stan dodijeljen na korištenje pok. Lj. P.1 koji u to vrijeme bio u braku sa D. P., a taj brak je razveden 1989. godine,  

- da je nakon razvoda braka sa D. P., otac tuženika zadržao stanarsko pravo,

- da su majka tužitelja i otac tuženika Lj. P.1, počeli zajedno živjeti u stanu krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća do ratnih zbivanja u kolovozu 1991.,

- da je 10. veljače 1994., Lj. P.1 podnio zahtjev za kupnju stana na kojem postoji stanarsko pravo u kojem je navedeno da stan koristi sa članovima porodičnog domaćinstva Lj. T. i  M. S. ( listovi 6 do 10 priloženog spisa broj P-332/02 ),

- da su majka tužitelja, Lj. T. P. i otac tuženika Lj. P.1, bili u braku od 18. ožujka 1995. do njezine smrti 2011. godine,

- da je majka tužitelja bila prijavljena na adresi stana u razdobljima od 5. studenog 1992. do 27. srpnja 1998., te od 6. prosinca 2005. do smrti ( 12. rujna 2011. ),

- da je Lj. P.1 pravo otkupa realizirao pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pakracu broj P-24/99-81 od 29. svibnja 2001. koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo za cijenu u iznos od 60.025,50 kn plativo u 336 mjesečnih obroka ( presuda je postala pravomoćna 27. rujna 2002. ),

- da je rješenjem Grada P. od 29. rujna 1992., stan bio dodijeljen na privremeno korištenje M. L. s kojim je Grad P. 12. rujna 1996. sklopio ugovor o kupoprodaji stana koji je poništen istom presudom ( broj P-24/99-81 od 29. svibnja 2001. ),

- da je u razdoblju od 2003. godine, kada je započela otplata prema presudi, do smrti Lj. T. P. ( umrle 12. rujna 2011.  ),  plaćeno učešće u iznosu od 1.800,82 kn i 97 mjesečnih rata ( list 44 spisa ),

- da su rješenjem o nasljeđivanju broj O-966/11 od 13. listopada 2011. iza pok. Lj. T. P., tužitelj i Lj. P.1 proglašeni nasljednicima na jednake dijelove,  

- da je tuženik uknjižio vlasništvo temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-2013/16 od 3. listopada 2016. donesenog u ostavinskom postupku iza pok. Lj. P.1 umrlog 2. rujna 2016.,

- da je nakon smrti oca 2016. godine, tuženik nastavio uplaćivati mjesečne obroke cijene stana.

 

9. Temeljem ovih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da stan predstavlja bračnu stečevinu pok. Lj. P.1 i pok. Lj. T. P., jer je pravo na otkup proisteklo iz stanarskog prava u kojem je majka tužitelja bila sunositelj kao bračni drug Lj. P.1.

 

10. Žalitelj ustraje u tvrdnjama da je stanarsko pravo imao samo Lj. P.1 koji je to pravo stekao još 1982. godine i da majka tužitelja nije mogla biti član porodičnog domaćinstva do 1989. kada je razveden prijašnji brak oca tuženika.Prema članku 12. stavak 1. bivšeg Zakona o stambenim odnosima ( NN 51/85, 42/86, 32/92, 70/93, 19/95 – dalje: ZSO), članom porodičnog domaćinstva stanara smatra se osoba koja sa stanarom živi u izvanbračnoj zajednici koja se može izjednačiti sa bračnom i s njim stanuje posljednje dvije godine.Prema članku 12. stavak 2. ZSO, ne smatra se prekidom zajedničkog stanovanja izbivanje radi određenih posebnih okolnosti školovanja, specijalizacije, liječenja i sl.Prvostupanjski sud je imao u vidu činjenicu da je izvanbračna zajednica kao relevantna okolnost za stjecanje statusa člana porodičnog domaćinstva mogla biti uspostavljena 1989. godine, kada je razveden prijašnji brak oca tuženika.Kod utvrđenih činjenica da su majka tužitelja i Lj. P.1 u stanu stanovali i živjeli zajedno 1989. godine (kada je razveden prijašnji brak Lj.1 ) i po početku ratnih zbivanja u kolovozu 1991., nastavili zajedno živjeti i stanovati u Z.,  te da je  u rujnu 1992., stan bio dodijeljen na privremeno korištenje trećoj osobi koja je stan koristila sve do pravomoćnosti sudske odluke 2002. godine, u smislu tada važećih odredbi članka 12. stavak 1. i 2. ZSO, pravno relevantno zajedničko stanovanje uspostavljeno 1989. godine, nije prekinuto privremenim izbivanjem zbog ratnih okolnosti, već je i dalje postojalo i trajalo do sve do smrti majke tužitelja.I iz zahtjeva za otkup kojeg je podnio Lj. P.1 10. veljače 1994., proizlazi da su kao članovi njegovog porodičnog domaćinstva navedeni Lj. T. i  M. S..

 

11. Pravilno je prvostupanjski sud, pozivom na odredbu članka 64. stavak 2. ZSO, zaključio da je majka tužitelja u pogledu stanarskog prava bila izjednačena sa nositeljem stanarskog prava s kojim je bila u pravno relevantnoj izvanbračnoj zajednici od 1989. godine, koja je prerasla u bračnu.

 

12. Neodlučne su žalbene tvrdnje da je pravo na otkup realizirao pok. Lj. P.1 u sudskom postupku u kojem nije sudjelovala majka tužitelja.Prema stabilnim stajalištima sudske prakse ( odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3136/2003, broj U-III-2686/2005, U-III-2357/2006, i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-695/1996, broj Rev-x 771/2014 i dr.), ako je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava stečenog za vrijeme trajanja bračne zajednice, tada to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, kao i vlasništvo stana koji je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime, na temelju takvog imovinskog prava.

 

13. Iz stranačkog iskaza tuženika proizlazi da je njegov otac bio u mirovini od 1991. godine, dok je Lj. P.2 radila, i od 2006. godine do smrti bila zaposlena kod poslodavca B. o.Budući je stan otkupljen i otplaćivan sredstvima koja potječu od rada bračnih drugova, majka tužitelja je u vrijeme smrti bila suvlasnica u ½ dijela stana temeljem odredbi članka 248. i 249. stavak 1, Obiteljskog zakona ( NN 116/03,17/04, 136/04 i 107/07, ) koji je bio u primjeni za trajanja braka.Okolnost da je otac tuženika nakon smrti bračnog druga, nastavio otplaćivati kredit, ne utječe na stečeni stvarno pravni status stana kao bračne stečevine.

 

14. Pravilnost pobijane presude nije dovedena u pitanje žalbenim tvrdnjama da je tužitelj vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju donesenim u ostavinskom postupku iza majke u kojem nije prijavio stan kao ostavinsku imovinu.Rješenjem o nasljeđivanju donesenim iza pok. Lj. T. P., nije obuhvaćen suvlasnički dio stana kao ostavinska imovina ostaviteljice.Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci  broj Rev 849/2018-3 od 20. svibnja 2020., ona imovina koja nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a bila je vlasništvo ili suvlasništvo ostavitelja, smatra se naknadno pronađenom imovinom i to bez obzira na to da li se za vrijeme vođenja ostavinske rasprave znalo da ona postoji i da je dio te ostavine, pa nasljednika koji je sudjelovao u ostavinskom postupku veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju samo u pogledu sastava ostavine koja je utvrđena tim rješenjem.

 

15. Iz ovih razloga je odbijena žalba tuženika i temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

 

U Karlovcu, 22. ožujka 2023.

 

                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                   Vesna Stokrp, v.r.