1

Poslovni broj 6 Gž-408/2022-2

 

                                                                                                                                       
Republika Hrvatska                                        

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž-408/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Verici Kos, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. V. (OIB: …), Z., zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. A. d.d. (OIB: …), Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-128/2021-9 od 17. ožujka 2022., 22. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja I. V. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-128/2021-9 od 17. ožujka 2022.

 

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužitelja I. V. za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 207,38 eur/1.562,50 kn[1] i zahtjev tuženika C. A. d.d. za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3,32 eur/25,00 kn.

 

Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

 

'' Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku C. A., hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d., OIB: …, B., Z., da isplati tužitelju I. V. iz O., OIB:…, iznos od 250,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za valutu EUR iz tečajnice HNB-a, na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim od 26.1.2019. do isplate, u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim od dana donošenja presude do isplate, u roku 15 dana."

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti, uvećano za trošak žalbe. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 1.562,50 kn. Navodi da se tražbina tužitelja ne odnosi na tražbinu s osnove ugovora o prijevozu, ugovora o osiguranju ili ugovora o obavljanju kakve druge komercijalne djelatnosti, već se odnosi na potraživanje naknade za slučaj kašnjenja utvrđene Uredbom br.261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima  u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (1). Nadalje navodi da se navedenom Uredbom ne utvrđuju rokovi za pokretanje postupka pred nacionalnim sudovima, već je to u nadležnosti nacionalnih zakonodavstava pa da je trebalo primjenom Zakona o obveznim odnosima, kojim je uređen institut zastare kao općeg pravnog instituta usvojiti tužbeni zahtjev. Ističe i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 25,00 kn tuženiku.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 250,00 eur u kunskoj protuvrijednosti. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je od tuženika kupio kartu za let V. – B. za dan 25. siječnja 2019. te se na let ukrcao, a iz B. je povezanim letom s predviđenim terminom polaska u 19,35 sati trebao putovati do Z., da je let iz V. za B. kasnio u polasku pa je umjesto predviđenog termina dolaska u 18,55 sati stigao u B. u 19,33 sati pa da ima pravo na odštetu za kašnjenje leta na relaciji V. – B. u iznosu od 250,00 eur.

 

6. Tuženik osporava tužbeni zahtjev navodom da nije odgovoran za predmetno kašnjenje te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da je stvarni zračni prijevoznik bio poljski L., a ističe i prigovor zastare.

 

7. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eur (10.000,00 kn), radi se  o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).

 

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u  postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog  bitnih povreda odredaba  parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda  tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upiru tuženik. Suprotno njegovim navodima pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenica te se može ispitati.

 

10. Sud prvog stupnje je u postupku utvrdio da je tužitelj od tuženika kupio aviokartu za let V. – B. za dan 25. siječnja 2019., da je zračni prijevoz na toj relaciji obavljao prijevoznik L. P. A. (broj leta …), a zračni prijevoz na relaciji V. – B. je obavljao tuženik, da je let iz V. kasnio u polasku te je umjesto u 18,55 sati u B. stigao u 19,33 sati. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj povezanim letom iz Beča u 19,35  sati trebao putovati u Z., kao konačnog odredišta, gdje je po rasporedu trebao stići u 20,35 sati, a utvrđeno je i da tužitelju nije osiguran zamjenski let.

 

11. Imajući u vidu predmet spora za odluku su mjerodavne odredbe Uredbe br.261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima  u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (dalje: Uredba),  kojom su propisana minimalna prava koja imaju putnici u zračnom prijevozu, pa tako i u slučaju kašnjenja leta. Prema navedenoj Uredbi putnik ima pravo na odštetu od 250,00 eur za sve letove dužine 1500 km ili kraće., a obveznik plaćanja je „stvarni zračni prijevoznik“. „Stvarni zračni prijevoznik“ je zračni prijevoznik koji je izveo predmetni let i prijevoznik koji je sklopio ugovor o prijevozu, što je u konkretnom slučaju tuženik, koji je stvarni prijevoznik i na povezanom letu.

 

11.1. Međutim, pravilno je sud prvog stupanja primijenio materijalno pravo kada je, zaključivši da je nastupila zastara potraživanja, tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbio. Uredba ne propisuje rokove za pokretanje postupka pred nacionalnim sudovima, već je to pitanje prepušteno nadležnosti nacionalnih zakonodavstava svake države članice. To znači da o prigovoru tuženika valja prosuđivati prema hrvatskom pravu.

 

11.2. Odredbe o zastari sadrži Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), koji  čl.  225. propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Odredbe o zastari sadrži i Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu (''Narodne novine'', broj 132/98, 63/08, 134/09 i 94/13 – dalje: ZOSOZP). Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu u čl. 127. st. 1. propisuje da tražbina iz ugovora o prijevozu te regresne tražbine u svezi s tim ugovorom zastarijevaju za dvije godine. Prema čl. 127. st. 4. ZOSOZP zastarijevanje počinje teći kod ugovora o prijevozu - u slučaju smrti, oštećenja zdravlja, ozljede putnika ili zakašnjenja u prijevozu - od dana kada je zrakoplov stigao ili trebao stići u mjesto odredišta. S obzirom da je čl. 1. st. 1. t. 1. ZOSOZP propisano da se tim Zakonom u zračnom prometu uređuju obvezni odnosi koji nastaju iz ugovora o prijevozu putnika, to se ZOSOZP, kao posebni zakon, ima primijeniti na odnos stranaka glede zastare. Kako je  tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2. kolovoza 2021., zrakoplov je stigao na odredište 25. siječnja 2019., to je protekao ZOSOZP propisan rok od dvije godine za podnošenje tužbe. Prema tome, neosnovano tužitelj pobija primjenu materijalnog prava.

 

12. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima postupka. Tužitelj je izgubio parnicu pa, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP) nema pravo na naknadu troškova postupka, kako je to pravilno odlučio sud prvog stupnja.

 

13. Stoga je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

14. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske  presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1  i čl. 155. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana, dok je zahtjev tuženika odbijen, jer taj trošak nije bio potreban.

 

 

U Velikoj Gorici 22. ožujka 2023.

 

 

 

                                                                                                  Sudac

 

                                                                                                  Verica Kos, v.r.