1              Poslovni broj: 5. Pr-36/2019-35

 

                             

           Republika Hrvatska

         Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo

 

 

Poslovni broj: 5. Pr-36/2019-35

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Đakovu, sutkinja Ljerka Ljulj, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja J. PIROTEHNIČAR, OIB: …, iz Đ., koga zastupa punomoćnik S. S. i dr. iz S. d. i l. s. i n. R. H., protiv tuženika R. H., OIB: …, M. u. p., koga zastupa O. d. o. u O., S. s. u Đ., radi isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave dana 2. ožujka 2023. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, dana 22. ožujka 2023. godine, objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Nalaže se tuženiku R. H., za M. u. p., isplatiti tužitelju J. P. iz Đ., bruto iznos razlike plaće od 1.651,37 EUR / 12.442,24 kn[1] za razdoblje od 1. kolovoza 2014. godine do 28. veljače 2017. godine kako slijedi:

 

- na iznos od 109,38 EUR / 824,16 kn1 od 15. listopada 2014. godine do isplate

- na iznos od 300,86 EUR / 2.266,80 kn1 od 15. prosinca 2014. godine do isplate

- na iznos od 54,69 EUR / 412,08 kn1 od 15. travnja 2015. godine do isplate

- na iznos od 109,38 EUR / 824,16 kn1 od 15. srpnja 2015. godine do isplate

- na iznos od 171,88 EUR / 1.295,04 kn1 od 15. rujna 2015. godine do isplate

- na iznos od 109,38 EUR / 824,16 kn1 od 15. listopada 2015. godine do isplate

- na iznos od 114,59 EUR / 863,36 kn1 od 15. prosinca 2015. godine do isplate

- na iznos od 57,29 EUR / 431,68 kn1 od 15. veljače 2016. godine do isplate

- na iznos od 114,59 EUR / 863,36 kn1 od 15. ožujka 2016. godine do isplate

- na iznos od 229,18 EUR / 1.726,72 kn1 od 15. kolovoza 2016. godine do isplate

- na iznos od 54,69 EUR / 412,08 kn1 od 15. prosinca 2016. godine do isplate

- na iznos od 164,08 EUR / 1.236,24 kn1 od 15. veljače 2017. godine do isplate

- na iznos od 61,37 EUR / 462,40 kn1 od 15. ožujka 2017. godine do isplate

 

zajedno s pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj. od 15. listopada 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena,

 

izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve to u roku 15 dana.

 

II              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 265,45 EUR / 2.000,00 kn[2], sve to u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužbom zaprimljenom kod Općinskog suda u Đakovu dana 16. prosinca 2019. godine, tužitelj navodi da je bio zaposlen kao pirotehničar u H. c. za r. od 1. kolovoza 2014. godine do 31. ožujka 2017. godine, a za rad na tom radnom mjestu mu pripada i dodatak za posebne uvjete rada, da je protiv tuženika već vodio parnični postupak kod Općinskog suda u Sisku pod posl. br. Pr-84/2017 koji je pravomoćno okončan, međutim u tom predmetu je donesena presuda kojom mu je dosuđen iznos s osnova neplaćenih prekovremenih sati, no kako do zaključenja prethodnog postupka nije istaknuo zahtjev za isplatom dodataka na posebne uvjete rada nije provedeno vještačenje na tu okolnost pa je zato ustao ovom tužbom jer smatra da mu tužitelj treba isplatiti i dodatke na posebne uvjete rada i na prekovremene sate koje je odradio i o kojima je pravomoćno odlučeno u predmetu Općinskog suda u Sisku posl. br. Pr-84/2017.

 

2.              U tužbi navodi da je tuženiku po zakonskom zastupniku O. d. o. u Z., G. u. o., podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora, koji mu je odbijen.

 

3.              Tužitelj nadalje u tužbi tvrdi da je tuženik u spornom razdoblju pravilno mu obračunavao dodatke na posebne uvjete rada, ali samo na redovni mjesečni fond sati, no da mu nije isplaćivao prekovremene sate, kao i dodatke na posebne uvjete rade na prekovremene sate, ali da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku posl. br. Pr-84/2017 uspio u sporu na način da mu je tuženik u spornom razdoblju obvezan isplatiti i plaću za prekovremene sate, no kako nije provedeno vještačenje na okolnost dodataka na posebne uvjete rada na prekovremene sate to u tom predmetu nije odlučeno o dodacima na posebne uvjete rada na prekovremene sate i stoga je ustao ovom tužbom smatrajući da materijalnu osnovu određivanja plaća u konkretnom slučaju čini Kolektivni ugovor za javne službenike i namještenike H. c. za r., Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Zakon o plaćama u javnim službama te odredbe Zakona o radu pa tako smatra da mu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada sukladno čl. 12. Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike H. c. za r. ("Narodne novine" broj: 106/13) je tuženik dužan isplatiti ne samo razliku plaće za odrađene prekovremene sate, već i dodatak na posebne uvjete rada za te iste prekovremene sate, a sve sukladno čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama kojim je propisano da osnovna plaća zaposlenika u javnim službama će se uvećati za prekovremeni rad za 50%, a prema čl. 55. istog TKU zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada pripada pravo na posebni dodatak na plaću, a temeljem čl. 51. st. 1. istog TKU je regulirano da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. Tužitelj smatra da radeći na radnom mjestu pirotehničara u spornom razdoblju bilo u redovnom radnom vremenu bilo odrađujući prekovremene sate je radio na mjestu s posebnim uvjetima rada, da narav, težina i okolnosti poslova koje je obavljao kao pirotehničar su poslovi u kojima prijeti ugroza života, pojava profesionalne bolesti ili znatnog narušenja zdravlja koja ugroza se ne može izbjeći primjenom propisanih mjera zaštite na radu i ostalih mjera sukladno posebnim propisima pa kako se dodatak na plaću utvrđuje u postotku od osnovne plaće to ne isključuje obvezu isplate dodatka za posebne uvjete rada za prekovremeni rad, tim više, što mu je tuženik uredno isplaćivao ovaj dodatak za posebne uvjete rada za određene sate u redovnom fontu mjesečnih sati, dakle, u redovnom radnom vremenu, a radio je iste poslove pod posebnim uvjetima rada i u redovnom radnom vremenu i odrađujući prekovremene sate i stoga mu i pripada isplata dodatka za posebne uvjete rada i na određene prekovremene sate u spornom razdoblju.

 

4.              Tužitelj je tužbu podnio sukladno odredbi čl. 186.b st. 3. ZPP-a jer pri podnošenju tužbe nije raspolagao točnim podacima za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva dok se ne provede financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost ukupnog iznosa neplaćenih dodataka na posebne uvjete rada za odrađene prekovremene sate pa nakon što je vještačenje i provedeno svojim podneskom od 23. veljače 2023. godine tužitelj je postavio svoj konačni tužbeni zahtjev na ukupni iznos od 1.651,37 EUR / 12.442,24 kn. 

 

5.              Tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovanost, tako i visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva ističući da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari, odnosno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku posl. br. Pr-84/2017 odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja i da je tužitelj trebao prilikom utuženja za isplatu prekovremenih sati tražiti da se na iste obračuna i zatraženi dodatak za posebne uvjete rada jer on predstavlja element za ukupni izračun prekovremenih sati i da ovaj zahtjev ne može posebno potraživati.

 

6.              Dakle, među strankama je ostalo sporno da li je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova dodatka za posebne uvjete rada na prekovremene sate.

 

7.              Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom (list spisa 6 – 10), odgovor O. d. o. u Z., G. u. o. (list spisa 11), evidenciju o radnom vremenu za sporno razdoblje (list spisa 13 – 15, 116 – 157), Ugovor o radu (list spisa 16), Kolektivni ugovor za javne službenike i namještenike H. c. za r. i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (list spisa 17 – 29), izvršio je uvid u isplatne liste plaća tužitelja za sporno razdoblje (list spisa 52 – 110) te proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku ove struke D. V. c. d.o.o. i dopunu nalaza i mišljenja (list spisa 232 – 243, 265), a izvršio je uvid i u spis Općinskog suda u Sisku posl. br. Pr-84/2017, posebno nalaz i mišljenje u tom spisu u kojem je vještak utvrdio broj prekovremenih sati koje je tužitelj odradio u spornom razdoblju iz ove tužbe.

 

8.              Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 23. veljače 2023. godine u cijelosti osnovan.

 

9.              Tako je uvidom u spis Općinskog suda u Sisku posl. br. Pr-84/2017 koji je pravomoćno okončan utvrđeno je da je tužitelju u istom predmetu dosuđen samo iznos bruto plaće s osnova neisplaćenih prekovremenih sati, ali bez dodatka za posebne uvjete rada jer ovaj dodatak nije bio dio tužbenog zahtjeva.

 

10.              Tužitelj je zakonito ustao ovom tužbom nakon što je zakonskom zastupniku tuženika podnio zahtjev za mirno rješenje dana 8. srpnja 2019. koji je odbijen, a sve sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, a sadržaj istog zahtjeva je tužbeni zahtjev u ovom predmetu.

 

11.              Kako među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik prednika tuženika tj. H. c. za r. u utuženom razdoblju od 1. kolovoza 2014. godine pa do 31. ožujka 2017. godine na radnom mjestu pirotehničara te da se na njega, kao zaposlenika tuženika u pogledu uređenja plaća primjenjuju odredbe Ugovora o radu te Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenika H. c. za r. ("Narodne novine" broj: 106/13) koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju, kao i odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 141/12, 24/17, 128/17 dalje: TKU), a osim ovih Kolektivnih ugovora materijalno pravo u svojoj osnovi čine i odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14 i 127/17 – koji se primjenjuje s obzirom na utuženo razdoblje; u nastavku: ZR), kao i odredbe Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01 i 39/09), a na temelju kojega je donesena Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj: 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14 – ispravak, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17 – ispravak, 74/17, 122/17, 9/18 i 57/18).

 

12.              Stoga materijalnu osnovu određivanja plaća u konkretnom slučaju čini Kolektivni ugovor za javne službenike i namještenike H. c. za r. i ostalim propisima kojima se uređuju plaće u javnim službama.

 

13.              Sam Kolektivni ugovor za javne službenike i namještenike H. c. za r. ("Narodne novine" broj: 106/2013) nije podrobnije uređivao pitanje plaće zaposlenika, već je čl. 1. upućivao na primjenu Zakona o plaćama u javnim službama i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, dok je odredbom čl. 12. uređivao plaću za rad u posebnim uvjetima i položajne dodatke, koji su za radno mjesto na kojemu se nalazio tužitelj (pirotehničar nadglednik) iznosili 162% (radno mjesto s posebnim uvjetima rada, s pripadajućim dodacima te položajnim dodacima), što je utvrđeno uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku posl. br. Pr-84/2017.

 

14.              Odredbom čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama je propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na plaću. Osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

 

15.              Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Nadalje, odredbom čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 24/17) je bilo propisano da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za smjenski rad 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta i duže 10%. Za rad u dane blagdana neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, zaposlenik ima pravo na plaću uvećanu za 150% a odredbom čl. 53. st. 11. istog je propisano da se navedeni dodaci međusobno se ne isključuju. Odredbom čl. 54. st. 1. je pak propisano da zaposleniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću.

 

16.              Iz navedenoga proizlazi da su ugovorne strane pitanje isplate plaće regulirale Ugovorom o radu te gore spomenutim Kolektivnim ugovorom, pri čemu valja ukazati i na odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu (dalje: ZR ) prema kojoj ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili Zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

 

17.              Nadalje, odredbom čl. 94. ZR-a je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Odredbom čl. 90. st. 1., 3. i 4. ZR-a je propisano kako je st. 1. poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu, odnosno Ugovorom o radu. St. 3. je određeno da ako plaća nije određena na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, a Ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću, a st. 4. da se pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

 

18.              Stoga, iako gore navedene odredbe mjerodavnog materijalnog prava opsežno uređuju pitanje isplate plaće, u postupku je sporna sama metoda obračuna te pitanje da li tužitelju pripada pravo na sva uvećanja plaće koja na potraživanje u utuženom periodu od rujna 2014. godine do zaključno mjeseca ožujka 2017. godine proizlaze iz čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (a koji se primjenjuje temeljem čl. 1. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike H. c. za r. te samog Ugovora o radu), kao i dodaci za uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada (čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama), za sve ostvarene sate rada van mjesečnog redovnog rada i satnice, obzirom da u postupku proizlazi kako je prednik tuženika tužitelju pravo na dodatke koje ostvaruje temeljem Kolektivnog ugovora plaćao na osnovnu plaću i redovni fond mjesečnih radnih sati, ali ne i na sate rada kada je tužitelj radio prekovremene sate.

 

19.              Tužitelj prema rješenju o plaći i samom Kolektivnom ugovoru, ostvaruje pravo na dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada, koji po svojoj prirodi predstavlja dodatak koji je neovisan o tome da li obavlja posao u redovnom radnom vremenu ili bilo kojoj vrsti rada (noću, subotom, nedjeljom, prekovremeno, smjenski, blagdanom).

Stoga, kada tužitelj obavlja određenu vrstu poslova na koju mu pripada odgovarajući dodatak, kao što je ovaj temeljem čl. 54. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za posebne uvjete rada, tada takav posao obavlja u svakom trenutku i vrsti rada, bez obzira da li je riječ o redovnom radnom vremenu ili satnici koja svojim oblikom ulazi u prekovremene sate pa tako odredbe Kolektivnog ugovora koje ne isključuju pravo na kumulativnu isplatu svih dodataka pa tako ne isključuju ni isplatu dodatka za posebne uvjete rada i za prekovremene sate jer upravo rad tužitelja u otežanim uvjetima ne razlikuje redovne radne sate i prekovremene sate, a ovakvo stajalište potvrđuje i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-206/2012 od 2. travnja 2014. godine kojom između ostalog je navedeno ako tužitelj po KU ima pravo na određene dodatke na plaću, a prema zadanom mu rješenju, ima pravo i na druge dodatke ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad.

 

20.              Kako je, dakle, sud nesporno utvrdio da tuženik kao poslodavac u spornom i utuženom razdoblju, dakle od rujna 2014. godine pa do zaključno ožujka 2017. godine prilikom isplate plaće tužitelju nije isplaćivao i dodatak na posebne uvjete rada na prekovremene sate koje je tužitelj prema evidenciji na radu kao vjerodostojne isprave koju je u spis dostavio tuženik stvarno i odradio, a što je onda još i pravomoćno presuđeno u presudi Općinskog suda u Sisku posl. br. Pr-84/2017 ovaj sud je u nastavku dokaznog postupka odredio financijsko knjigovodstveno vještačenje sa zadatkom vještaku da izvrši obračun razlike plaće i to za dodatke za posebne uvjete rada i položajne dodatke ugovorene čl. 12. Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike H. c. za r. za razdoblje od mjeseca rujna 2014. godine pa do ožujka 2017. godine, dakle bruto razliku plaće u tom razdoblju za dodatak za posebne uvjete rada svakomjesečno.

 

21.              Vještak D. V. c. d.o.o., D. V., stalni sudski vještak financijsko knjigovodstvene struke je dostavila svoj nalaz i mišljenje sa dopunom ovom sudu, a dopuna je dana uvažavajući prigovor tužitelja da u prvotno danom nalazu i mišljenju vještak nije izračunao dodatak na posebne uvjete rada koji iznosi 162% što je izračun prema ukupnom broju prekovremenih sati rada uvećanih za 50% i uvećano za dodatak na posebne uvjete rada koji iznose 162%, a sve prema čl. 12. Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenika H. c. za r. ("Narodne novine" broj: 106/13) pa je tako u svom dopunjenom nalazu i mišljenju vještak izradila tabelarni prikaz svakomjesečnih iznosa dodataka na posebne uvjete rada na prekovremene sate i utvrdila da je ukupan bruto iznos neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada na odrađene prekovremene sate u utuženom periodu 1.651,37 EUR / 12.442,24 kn.

 

22.              Stranke nisu imale prigovora na dopunjeni nalaz i mišljenje vještaka.

 

23.              Kako dani nalaz i mišljenje vještaka s dopunom sud u cijelosti ocjenjuje stručnim i temeljitim i u skladu s pravilima struke nije bilo razloga da se ovakvom nalazu i mišljenju vještaka ne povjeruje, tim više, što niti stranke nisu imale nikakvih primjedbi na isti, a kako je tužitelj svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev u podnesku od 23. veljače 2023. godine u cijelosti uskladio upravo sa dopunjenim nalazom i mišljenjem vještaka, to je takvom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu za ukupni iznos od 1.651,37 EUR / 12.442,24 kn u cijelosti udovoljeno i presuđeno kao pod točkom I izreke ove presude zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća pa do isplate u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer je tuženik u zakašnjenju i stoga je dužan na utužene iznose i platiti pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, a kako je tužitelj pravilno utužio bruto mjesečne iznose neisplaćenih dodataka na posebne uvjete rada s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak jer se na navedene utužene iznose ne mogu obračunavati zatezne kamate, a sve u skladu s odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04 – dalje: ZPD) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05), to je tako postavljenom tužbenom zahtjevu udovoljeno i presuđeno kao pod točkom I izreke ove presude.

 

24.              Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu to mu je tuženik temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi troškove nastale vođenjem ovog postupka na ime uplaćenog predujma za financijsko knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 265,45 EUR / 2.000,00 kn koji trošak je bio potreban, odnosno neophodan za donošenje odluke o glavnoj stvari.

 

25.              Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Đakovu, 22. ožujka 2023. godine

 

 

Sutkinja

Ljerka Ljulj, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

 

 

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Zakonskom zastupniku tuženika