1

Poslovni broj: 6 Pr-78/21-11

             

        Republika Hrvatska                                                                      

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci

         OIB:77561654785                                                  Poslovni broj: 6 Pr-78/21-11              

      

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Hrvoju Smital kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz O., B. B. 4., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz O., T. b. J. J. . protiv O. ž. b. V., Z. 5., V., OIB: ...., kao tuženika, koga zastupa zastupnik po zakonu – ravnatelj dr. K. Š., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 28. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja D. R., odvjetnika iz O., i punomoćnika tuženika T. B., mag.iur., zaposlenika kod tuženika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 20. svibnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Nalaže se tuženiku O. ž. b. V. iz V., Z. 5., OIB: ..., da tužitelju D. Š. iz O., B. B. 4., OIB: ...., isplati na ime razlike plaće zbog pogrešno obračunate osnovice plaće i dodataka na osnovicu za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. iznos od 25.218,34 kuna (slovima: dvadeset pet tisuća dvjesto osamnaest kuna i trideset četiri lipe) sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku:

- za prosinac 2015.g. na iznos od 1.712,29 kuna od 16. siječnja 2016.g. do isplate,

- za siječanj 2016.g. na iznos od 2.250,00 kuna od 16. veljače 2016.g. do isplate,

- za veljaču 2016.g. na iznos od 1.665,92 kuna od 16. ožujka 2016.g. do isplate,

- za ožujak 2016.g. na iznos od 1.782,91 kuna od 16. travnja 2016.g. do isplate, 

              - za travanj 2016.g. na iznos od 1.746,38 kuna od 16. svibnja 2016.g. do isplate,

- za svibanj 2016.g. na iznos od 1.646,46 kuna od 16. lipnja 2016.g. do isplate,

- za lipanj 2016. na iznos od 1.859,77 kuna od 16. srpnja 2016.g. do isplate,

- za srpanj 2016.g. na iznos od 2.152,41 kuna od 16. kolovoza 2016.g. do isplate,

- za kolovoz 2016.g. na iznos od 1.928,36 kuna od 16. rujna 2016.g. do isplate,

- za rujan 2016.g. na iznos od 1.633,28 kuna od 16. listopada 2016.g. do isplate,

- za listopad 2016.g. na iznos od 1.700,18 kuna od 16. studenog 2016.g. do isplate,

- za studeni 2016.g. na iznos od 1.659,60 kuna od 16. prosinca 2016.g. do isplate,

- za prosinac 2016.g. na iznos od 1.700,75 kuna od 16. siječnja 2017.g. do isplate,

- za siječanj 2017.g. na iznos od 1.744,05 kuna od 16. veljače 2017.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 25.218,34 kuna.

             

III. Nalaže se tuženiku tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kuna (slovima: šest tisuća osamsto sedamdeset pet kuna) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi navodi da se nalazi u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine br. 27/01 i 39/09).

 

2. Nadalje, tužitelj navodi da su dana 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama za po kojim je ugovoreno povećanja osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008., i 2009., a da su zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlade Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. i to na iznos od 5.108,85 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazumu. Nadalje, dana 26. listopada 2011. iste ugovorne strane sklopile su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim su izmijenile ranije sklopljeni Dodatak, a radi pravilnog utvrđenja sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovorne strane donijele su dana 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

3. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je trajanje istoga od pet godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Odredbom točke III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ugovoreno je i utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema istima Izmjenama i dopunama. 

 

              4. Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje – DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto razdoblje 2014., s tim da su isti statistički pokazatelji potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Nadalje, dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a isti pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenoga 2015. tužitelj smatra da ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a.

 

              5. Tužitelj dalje navodi kako je unatoč obvezi povećanja osnovice, tuženik tužitelju u razdoblju od prosinca 2015. do zaključno sa siječnjem 2017. obračunavao pogrešnu osnovicu, uslijed čega je cjelokupnu plaću pogrešno obračunao, budući je morao plaću obračunavati po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn, ali je tuženik obračun vršio na bazi osnovice u iznosu do 5.108,84 kn. Uslijed navedenog, samo po osnovi pogrešnog obračuna osnovice, a što je za sada kako tužitelj navodi isključivo predmet ove tužbe, tuženik u utuženom razdoblju duguje tužitelju iznos koji će biti poznat nakon financijsko – računovodstvenog vještačenja budući tužitelj nije za sada u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, pa stoga predlaže da temeljem odredbe čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku naloži tuženiku rješenjem da dostavi evidenciju rada, kao i isplatne liste za tužiteljicu u odnosu na utuženo razdoblje, nakon čega će tužitelj konačno urediti tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. Zakona o parničnom postupku. 

 

              6. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe da tužitelj nije aktivno legitimiran za pokretanje ovog postupka, a i prigovara pasivnoj legitimaciji u odnosu na tuženika s tim da istovremeno potvrđuje navode tužitelja da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen sporazum o osnovici plaće u javnim službama i da je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Također, Dodatkom Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koji je između potpisnika zaključen 13. svibnja 2009., ugovoreno je da se danom potpisa toga Sporazuma primjenjuje osnovice za izračun plaće za javne službenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto, isti potvrđuje kao točan navod.

 

              7. Nadalje tuženik navodi da nije točan navod tužitelja da je tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom, te da zbog toga tužitelj tužbom traži sudsku zaštitu tim više što se plaće u javnim službama u RH obračunavaju u sustavu Centralnog obračuna plaća Republike Hrvatske (dalje – COP), te tužitelju nisu poznati razlozi zašto u sustavu COP nije u utuženom razdoblju primjenjivana osnovica od 5.415,37 kuna, umjesto niže osnovice od 5.108,84 kuna, niti je na to tuženik mogao utjecati. Iz navedenih razloga smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, niti je tuženik pasivno legitimiran za upuštanje u predmetni spor. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelja obvezati na plaćanje parničnih troškova.             

 

8. U svrhu dokaza sud je u ovoj pravnoj stvari proveo dokaze i izvršio uvid u obračunske liste za isplatu plaće za utuženo vremensko razdoblje, u presliku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., u presliku Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., presliku Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., u presliku Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., u presliku zapisnika saslušanja svjedoka kod Općinskog suda u Zlataru od 08. veljače 2018., u priopćenje za javnost DZS-a od 28. kolovoza 2015. i 27. studenog 2015., obračunske liste plaće za utuženo razdoblje u odnosu na tužitelja, simulirani izračun razlike 6% osnovice na isplaćene plaće od 26. listopada 2021.

 

              9. Među strankama je sporan pravni osnov odnosno zahtjev tužitelja radi isplate razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te je među strankama sporna i visina tužbenog zahtjeva.

 

              10. Temeljem provedenih dokaza u postupku je utvrđeno da su Vlada RH i Sindikati javnih službi potpisali 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama (dalje u tekstu – Sporazum), a kojim Sporazumom je ugovoreno da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine, da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi potpisali 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama (dalje u tekstu – Dodatak), a temeljem kojeg Dodatka su se usuglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s tim da su u čl. III. utvrdili i način povrata osnovice i to tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odrediti i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

 

              11. Nadalje, a u pogledu sklapanja Izmjena i do puna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. navodi kako je isti potpisan od sedam potpisnika, dok su prethodni Sporazumi o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, odnosno da iste jest parafirao, ali nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, pa smatra kako se sve izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, te tvrdi da to Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. čini pravno nevaljanim, tj. da zbog navedenoga ne postoji nikakva utuživa obveza temeljem istih, pa niti ona na uvećanje iznosa osnovice za plaće u javnim službama.

 

              12. Vlada RH i Sindikati javnih službi su potpisali izmjene od 26. listopada 2011., te donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja odnosno 12 tromjesečja uzastopno, da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% s tim da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015., te da je visina osnovice u 2016. bila određena u visini od 5.415,37 kn.

 

              13. Dakle, kako iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, i to temeljem obračunskih lista plaće za utuženo razdoblje, to je tužitelj jedino od svog poslodavca, a ovdje tuženika, ovlašten potraživati isplatu razlike manje isplaćene plaće.

             

14. Ukazuje se strankama da je u utuženom razdoblju od prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12 – dalje u tekstu TKU/12), koji člankom 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenost radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovce za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovnu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvijete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. Istim čl. TKU st. 4. navodi da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

 

              15. Temeljem čl. 7. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje u tekstu – ZR) propisano je da će se za radnika primijeniti najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenog između Radničkom vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

 

              16. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te su čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javim službama od navedenog datuma ugovorili da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj DZS-a RH ukaže na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama, dok je čl. XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s tim da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. ZR-a/14 primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.

 

              17. U čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu od osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta, te je u bitnom navedeno da će usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno 12 mjesecu odnosnu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u RH istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.

 

              18. Tuženik neosnovano navodi da je Sporazum stavljen izvan snage donošenjem Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine br. 39/09, dalje u tekstu – Zakon o osnovici) budući je nesporno odredbom čl. 3. Zakona o osnovici propisano: "Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine br. 27/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakon o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju". No treba uzeti u obzir da za valjanost visine osnovce utvrđene kroz Dodatak Sporazumu da je taj Zakon izmijenjen zakonom o izmjenama i dopunama Zakon o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine br. 124/09, dalje u tekstu – ZID Zakona o osnovici) i to na način da je čl. 2. određeno "Članak 2. mijenja se i glasi: Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom", dok je st. 3. propisano: "Do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. ovoga Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009.", čime su dakle kriteriji i parametri za utvrđivanje osnovice za obračun plaća, koji su utvrđeni u Dodatku Sporazumu postali i dio zakonske odredbe, sve dok kolektivnim ugovorom ne bude drugačije određeno.

 

              19. Dakle, iz svega navedenog utvrđeno je da je mogućnost samostalnog određivanja osnovice plaće prepuštena Vladi RH samo u slučaju da kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, no izričito je propisano da će se do tada primjenjivati osnovica utvrđena prema Dodatku Sporazumu. Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine br. 40/09) Vlada RH je donijela temeljem Zakona o osnovici, a prije donošenja ZID Zakona o osnovici. No, donošenjem ZID Zakona o osnovici došlo je do promjene u načinu određivanja osnovice za obračun plaća, pa je odstupanja navedenog zakona na snagu propisano da se visina osnovice za obračun plaće utvrđuje prvenstveno kolektivnim ugovorom, dok je do zaključenja kolektivnog ugovora propisana izravna primjena Dodataka Sporazumu.

 

              20. Vlada RH i sindikati javnih službi su zaključenjem Dodatka Sporazuma o osnovici dana 13. svibnja 2009., a zatim i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 115/10) zaključili kolektivni ugovor koje je predviđen čl. 2. ZID Zakona o osnovici, kojim su ponovno uputili na primjenu Dodatka Sporazumu, čime je osnovca za obračun plaće određena sukladno zakonskom odredbi iz čl. 2. ZID Zakona o osnovici. Na taj način Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine br. 40/09) stavljena izvan snage samim stupanjem na snagu ZID Zakona o osnovici.

 

              21. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja tj. da je tuženik za utuženo vremensko razdoblje bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju prema visini osnovice u iznosu od 5.415,37 kuna. Nadalje, sud u cijelosti prihvaća i stav tužitelja o pravnoj osnovi tužbe, odnosno zahtjev za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od prosinca 2011. s tim što se ističe da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine br. 27/01 i 39/09).

 

              22. Ukazuje se na činjenicu da pravo na isplatu temeljem navedene odredbe potvrđuju i Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. sklopljen između Vlade RH i Sindikata javnih službi kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (dalje u tekstu – Osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini, te Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 12. svibnja 2009. sklopljen između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a Izmjene dodatka sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Ponavlja se da je sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno trajanje istoga u trajanju od 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. ZR-a primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.

 

              23. Što se tiče ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, ukazuje se strankama da je iz službenih pokazatelja DZS Republike Hrvatske, a na koje se čl. III i poziva, vidljiva da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bi realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa je jasno da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjem tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.414,37 kn bruto.

 

              24. Budući je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec", da se u prvom slijedećem vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se za rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kuna. DZS je objavio dana 4. ožujka 2016. procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a 20. listopada 2016. je objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. do drugom tromjesečja 2016. prema BDP-u za 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015. iznosila 1,24561%, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015., te se posebno naglašava da niti jedna od potpisnica, a osobito Vlada RH nije u zakonom predviđenom postupku osporila valjanost, odnosno dokazala ništetnost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama.

 

              25. Obzirom da je između stranaka bila sporna visina potraživanja tužitelja, to je tuženik dostavio sudu 26. listopada 2021. simulirani izračun plaće tužitelja uvećan za osnovicu od 6% za utuženo vremensko razdoblje na iznos od 25.218,34 kune, to je tužitelj svojim podneskom od 19. studenog 2021. uredio i konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženika, te su se stranke sporazumjele da se radi ekonomičnosti postupka i izbjegavanja daljnjih troškova ne provodi knjigovodstveno – financijsko vještačenje.

 

              26. Kako je sukladno svemu navedenom ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, to je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 19. studenog 2021., te je tužitelju na ime razlike plaće dosuđen ukupan iznos od 25.218,34 kuna za predmetno utuženo razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017.

 

27. Tuženik je tijekom postupka predložio zastoj postupka na rok od 45 dana, a sve u cilju njegovog mirnog rješenja s obzirom da je Vlada Republike Hrvatske donijela odluku o plaćanju razlike prekovremenog rada zaposlenicima u zdravstvu i socijalnoj skrbi povodom koje Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske treba donijeti uputu za sklapanje sporazuma sa zaposlenicima u zdravstvu, te istu uputu prethodno treba odobriti Ministarstvo financija Republike Hrvatske s obzirom da su navedena sredstva već ušla u projekciju Državnog proračuna Republike Hrvatske za slijedeću godinu, tako da bi tuženik ponudio prijedlog nagodbe svojim zaposlenicima, pa tako i tužitelju.

 

              28. Tužitelj se protivio zastoju postupka obrazlažući svoje protivljenje činjenicom da nije spreman na sklapanje nagodbe s obzirom da bi mu takvim načinom rješenja spora bila uskraćena naknada koja mu po utuženom potraživanju pripada.

 

              29. Sud je odbio predloženi zastoj postupka od strane tuženika s obzirom da je odredbom čl. 186.g Zakona o parničnom postupku određeno da je zastoj postupka radi pokušaja mirnog rješenja spora moguć ukoliko stranke tijekom parničnog postupka suglasno zatraže od suda zastoj postupka, te kako se tužitelj izričito protivi predloženom zastoju postupka, te činjenici da je postupak u cijelosti proveden i činjenično stanje u cijelosti utvrđeno za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari.

 

              30. Na dosuđene iznose naknade plaće tužitelj sukladno odredbi čl. 26. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za koje teku od 16. u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu.

 

              31. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

 

              32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a budući da je tuženik izgubio parnicu, naloženo mu je naknaditi trošak tužitelju prema odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Odvjetničke tarife) i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife sa 100 bodova, za trošak sastava podneska od 21. listopada 2021. 100 bodova i to sukladno Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife, te za trošak sastava podneska od 19. studenog 2021. 100 bodova i to sukladno Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife, zastupanje na ročištu od 4. studenog 2021. i na ročištu od 28. travnja 2022. po 100 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife, te pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna što sveukupno iznosi 550 bodova, te na iste radnje i pripadajući PDV od 25% što daje iznos od 1.375,00 kuna, odnosno sveukupno iznosa od 6.875,00 kuna.

 

              33. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

              34. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.              

 

Vinkovci, 20. svibnja 2022.

                                                                                                                                    Sudac

                                                                                                                              Hrvoje Smital, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

              Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

 

DOSTAVITI:

1. O. D. R., O., T. b. J. J. .
2. O. ž. b. V., Z. 5.