1

Poslovni broj: 6 Pr-603/20-17

             

        Republika Hrvatska                                                                      

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci

         OIB:77561654785                                                  Poslovni broj: 6 Pr-603/20-17                

      

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sudcu Hrvoju Smital kao sudcu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz V., V. S. ., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz O., T. b. J. J. .,  protiv O. ž. b. V., Z. .., V., OIB: ..., kao tuženika, koga zastupaju zastupnik po zakonu – ravnatelj dr. K. Š. i punomoćnik I. P., odvjetnik iz V., V. N. ., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 2. prosinca 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja D. R., odvjetnika iz O., i zamjenice punomoćnika tužene A. N., odvjetnica iz V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 3. siječnja 2022.,

 

       p  r  e  s  u  d  i  o      j  e

 

              I. Nalaže se tuženiku O. ž. b. V. iz V., Z. 5., OIB: ..., da tužitelju N. K. iz V., V. S. ., OIB: ..., isplati razliku manje isplaćenih plaća u razdoblju od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2020. s osnove prekovremenih sati s dodacima u bruto iznosu od 58.630,02 kuna (slovima: pedeset osam tisuća šesto trideset kuna i dvije lipe), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom:

-          za travanj 2018. u iznosu od 3.025,48 kuna od 16. svibnja 2018.,

-          za svibanj 2018. u iznosu od 2.260,14 kuna od 16. lipnja 2018.,

-          za lipanj 2018. u iznosu od 3.059,86 kuna od 16. srpnja 2018.,

-          za srpanj 2018. u iznosu od 2.067,36 kuna od 16. kolovoza 2018.,

-          za kolovoz 2018. u iznosu od 2.009,01 kuna od 16. rujna 2018.,

-          za rujan 2018. u iznosu od 3.176,55 kuna od 16. listopada 2018.,

-          za listopad 2018. u iznosu od 2.009,01 kuna od 16. studenog 2018.,

-          za studeni 2018. u iznosu od 2.362,70 kuna od 16. prosinca 2018.,

-          za prosinac 2018. u iznosu od 2.750,43 kuna od 16. siječnja 2019.,

-          za siječanj 2019. u iznosu od 2.078,39 kuna od 16. veljače 2019.,

-          za veljaču 2019. u iznosu od 2.091,27 kuna od 16. ožujka 2019.,

-          za ožujak 2019. u iznosu od 1.991,81 kuna od 16. travnja 2019.,

-          za travanj 2019. u iznosu od 2.172,88 kuna od 16. svibnja 2019.,

-          za svibanj 2019. u iznosu od 1.851,07 kuna od 16. lipnja 2019.,

-          za lipanj 2019. u iznosu od 2.352,68 kuna od 16. srpnja 2019.,

-          za srpanj 2019. u iznosu od 2.078,39 kuna od 16. kolovoza 2019.,

-          za kolovoz 2019. u iznosu od 1.629,66 kuna od 16. rujna 2019.,

-          za rujan 2019. u iznosu od 2.837,12 kuna od 16. listopada 2019.,

-          za listopad 2019. u iznosu od 2.192,04 kuna od 16. studenog 2019.,

-          za studeni 2019. u iznosu od 2.793,47 kuna od 16. prosinca 2019.,

-          za prosinac 2019. u iznosu od 2.666,47 kuna od 16. siječnja 2020.,

-          za siječanj 2020. u iznosu od 2.613,25 kuna od 16. veljače 2020.,

-          za veljaču 2020. u iznosu od 4.554,81 kuna od 16. ožujka 2020.,

-          za ožujak 2020. u iznosu od 2.006,17 kuna od 16. travnja 2020.,

sve do isplate, osim djela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 8 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku O. ž. b. V. iz V., Z. 5., OIB: ..., da tužitelju N. K. iz V., V. S. ., OIB: ...,, isplati razliku manje isplaćenih naknada plaća za godišnji odmor korišten u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2020. u bruto iznosu od 24.284,71 kuna (slovima: dvadeset četiri tisuće dvjesto osamdeset četiri kune i sedamdeset jedna lipa), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom:

-          za siječanj 2017. u iznosu od 2.797,74 kuna od 16. veljače 2017.,

-          za ožujak 2017. u iznosu od 167,90 kuna od 16. travnja 2017.,

-          za travanj 2017. u iznosu od 1.919,75 kuna od 16. svibnja 2017.,

-          za svibanj 2017. u iznosu od 807,07 kuna od 16. lipnja 2017.,

-          za lipanj 2017. u iznosu od 539,61 kuna od 16. srpnja 2017.,

-          za srpanj 2017. u iznosu od 2.561,45 kuna od 16. kolovoza 2017.,

-          za kolovoz 2017. u iznosu od 369,66 kuna od 16. rujna 2017.,

-          za rujan 2017. u iznosu od 501,68 kuna od 16. listopada 2017.,

-          za prosinac 2017. u iznosu od 544,49 kuna od 16. siječnja 2018.,

-          za siječanj 2018. u iznosu od 352,90 kuna od 16. veljače 2018.,

-          za veljaču 2018. u iznosu od 319,19 kuna od 16. ožujka 2018.,

-          za svibanj 2018. u iznosu od 324,73 kuna od 16. lipnja 2018.,

-          za lipanj 2018. u iznosu od 1.514,18 kuna od 16. srpnja 2018.,

-          za srpanj 2018. u iznosu od 2.910,04 kuna od 16. kolovoza 2018.,

-          za kolovoz 2018. u iznosu od 1.095,34 kuna od 16. rujna 2018.,

-          za rujan 2018. u iznosu od 713,62 kuna od 16. listopada 2018.,

-          za lipanj 2019. u iznosu od 2.977,24 kuna od 16. srpnja 2019.,

-          za srpanj 2019. u iznosu od 1.447,65 kuna od 16. kolovoza 2019.,

-          za kolovoz 2019. u iznosu od 285,55 kuna od 16. rujna 2019.,

-          za rujan 2019. u iznosu od 898,99 kuna od 16. listopada 2019.,

-          za listopad 2019. u iznosu od 379,43 kuna od 16. studenog 2019.,

-          za ožujak 2020. u iznosu od 447,02 kuna od 16. travnja 2020.,

-          za lipanj 2020. u iznosu od 434,81 kuna od 16. srpnja 2020.,

sve do isplate, osim djela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 8 dana.

 

              III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.875,00 kuna (slovima: osam tisuća osamsto sedamdeset pet kuna) u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu Općinskom sudu u Vinkovcima protiv tuženika, radi isplate razlike plaća i naknada.

 

2. U tužbi navodi da je od zasnivanja radnog odnosa do danas tužitelj radio i radi pod posebnim uvjetima rada kao doktor medicine i specijalist zaposlen kod tuženika, pa mu prema čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14) pripada pravo na povećanu plaću, a za utuženo razdoblje od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2020. na snazi je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18) koji u čl. 55. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća uvećava za 25%, te mu je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno, s tim da je tuženik tužitelju isplatio dodatak od 25% zbog posebnih uvjeta rada samo na sate koje je tužitelj odradio u redovnoj satnici radnog vremena, dok mu dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada nije plaćao u vrijeme kada je tužitelj radio prekovremeno unatoč činjenici da je tužitelj u redovnom i u prekovremenom radu radio u posebnim uvjetima.

 

3. Tim više što je odredbom čl. 57. KU 29/18 koji je bio na snazi od 1. ožujka 2018. do 31. kolovoza 2019. propisano "Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% osnovne plaće", a dodatkom II KU 29/18 koji je na snazi od 1. rujna 2019. taj dodatak na plaću je povećan na 16% od osnovne plaće.

 

4. Tužitelj je u utuženom razdoblju neprekidno radio na radnom mjestu doktora medicine u redovnom i prekovremenom radu, te je neprekidno imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a tuženik u utuženom razdoblju je tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo u redovnom radu, dok mu za prekovremeno odrađene sate nije isplaćivao taj dodatak na osnovu plaću.

 

5. Tuženik je obzirom na pogrešno isplaćenu plaću isplatio i manju naknadu za godišnji odmor za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020., kao i naknadu plaće za isto razdoblje za godišnji odmor u utuženom razdoblju.

 

6. Nadalje, od 1. ožujka 2018. na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18) kojim su odredbe o tužiteljevoj plaći regulirane na identičan način.

 

7. Osim KU u spornom razdoblju na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12 – dalje TKU), koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u čl. 51. definira na identičan način kako je opisano u KU.

 

8. U vremenskom razdoblju od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2020., kao i za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. godinu (kada je koristio godišnji odmor) tužitelj je kao liječnik specijalist radio u otežanim uvjetima rada, pa mu prema čl. 86. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09 – dalje ZR09) i čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 – dalje ZR14), pripadalo pravo na povećanu plaću (iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u posebnim uvjetima rada), te kako je u to vrijeme na snazi KU 143/13 koji u čl. 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25%, te mu u navedenom utuženom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radi kao doktor medicine i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 57. KU 29/18 i dodatka II tog KU, te konačno nije pravilno obračunao naknadu za godišnji odmor u utuženom razdoblju.

 

9. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, te zbog iznijetih povreda prava tužitelja, tuženik je sustavno u utuženom razdoblju i bez pravilne primjene odredbi navedenih propisa tužitelju isplatio manje plaće i naknade plaće.

 

10. Tužitelj u tužbi nadalje navodi da podaci o rasporedu rada u dežurstvima i rada u prekovremenom radnom vremenu su vidljivi samo na rasporedima rada i evidencijama rada koje ima tuženik, te budući je na temelju njih pogrešno izračunavao bruto plaću radnika, to tužitelj nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev i stoga temeljem odredbe čl. 186.b Zakona o parničnom postupku predlaže naslovnom sudu da rješenjem naloži tuženiku dostavu dokumentacije vezano uz prisutnost na radu tužitelja, njegove isplatne liste za utuženo razdoblje, te pridržava pravo da nakon dostave tražene dokumentacije i utvrđenja razlika u isplatama plaće i naknade plaće putem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja uredi tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. Zakona o parničnom postupku.

 

11. U odgovoru na tužbu tuženik po punomoćniku priznaje činjenicu da je tužitelj zaposlen kod tuženika kako je to navedeno u tužbi, ali osporava istovremeno tvrdnju tužitelja da tuženik u razdoblju od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2020. nije tužitelju pravilno obračunavao i isplaćivao plaću i naknadu plaće i da nije obračunavao dodatke na plaću i prekovremeni rad, za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi kao i da je pogrešno obračunao naknadu za godišnji odmor od 2016. do 2020. godine navodeći da je sukladno zaključenom i važećem KU, rješenju o plaći, odnosno sukladno Zakonu isplaćivao plaću tužitelju tijekom trajanja radnog odnosa, a što čini i dalje i to tako da je obračun plaća poslodavac od početka utuženog razdoblja vrši putem Centralnog obračuna plaća RH (COP), s time da su svi javni službenici, pa time i svi liječnici uvedeni u Registar javnih službenika koji je povezan sa COP-om u koji se unose podaci iz Evidencije o radu za svakoga od njih, pa tako i za tužitelja.

 

12. S obzirom na navedeno, tužitelju su u cijelosti isplaćivane plaće kao i svi drugi pripadci i beriva, a da je tomu tako potvrđuje i činjenica da je tužitelj uredno primio obračune plaće/isplatne liste, te ne stavljanjem primjedbe na iste na ovakav način utvrđene iznose potvrdio tijekom utuženog razdoblja.

 

13. Tuženik prigovara nedostatku pravnog interesa za postavljanje neodređenog tužbenog zahtjeva, tzv. stupnjevite tužbe, odnosno istaknuti prigovor nedostatka pravnog interesa ogleda se u činjenici da tužiteljica praktično traži od suda da sud protumači odredbe Kolektivnog ugovora pa da onda odluči ima li mjesta ili nema za podnošenje tužbe, što je neprihvatljivo, posebno imajući u vidu jasne i obvezujuće odredbe predmetnog Kolektivnog ugovora.

 

14. Stoga tuženik ističe i prigovor apsolutne nenadležnosti ovoga suda za postupanje u ovom predmetu obzirom da je čl. 18. Kolektivnog ugovora za zdravstvenu djelatnost i zdravstveno osiguranje određeno tijelo, koje je ovlašteno raspravljati o navedenom Kolektivnom ugovoru, a to je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora. Kako predmetni Kolektivni ugovor (dalje – KU) ne normira dodatke na prekovremeno odrađene sate, to je evidentno da tužitelj praktično traži od suda tumačenje odredbi KU, iako je sud jedino ovlašten primjenjivati izričite i obvezujuće odredbe KU.

 

15. Kako tužitelj nije dokazao, niti u krajnjoj liniji na bilo koji način učinio vjerodostojnima svoje sumnje da bi mu bilo isplaćeno manje no što je po zakonu tuženik bio dužan, to predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

16. U očitovanju na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj po punomoćniku osporava iste, te navodi da je nesporno da je tuženik obračun plaća vršio kroz sustav COP, no to ni na koji način ne govori u prilog tome da je takav obračun ispravan, tim više što više od stotinu pravomoćnih presuda po identičnom pravnom pitanju protiv raznih zdravstvenih ustanova u RH govore upravo suprotno, da način obračuna kroz sustav COP nije ispravan. Tuženik je plaću za rad u redovnom radnom vremenu isplaćivao sukladno propisima, dok je sate prekovremenog rada obračunavao i isplaćivao tužitelju bez propisanih dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada i dodatka na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi budući je tužitelj liječnik kojemu ti dodaci sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja pripadaju.

 

17. Također se ukazuje sudu i protivnoj stranci da se ovdje radi o pravnom pitanju o kojem je moguće raspravljati, a odnosi se na tužiteljevo pravo na dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život pacijenata na osnovnu satnicu i u prekovremenom radu ili samo u redovnom radu, na koje pitanje odgovor je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje – VSRH) rješavajući, a s obzirom na veliki broj istovrsnih tužbi u svojem pravnom shvaćanju broj Su IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019.

 

18. Tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti je potpuno neosnovan jer su jedino sudovi opće nadležnosti, što Općinski sud u Vinkovcima jest, ovlašteni rješavati o materijalno pravnim pitanjima zbog kojih nastane spor među strankama, jer sud u konkretnom slučaju isključivo primjenjuje pravo, a upravo Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Dodaci tog ugovora reguliraju visinu dodatka na plaću kako po pitanju dodatka na posebne uvjete rada tako i dodatka na iznimnu odgovornost liječnika.

 

19. U podnesku tužitelja po punomoćniku zaprimljenog kod ovoga suda dana 9. kolovoza 2021., a nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja, tužitelj je u skladu sa nalazom vještaka precizirao i konačno postavio tužbeni zahtjev na iznos od ukupno 82.914,73 kuna bruto po svim osnovama (za vrijeme godišnjeg odmora, kao i za prekovremeni rad i posebne uvjete rada) za utuženo vremensko razdoblje od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2020. u odnosu na prekovremeni rad, te za godišnji odmor u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2020.

 

20. U dokaznom postupku provedeni su dokazi  uvidom i čitanjem u obračunske isprave za isplatu plaće za utuženo vremensko razdoblje od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2020., uvidom u dio Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13) kao i u isti kolektivni ugovor (Narodne novine br. 29/18), uvidom u Izvadak iz temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12), te je učinjeno i knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku "E.", obrtu za financijske i računovodstvene usluge, V., po nositelju vještačenja T. B., dipl.oec.

 

21. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničkom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje Zakon o parničnom postupku), ovaj sud je ocijenio u cijelosti osnovanim tužbeni  zahtjev tužitelja.

 

22. Između parničnih stranaka je nesporno da je tužitelj kao radnik u zdravstvenoj javnoj službi zaposlen kod tuženika kao poslodavca, odnosno u zdravstvenoj javnoj ustanovi O. ž. b. V. kao liječnik specijalist, te da je u predmetnom razdoblju obavljao poslove za tuženika kao poslodavca koji mu je isplaćivao plaću, odnosno naknadu plaće i dodatke sukladno obračunskim lista za isplatu plaće.

 

23. Nije sporno između stranaka da tužitelju pripadaju dodatci na plaću budući da isto proizlazi i iz obračuna plaća priloženih u sudski spis i to dodatak za posebne uvjete rada, liječnički dodatak i uvećanje plaće, kao i naknada za vrijeme godišnjeg odmora, tako da se u ovome sporu ima primijeniti Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je bio na snazi u utuženom razdoblju.

 

              24. S obzirom da je tuženik po punomoćniku u svom odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka pravnog interesa, isti je u cijelosti neosnovan budući sud u odlučivanju primjenjuje propise koji reguliraju određenu materiju, dakle zakone, ugovore, kolektivne ugovore, te pod zakonske akte, a dužnost pridržavanja kolektivnih ugovora obvezuje i poslodavca i radnika sukladno odredbi čl. 8. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje Zakon o radu) i stav je suda da tužitelj svakako ima pravni interes da mu se pravilno obračuna i isplati razlika manje isplaćene plaće sukladno Kolektivnom ugovoru, te provedenom knjigovodstveno – financijskom vještačenju.

 

              25. Također je neosnovan prigovor tuženika apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovom predmetu.

 

              26. Naime, temeljem odredbe čl. 2. Zakona o parničnom postupku sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, a tužbeni zahtjev je u ovom predmetu zahtjev za isplatom novčanog iznosa, dakle kondemnatorni zahtjev o kojem je sud uvijek ovlašteni i nadležan odlučivati.

 

              27. Također je propisano i to čl. 34. st. 1. Zakona o parničnom postupku da Općinski sud uvijek sudi u prvom stupnju u sporovima iz radnih odnosa, pa je i po ovoj zakonskoj odrednici potpuno neosnovan prigovor tuženika o apsolutnoj nenadležnosti suda, imajući u vidu da u konkretnom slučaju sud ne daje tumačenja već primjenjuje materijalno pravo koje regulira ovu materiju.

 

28. Predmet spora je isplata plaće i dodataka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 9. kolovoza 2021. u ukupnom bruto iznosu od 82.914,73 kuna po svim osnovama i to za razdoblje od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2020. i to po osnovu razlike plaće za prekovremeni rad, kao i za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve sate rada koje je tužitelj odradio, za razliku manje isplaćenih naknada plaća za godišnji odmor u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2016. do 20. lipnja 2020.

 

29. Naime, sporno je ostvaruje li tužitelj pravo na dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, kao i da li ostvaruje pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, kao i za godišnji odmor, te zbog pogrešnog obračuna plaće, a koja predstavlja osnovicu i za obračun naknade za godišnji odmor, tuženik je pogrešno obračunavao tužitelju i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora u cijelom utuženom razdoblju. Dakle, sukladno navedenom sporan je pravni osnov tužbenog zahtjeva u pogledu dodataka na plaću. Na prijedlog tužitelja sud je odredio provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku T. B., dipl. oec. iz V. – "E." obrt za financijske i računovodstvene usluge, V., koji vještak je vještačio u velikom broju identičnih predmeta, pa slijedom navedenog posjeduje i znanje i iskustvo u ovakvim predmetima.

 

30. U svom nalazu i mišljenju imenovani vještak navodi da je izračun vrijednosti neplaćenih dodataka izvršen nakon što je provjerom platnih lista utvrđeno da niti u jednom mjesecu u promatranom razdoblju nisu plaćeni dodatci na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati. Prekovremeni rad je plaćen na način da je isplaćena samo vrijednost osnovne plaće i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i ostali dodaci koji su propisani u KU. Provjerom svih platnih lista utvrđeno je da su dodaci obračunati samo na sate koji su evidentirani u redovnu satnicu, dok ni u jednom mjesecu nisu obračunati dodaci na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati. Na prekovremene sate obračunat je samo dodatak za prekovremeni rad od 50% na vrijednost osnovnog sata. Ukupan iznos razlike naknade za dane godišnjeg odmora utvrđen je u iznosu od 24.284,71 kn bruto, pojedinačno iskazanih utvrđenih razlika po navedenim osnovama za svaki mjesec utuženog razdoblja od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2020.

 

31. Budući da broj odrađenih prekovremenih sati nije osporavan, broj prekovremenih sati u svakom mjesecu je utvrđen iz platnih lista, onoliko koliko je tuženik evidentirao.

 

32. Ukupan iznos manje plaćenih dodatka na prekovremeni rad utvrđen je u ukupnom bruto iznosu od 58.630,02 kn, koji iznos čine neisplaćeni dodaci na prekovremene sate po osnovu liječničkog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi od 19.788,15 kn bruto i dodatka za posebne uvijete rada utvrđenom u iznosu od 38.841,87 kn bruto, kao i ukupnog iznosa razlike naknade za dane godišnjeg odmora utvrđen je u iznosu od 24.284,71 kn bruto, što sveukupno čini iznos od 82.914,73 kuna bruto.

 

33. Na sam izračun vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je sukladno istom precizirao svoj tužbeni zahtjev sukladno čl. 186.b st. 4. Zakona o parničnom postupku i to u podnesku od 9. kolovoza 2021., dok je tuženik imao određenih primjedbi i to u odnosu na to da nije razvidno na temelju čega je isti nalaz sačinjen, odnosno temeljem kojih podataka je vještak sačinio nalaz i mišljenje, te tuženik ističe da u odnosu na potraživani dodatak na posebne uvjete rada i liječničkog dodatka kada je tužitelj prekovremeno radio (na koji dodatak tužitelj ima pravo u slučaju redovnog rada), tužitelj neosnovano iste potražuje.

 

34. Tužitelj nema pravo pored plaće na posebne dodatke na prekovremene sate, odnosno na dodatak plaće sa osnove radnih sati izvan redovnog mjesečnog fonda sati, jer je tužitelju redovan rad isplaćen u cijelosti sa svim pripadajućim dodacima na plaću u njihovoj ukupnosti.

 

35. Tužitelj neosnovano potražuje dodatke za sate određene izvan redovnog mjesečnog fonda sati jer prema KU nije propisana mogućnost obračuna dodataka iznad mjesečnog fonda sati. Stoga se tuženik protivi nalazu u cijelosti.

 

              36. Prema nalazu vještaka T. B., dipl.oec. iz V. proizlazi da je tuženik za utuženo razdoblje ukupno isplatio manje dodataka na plaću u iznosu od ukupno 82.914,73 kuna bruto i to po osnovi dodataka na plaću za prekovremeni rad, dodatak za posebne uvjete rada, kao i za dodatke za godišnji odmor, te je dakle tužitelj u skladu sa nalazom vještaka konačno postavio svoj tužbeni zahtjev na ukupan bruto iznos od 82.914,73 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakomjesečne razlike plaće i naknade plaće pa do isplate.

 

              37. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014., a također i prema odredbi čl. 86. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/17 – dalje Zakona o radu (10)), koji je bio na snazi od 1. siječnja 2010. pa do 6. kolovoza 2014., radnik ima pravo na povećanu plaću između ostalog i za prekovremeni rad.

 

              38. Prema odredbi čl. 255. st. 2. Zakona o radu (10), odnosno čl. 192. st. 2. Zakona o radu (14) pravna pravila sadržana u Kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se sukladno odredbama iz zakona primjenjuje Kolektivni ugovor, dok je odredbom čl. 257. st. 1. Zakona o radu (10), odnosno čl. 194. st. 1. Zakona o radu (14), propisano da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja Kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila Kolektivni ugovor, te kako je tuženik Opća županijska bolnica Vinkovci kao poslodavac obvezna primjenjivati Kolektivne ugovore za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji su bili na snazi u spornom razdoblju, a isti se nedvojbeno primjenjuju i na tužitelja kao radnika zaposlenog kod tuženika, te da se imaju izravno primijeniti i u predmetnom slučaju.

 

              39. Navedenim važećim Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13 i 96/15), te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18) čl. 51. st. 1. određeno je da će se osnovna plaća radnika uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, dok je stavkom 9. istog članka propisano da se prekovremenim radom smatra svaki rad duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora (13) određeno da radniku iz djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na određenim radnim mjestima i poslovima, a tužitelj shodno navedenom ima pravo na uvećanje plaće od 16%. Nadalje, čl. 59. citiranog KU propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Dodatkom I (Narodne novine br. 96/2015) od 4. kolovoza 2015. u čl. 59. povećan je dodatak na iznos od 12% osnovne plaće, te se primjenjuje od 1. listopada 2015.

 

              40. Sud je stava da tužitelju pripada dodatak za otežane uvjete rada, kao i za sve odrađene prekovremene sate, jer se uvjeti rada u međuvremenu nisu promijenili. U skladu sa navedenim je i sudska praksa, pa tako Vrhovni sud RH u svojoj presudi broj Revr-206/2012-4 od 2. travnja 2014. u istovjetnoj pravnoj stvari navodi da, ako tužitelj ima pravo na dodatke po KU da se dodaci kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću na prekovremeni rad.

 

              41. U međuvremenu je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj 8. sjednici održanoj dana 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje kako slijedi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13 i 96/15 – dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

 

              42. S obzirom na činjenicu da je tuženik kao poslodavac obvezan voditi Evidenciju rada zaposlenika i da tužitelj sa istom ne raspolaže, to je tužitelju dopušteno u ovoj pravnoj stvari podnijeti stupnjevitu tužbu u smislu odredbe iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj nije raspolagao sa podacima temeljem kojih je mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev.

 

              43. Imajući u vidu sve navedeno sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 9. kolovoza 2021. u visini potraživanja od ukupno 82.914,73 kuna, koliko je to i utvrđeno da tužitelju pripada po provedenom knjigovodstveno – financijskom vještačenju.

 

              44. Kako tuženik nije o dospjelosti isplatio tražbinu tužitelja, to mu u smislu odredbe čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 1258/11 i 78/15 – dalje Zakon o obveznim odnosima), pored glavnice duguje i zatezne kamate i to počevši od šesnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 84. st. 3. Zakona o radu (10), odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (14).

 

              45. O stopi zatezne kamate od 1. kolovoza 2015. odlučeno na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15), kojom je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

              46. Uporište stajalištu izraženom u ovoj presudi, ovaj sud nalazi u postojećoj sudskoj praksi, kao u presudi VSRH broj Revr-206/2012-4 od 2. travnja 2014., odluci Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-427/20182 od 18. rujna 2018., presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-571/2016-2 od 9. svibnja 2017., presudi Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-465/2016-3 od 19. srpnja 2017., kao i spomenutom zauzetom pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 9. prosinca 2019. i dr.

 

              47. Tuženik je tijekom postupka predložio zastoj postupka, a sve u cilju njegovog mirnog rješenja s obzirom da je Vlada Republike Hrvatske donijela odluku o plaćanju razlike prekovremenog rada zaposlenicima u zdravstvu i socijalnoj skrbi povodom koje Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske treba donijeti uputu za sklapanje sporazuma sa zaposlenicima u zdravstvu, te istu uputu prethodno treba odobriti Ministarstvo financija Republike Hrvatske s obzirom da su navedena sredstva već ušla u projekciju Državnog proračuna Republike Hrvatske za slijedeću godinu, tako da bi tuženik početkom prosinca 2021. ponudio prijedlog nagodbe svojim zaposlenicima, pa tako i tužitelju.

 

              48. Tužitelj se protivio zastoju postupka obrazlažući svoje protivljenje činjenicom da nije spreman na sklapanje nagodbe s obzirom da bi mu takvim načinom rješenja spora bila uskraćena naknada koja mu po utuženom potraživanju pripada.

 

              49. Sud je odbio predloženi zastoj postupka od strane tuženika s obzirom da je odredbom čl. 186.g Zakona o parničnom postupku određeno da je zastoj postupka radi pokušaja mirnog rješenja spora moguć ukoliko stranke tijekom parničnog postupka suglasno zatraže od suda zastoj postupka, te kako se tužitelj izričito protivi predloženom zastoju postupka, te činjenici da je postupak u cijelosti proveden i činjenično stanje u cijelosti utvrđeno za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari.

 

50. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155 ZPP-a i čl. 186.b ZPP-a.

 

              51. Naime, polazeći od vrijednosti predmeta spora kako je ona naznačena po uređenom tužbenom zahtjevu, kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa) tužitelju je priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, sastav obrazloženog podneska od 29. siječnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna, i podneska od 9. kolovoza 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištu od 9. ožujka 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna i pristup ročištu od 2. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna, te pristup ročištu za objavu presude 3. siječnja 2022. u iznosu od 500,00 kuna, te pripadajući PDV od 25% na navedene radnje u iznosu od 1.375,00 kuna, što sveukupno iznosi 6.875,00 kuna. Tužitelju je po osnovu odredbe čl. 155. ZPP-a priznat i trošak plaćenog knjigovodstveno – financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, tako da je tužitelju sveukupno priznat i dosuđen parnični trošak u iznosu od 8.875,00 kuna.

 

Vinkovci, 3. siječnja 2022.

                                                                                                                                    Sudac

                                                                                                                              Hrvoje Smital, v.r.

 

                                                                     

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

              Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

 

DOSTAVITI:

1. O. D. R., O., T. b. J. J. .
2. O. I. P., V.