Poslovni broj:12 Gž R-47/2022-2

 

Poslovni Broj:12 Gž R-47/2022-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak-Premec kao predsjednice vijeća te Dubravke Bosilj kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dijane Hofer kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. D. iz P., OIB:… zastupana po punomoćniku S. S., odvjetniku iz P., protiv tuženika O. b. P. - O. G. P., iz P., OIB:…, zastupana po punomoćnici T. T., odvjetnici iz P., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-254/2019-30 od 26. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22.  ožujka 2023.

 

r i j e š i o j e

 

Usvaja se žalba tuženika i ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-254/2019-30 od 26. svibnja 2022. i vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 18.507,84 kn kn/2.456,00 EURA s pripadajućim zateznim kamatama na svako mjesečno navedene iznose počevši od 16. rujna 2014. do 16. siječnja 2020. pa do isplate i da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 11.000,00 kn. Toč. II. izreke djelomično je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima iz toč. I. presude, dok je toč. III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

 

2. Protiv citirane presude, tuženik izjavljuje žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP- i odluke o trošku (što nije žalbeni razlog već se radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava) uz prijedlog da se žalba usvoji pobijana presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev odbije i obveže tužiteljicu na plaćanje troškova postupka tuženiku ili podredno da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženika je osnovana.

 

5. Tužiteljica je podnijetom tužbom od 30. kolovoza 2021. zatražila isplatu na ime razlike plaće u neutvrđenom iznosu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svako mjesečni iznos od 16-tog u mjesecu do isplate, time da je kao VPS naznačila iznos od 11.000,00 kn, uz napomenu da će sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. ZPP-a nakon dostave dokumentacije po tuženiku i provedenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev, a nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja podneskom od 6. svibnja 2021. postavlja tužbeni zahtjev kojim potražuje iznos od 18.507,84 kn koji se sastoji od mjesečnih iznosa manje joj isplaćene plaće u razdoblju od mjeseca kolovoza 2014. do uključivo mjeseca prosinca 2019.

 

6. Obrazlažući pobijanu presudu sud citira pojedine odredbe Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 – dalje:ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013, 96/2015 i NN br. 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020 – dalje:KU), odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020, 56/2022 – dalje:TKU), Dodatka KU iz 2015. kojima je regulirano pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, za rad nedjeljom, blagdanom, dodatak za posebne uvjete rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, naknade plaće za godišnji odmor, dodatke za sate odrađene u prekovremenom radu.

 

7.Tužiteljica radi na radnom mjestu medicinske sestre pa temeljem čl. 36. st. 2. KU/13 i čl. 34. st. 2. KU/18 ima pravo na dodatak na plaću od 14%, kao i na dodatak od 4% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, uvećanje osnovne plaće za navršenih odrađenih 20 godina za 4%, više od 29 - 34 godine 8% i navršenih više od 34 godina 10%, pravo na uvećanje plaće za rad noću, subotom, nedjeljom, prekovremeni rad, rad u drugoj smjeni, time da tužiteljica ima pravo i za redovan rad kao i za prekovremeni rad na iste dodatke na plaću - što je sukladno stajalištu VS RH sa VIII sjednice Građanskog odjela od 19. prosinca 2019. Sud citira i tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje:Povjerenstvo) obzirom na odredbe čl. 18. i 19. KU jer ista imaju snagu i učinke kao i sam KU a koja tumačenja se odnose na utvrđivanje mjesečnog redovnog fonda sati.

 

7.1. Nije bilo sporno između stranaka da je tuženi redovni mjesečni fond sati računao na način da je ukupni broj dana u mjesecu pomnožio sa 8 te umanjio za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji blagdani su padali na radni dan i to u cjelokupnom utuženom razdoblju.

 

8. Povjerenstvo je na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., u svezi upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, donijelo Zaključak broj 148 koji glasi: „Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu ili turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom“.

 

8.1. Isto Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi:

 

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu  s 8 sati.

 

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

 

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.“

 

8.2. Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene. Kako je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 1. prosinca 2013. to se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148. stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

 

8.3. Iako sud citira prethodno navedena Tumačenja zaključuje da mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike jer je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne i odrađene  uračunavajući ih u redovni mjesečni fond sati i kao takve plaćao, jednako kao i tužiteljici koja je za blagdan radila i za te dane joj isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima.

 

9. Kad se ima u vidu da je npr.  redovni mjesečni fond radnih sati u mjesecu kolovozu  2015. sukladno Tumačenju Povjerenstva iznosio 168 sati da je tužiteljica taj mjesec prema evidenciji rada odradila upravo 168 radnih sati, a prvim vještačkim nalazom temeljem kojeg sud i donosi presudu se iskazuje 8 sati prekovremenog rada i tužiteljici priznaje i sudi da joj je manje plaćeno na ime prekovremenog rada 417,92 kn i 39,01 kn manje isplaćeni dodatci na prekovremeni rad ili primjerice  za mjesec  svibanj 2018. redovan mjesečni fond radnih sati je iznosio 168 sati, tužiteljica je prema priloženim evidencijama prisutnosti na radu odradila ukupno 168 sati, a priznaje joj se i sudi iznos od 817,00 kn manje isplaćene plaće za prekovremeni rad, to je obrazloženje suda prvog stupnja koje se kako je rečeno svodi na to „da  mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio  jednak za sve radnike jer je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne i odrađene  uračunavajući ih u redovni mjesečni fond sati jednako kao i tužiteljici koja je za blagdan radila i za te dane joj isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima“, zanemarujući odredbu čl. 52. KU/13 kojom je određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu,

a ovisno da li su stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13, potpuno nerazumljivo i nejasno i ne može se ispitati.

 

10. Iako je vještak sačinio i dopunu nalaza pod pretpostavkom da se blagdani koji padaju u radne dane ne uračunavaju u mjesečni fond sati koje je radnik dužan odraditi odnosno da je efektivni mjesečni fond sati onaj kojeg je odredio tuženik i istim utvrdio razliku u bruto plaći tužiteljice u odnosu na isplaćene joj u visini od 1.531,76 kn u utuženom razdoblju, a nakon toga vještak je po nalogu suda izradio i treći nalaz u kojem navodi da ga temelji na tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to do 21. prosinca 2015. sukladno zaključku 148., a nakon toga sukladno Zaključku  153. od 21. prosinca 2015. na koji način  je razlika u plaći između isplaćene i one koja bi sukladno Kolektivnom Ugovoru trebala biti isplaćena u odnosu kako na redovan rad, prekovremeni tako i sve dodatke na plaću iznosila bi 6.886,46 kn, sud ni jednu varijantu dopune nalaza nije prihvatio jer je nakon uvida u platne i evidencijske liste nekoliko drugih djelatnika tuženika koji ne rade u turnusima zaključio da redovni mjesečni fond sati kod tuženika nije bio jednak za sve jer je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao kao neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene sate uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati kao i tužiteljici koja je efektivno radila za blagdane i za te iste neradne dane joj isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima.

 

10.1. Iz prethodno navedenog obrazloženje prvostupanjskog suda jedino je za zaključiti da je sud zanemario tumačenje Povjerenstva da sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa se evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu i činjenicu da je tužiteljica prema navodima tuženika radila u turnusima (12 sati rada danju, jedan dan slobodan, 12 sati rada noću, dva dana slobodna), te da bez obzira da li radnik radi prema rasporedu rada samo u prvoj smjeni, ili u smjenskom radu ili u turnusima, dežurstvima i pripravnostima i taj rad također ulazi u mjesečni fond radnih sati, a tek ono što prelazi mjesečni fond radnih sat, temeljem tumačenja Povjerenstva ulazi u prekovremeni rad.

 

10.2. Iz dopunjenog nalaza vještaka koji je u dopuni izvršio i uvid u nekoliko nasumično odabranih djelatnika koji nisu radili u turnusima sud zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike jer je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao neradne i neodređene dane kao radne i odrađene uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužiteljici koja je radila i za te inače neradne dane isplaćivao plaću zajedno sa pripadajućim dodacima.

 

10.3. S obzirom na navedeno te na tumačenja Povjerenstva o načinu na koji se izračunava mjesečni fond radnih sati, potpuno je irelevantno na koji način je tuženik izračunavao fond radnih sati za radnike koji ne rade u turnusima niti subotama i nedjeljama, već je bilo potrebno jedino utvrditi mjesečni fond sati za svaki utuženi mjesec sukladno tumačenjima Povjerenstva i mjesečni fond sati koji je stvarno odradila tužiteljica za svaki utuženi mjesec bez obzira da li u noćnoj smjeni, na dane blagdana, subotama i nedjeljama te tek ako bi na taj način njezin ukupni fond sati prelazio mjesečni fond radnih sati koji se izračunava sukladno tumačenju Povjerenstva isti bi predstavljao prekovremeni rad. Naravno da tužiteljici pripada uvećanje plaće za rad na dane blagdana, subotama, nedjeljama kao i u prekovremenom radu sukladno KU.

 

11. Obzirom na sve prethodno navedeno osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima opširno obrazlaže razloge zbog čega je neprihvatljiv nalaz knjigovodstveno financijskog vještaka  temeljem kojeg sud donosi osporenu presudu.

 

12. Suprotno do sad navedenom ovaj sud se ne može složiti sa žalbenim navodima da se dodaci na plaću (za posebne uvjete rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje, za rad subotom, nedjeljom i blagdanom) na prekovremeni rad mogu obračunavat tek od travnja 2020. sukladno Dodatku III  KU. Naime, 9. prosinca 2019. pod br. Su-IV-56/19-18 na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto je pravno shvaćanje da "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15 - dalje:KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“, a koje pravno shvaćanje snagom autoriteta VS je obvezujuće i za sve suce u RH u građanskoj grani sudovanja. Navedeno pravno shvaćanje donijeto je  prije Dodatka III KU  za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020 od 13. svibnja 2020).

 

12.1. Obzirom na navedeno valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu  temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a s obzirom da je sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku počinio kako bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ujedno je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

13. U nastavku postupka sud je dužan usmeno saslušati stalnog sudskog vještaka M. R., na okolnost utvrđenja na koji način je isti u svojim nalazima utvrdio redovni mjesečni fond radnih sati za svaki utuženi mjesec i na koji način je utvrdio broj odrađenih sati u svakom pojedinom mjesecu za tužiteljicu, te uzimajući u obzir da tužiteljica radi u turnusima da  svaki njezin odrađeni radni sat bilo subotom, nedjeljom, blagdanom, u noćnom radu ulazi u redovni fond sati, te tek ukoliko na taj način ukupni broj odrađenih radnih sati u pojedinom mjesecu prelazi redovni mjesečni fond sati koji se izračunava sukladno tumačenjima Povjerenstva isti predstavlja prekovremeni rad koji se isto kao i za redovno odrađeni sat rada uvećava za sve dodatke na koje ima pravo temeljem kolektivnog ugovora i plaća u povećanom iznosu sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstvenog osiguranja.

 

14. Nakon usmene dopune nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka te eventualnog provođenja po strankama drugih dokaza ukoliko će ih isti predložiti, sud će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice imajući u vidu pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, glede istovjetnih predmeta spora kao i u ovom postupku (npr. Revd-3157/21-2 od 15. veljače 2022., Rev-743/21-2 od 9. studenog 2021., Rev-683/22-2 od 13. rujna 2022.), kao i iznijetog u ovoj odluci.

 

U Varaždinu, 22. ožujka 2023.