- 1 -              Revd 836/2023-2

Broj: Revd 836/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, postupajući po prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3357/2022-2 od 3. studenog 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7006/19-32 od 27. travnja 2022., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3357/2022-2 od 3. studenog 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7006/19-32 od 27. travnja 2022. postavljajući pitanja koja glase:

1. "Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pregovaranja i obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?".

2. "Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?".

3. "Pripada li korisniku kredita, s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kn s valutnom klauzulom u CHF, pravo na isplatu razlike između iznosa kamate obračunate po kamatnoj stopi koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama i iznosa kamate koji bi bila obračunata po stopi određenoj odlukom tuženika kao banke, pod uvjetom da takva razlika postoji, ili isplata razlike između iznosa kamate koju je korisnik kredita platio i iznosa kamate koja bi za cijelo vrijeme otplate kredita bila izračunata na temelju početno ugovorene kamatne stope?".

4. "Pripadaju li korisniku kredita kao posljedica ništetnosti ugovorne odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF, zakonske zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinačnog iznosa primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe?".

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije iz sljedećih razloga.

4. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu stranka mora, pored ostalog, priložiti žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnom naznakom spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva.

5. Vezano za prvo pitanje koje se odnosi na čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača i izvođenje dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja valja reći da je tuženica propustila postupiti u skladu s odredbom čl. 387. st. 3. ZPP i dostaviti u spis žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa (odgovor na tužbu, zapisnik s pripremnog ročišta) s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva, a iz kojih bi bilo vidljivo je li tuženica i na koje točno okolnosti predlagala saslušanje svjedoka. Stoga to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. U odnosu na drugo i treće pitanje revizijski sud je ocijenio da ista nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi trebalo preispitati ustaljenu sudsku praksu.

7. Četvrto naznačeno pitanje, a koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 21. ožujka 2023.

         Predsjednik vijeća:

       Ivan Vučemil, v.r.