- 1 - Revd 5040/2022-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja M. A. iz H., koga zastupa punomoćnica B. S., odvjetnica u D., II. tužitelja P. K. iz D., koga zastupa punomoćnica B. S., odvjetnica u D., III. tužitelja M. A. iz H., IV. tužiteljice M. Ć. iz S., V. tužiteljice S. B. iz S., VI. tužiteljice M. B. iz S., VII. tužiteljice M. B. iz S., VIII. tužitelja S. Ć. iz K. S., IX. tužitelja M. Ć. iz K. S., X. tužitelja M. Ć. iz K. S., XI. tužiteljice M. M. iz K. S. XII. tužiteljice A. P. iz D., XIII. tužiteljice N. S. M. iz D., koju zastupa punomoćnica B. S., odvjetnica u D. i XIV. tužiteljice A. M. iz S., svi tužitelji kao nasljednici iza pok. tužiteljice J. B., OIB: ..., L., protiv tuženice A. P., OIB: ..., L., koju zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u S., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužitelja M. A., N. S. M. i P. K. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1701/2021-3 od 13. rujna 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1685/2015 od 9. siječnja 2018., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelji M. A., N. S. M. i P. K. su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1701/2021-3 od 13. rujna 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1685/2015 od 9. siječnja 2018.
2. Predlagatelji su u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačili sljedeća pravna pitanja:
1. Ima li prvotni tužitelj pok. N. B. pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog poremećenih odnosa ako je zajednički život postao nepodnošljiv, bez obzira na ponašanje trećih osoba, koje nisu stranke u ugovoru?
2. Jesu li u slučaju kada je postojala zajednica života između primatelja uzdržavanja i davatelja uzdržavanja te je između stranaka došlo do objektivne nemogućnosti izvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a provedeni dokazi ne upućuju na zaključak da je supruga tužitelja namjerno šikanoznim postupanjem stvorila uvjete za raskid ugovora, ostvarene pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju uz navodnu činjenicu da nepodnošljivost zajedničkog života postoji samo na strani tužitelja N. B. i supruge J. B.?
3. U obrazloženju važnosti navedenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) predlagatelji su se pozvali na odluke revizijskog suda broj Rev-2049/14 od 18. travnja 2014., Rev- 96/01 od 12. lipnja 2002. te odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1808/04 od 18. listopada 2004. i Gž-627/07 od 12. rujna 2007.
4. Tuženica nije odgovorila na prijedlog.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije.
5.1. To stoga što o odgovoru na postavljena pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu budući da predlagatelji sugeriraju da je zajednički život postao nepodnošljiv zbog ponašanja trećih osoba (prvo pitanje) odnosno polaze od pogrešne pretpostavke da je došlo do objektivne nemogućnosti izvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju te da nije postojala namjera stvaranja uvjeta za raskid ugovora (drugo pitanje), a pretpostavke od kojih se polazi u sadržaju postavljenih pitanja ne korespondiraju s razlozima i zaključcima na kojima se temelji pobijana drugostupanjska presuda.
5.2. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da se ugovaratelj, sada pok. N. B., suglasio da se tuženici onemogući daljnje izvršavanje ugovornih obveza te je nadalje zaključio da se „N. B. može smatrati nesavjesnom ugovornom stranom koja je kriva za poremećenost odnosa, čime je tužena svjesno spriječena u izvršavanju ugovornih obveza, sve s namjerom raskidanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju“, a da „pravo na raskid ugovora ne pripada stranci čija krivnja za poremećenost odnosa je plod zlouporabe prava i izazivanja stanja u kojem će zajednički život postati nepodnošljiv“.
6. Prema tome, postavljena pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu, pa stoga ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Budući da, slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 21. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
