- 1 -              Rev 3726/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3726/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R. iz P., OIB … , zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u P., protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, OIB … , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-28/2019-2 od 14. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-69/18-7 od 8. studenoga 2018., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužene u odnosu na pravno pitanje u reviziji naznačeno pod "A", ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-28/2019-2 od 14. ožujka 2019. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-69/18-7 od 8. studenoga 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odbacuje se revizija u odnosu na pravno pitanje u reviziji naznačeno pod "B".

 

III. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju 114.956,98 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća do isplate, te je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 40.964 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno je o trošku postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), a koja se odredba pri ovome odlučivanju primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) i čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/2022).

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode revizije i predložio reviziju odbaciti, podredno odbiti i zahtijevao je trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.1. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

6.2. U povodu revizije iz čl. 382. stavka 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu dodataka na plaću na ime prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom i nedjeljom i blagdanom i to za razdoblje od kolovoza 2005. do listopada 2008.

 

8. Činjenična utvrđenja i na njih nadovezujuće pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci su da se tužitelj kroz sporno razdoblje nije mogao odmoriti i spavati u trajanju od 8 sati obzirom na okolnosti u kojima se nalazio; da je tužena, kao poslodavac, trebala voditi računa i o broju ljudi u predmetnoj vojarni u sporno razdoblje kada je očito postojala potreba za višednevnim dežurstvima i stražama kako bi tužitelj mogao stvarno koristiti dnevni odmor od 8 sati, što bi bilo životno i logično, no da to, s obzirom na organizaciju rada i broj zaposlenika u vojarni u spornom razdoblju nije bilo moguće te nije postojalo točno određeno vrijeme za odmor ili spavanje u trajanju od 8 sati, kao niti mogućnost drugačijeg organiziranja rada zbog nedostatka ljudstva pa je utvrđeno da je tužitelj prekovremene sate odradio zbog organizacije posla koji mu je nametnuo tuženik temeljem zapovjedi koju je morao poštivati odnosno raditi rad duži od punog radnog vremena.

 

9. Nastavno na tako izraženo pravno shvaćanje tužena je u reviziji postavila sljedeća pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

"A. Može li se tužitelju priznati neprekidan rad od 24 sata dnevno, umjesto 16 sati dnevno, (što bi bilo jedino životno prihvatljivo) te može li se na taj način izračunavati dodatak na plaću na ime rada subotom, nedjeljom, državnim blagdanom i noću, odnosno, da li se u obračun naknade za prekovremeni rad uračunava i osmosatni odmor, tj. da li može ući osmosatni odmor u fond sati na temelju kojih se izračunavaju ostvareni, a neplaćeni sati rada?

 

B. Da li tužitelju, u vremenskom razdoblju u kojem nije donesen poseban provedbeni propis iz čl. 97. st. 7. Zakona o službi u oružanim snagama kojim se uređuju dodaci na plaću za službu dežurstva, pripada pravo na naknadu plaće za prekovremeni rad (kako se to utvrđuje prvostupanjski i drugostupanjski sud) ili istom pripada pravo na naknadu štete zbog toga što tuženica nije donijela poseban propis na koji je bila obvezana, i to u visini koju određuje Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 228/09)?".

 

10. Obrazlažući važnost naznačenog pitanja tužena se poziva na različito pravno shvaćanje u pogledu obračuna naknade za prekovremeni rad u slučaju osmosatnog odmora tijekom rada od 24 sata koje je zauzeo Županijski sud u Karlovcu u odlukama poslovni broj Gž-772/2012 od 30. svibnja 2012., poslovni broj Gž-978/2012 od 6. lipnja 2012. te navodi  da je pravno stajalište nižestupanjskih sudova suprotno i pravnom stajalištu izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.

 

11. Po ocjeni ovog suda naznačeno pravno pitanje pod A. je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

12. Naime (a što je revizijski sud nižestupanjskim sudovima već ukazao u rješenju poslovnog broja Revr 1541/2014 od 22. studenog 2016., kojim je ukinuo već jednom donesene nižestupanjske odluke u ovome sporu i predmet vratio sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje), u istovjetnoj situaciji (boravka i rada na terenu u trajanju od više dana kontinuirano), ovaj sud se izjasnio u odluci poslovni broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. u kojoj je određeno navedeno da nije životno prihvatljivo da se u takvoj situaciji svih dvadeset četiri sata dnevno ocjenjuju kao prekovremeni rad.

 

13. Dalje je u tom ukidnom rješenju revizijski sud naveo (i ostaje samo navedeno ponovno citirati): „Po ocjeni ovog suda, u situaciji višednevnog boravka na terenu radi obavljanja poslova straže ili dežurstva, kada sukladno odredbi čl. 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine", broj 141/04) djelatna vojna osoba ima pravo na dodatak za rad na terenu, životno i logično je da djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice rada na terenu ne može napustiti mjesto rada ima slobodno vrijeme u kojem se, iako doduše ne u svom domu, odmara po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom.“.

 

14. Iako sud u pobijanoj odluci navodi da je zbog specifičnosti činjenične situacije u ovom predmetnu neprimjenjivo to pravno shvaćanje revizijskog suda, revizijski sud ocjenjuje da to nije slučaj te ocjenjuje pogrešnim pravni pristup nižestupanjskih sudova te mu ovom odlukom preostaje samo reafirmirati svoje pravno shvaćanje i u tom smislu – (a budući nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu opseg prekovremenog rada tužitelja utvrdili ne uzimajući u obzir sasvim sigurno postojeće vrijeme odmora tužitelja, zbog čega nema uvjeta za preinaku presude) – na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će donijeti novu, zakonitu odluku, uvažavajući pravno shvaćanje izraženo u ovoj, revizijskoj odluci (čl. 394.a ZPP-a).

 

15. Prethodno pravno shvaćanje se odnosi na prvo postavljeno pravno pitanje (pitanje pod „A.“), u odnosu na koje je, dakle valjalo reviziju prihvatiti i ukinuti nižestupanjske odluke pa davanje odgovora na drugo postavljeno pravno pitanje (pitanje pod „B.“) nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, zbog čega je, na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod toč. II. izreke.

 

16.Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 21. ožujka 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.