Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 4030/2019-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. C. iz K., OIB ..., 2. tužiteljice S. C. iz K., OIB ..., 3. tužitelja N. C. iz K., OIB ..., 4. tužitelja M. C. iz K., OIB ... i 5. tužiteljice A. C. iz K., OIB ..., koje zastupa punomoćnik A. N. B., odvjetnica u K., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž-1130/2017-3 od 2. svibnja 2019. kojim je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-667/2012-93 od 4. svibnja 2017., na sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika u dijelu odluke o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika u odnosu na odluku o trošku odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Z., da I. tužitelju M. C. iz K., s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, isplati iznos od 242.270,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 4. svibnja 2017. do isplate, po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Z., OIB: ..., da I. tužitelju M. C. iz K., OIB: ..., s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u razdoblju od 15. listopada 2009. godine do 13. svibnja 2013. godine isplati iznos od 11.472,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 4. svibnja 2017. do isplate, po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Z., I. tužitelju M. C. iz K., s osnove imovinske štete radi izgubljene zarade, isplati iznos od 13.117,64 kuna sa zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje do 30. 6. 2011., od 1. 7. 2011. do 31. 7. 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. 1. 2016. do 30. 6. 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. 7. 2016. do 31. 12. 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. 1. 2017. do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, tekućom:
za mjesec 08/2009., na iznos od 489,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2009. godine,
za mjesec 09/2009., na iznos od 600,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2009. godine,
za mjesec 10/2009., na iznos od 524,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.11.2009. godine,
za mjesec 11/2009., na iznos od 675,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.12.2009. godine,
za mjesec 12/2009., na iznos od 471,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2010. godine,
za mjesec 01/2010., na iznos od 397,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2010. godine,
za mjesec 02/2010., na iznos od 569,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2010. godine,
za mjesec 03/2010., na iznos od 311,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2010. godine,
za mjesec 04/2010., na iznos od 397,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.05.2010. godine,
za mjesec 05/2010., na iznos od 397,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.06.2010. godine,
za mjesec 06/2010., na iznos od 494,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2010. godine,
za mjesec 07/2010., na iznos od 407,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.08.2010. godine,
za mjesec 08/2010., na iznos od 494,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2010. godine,
za mjesec 09/2010., na iznos od 494,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2010. godine,
za mjesec 10/2010., na iznos od 494,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.11.2010. godine,
za mjesec 11/2010., na iznos od 494,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.12.2010. godine,
za mjesec 12/2010., na iznos od 623,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2011. godine,
za mjesec 01/2011., na iznos od 1.594,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2011. godine,
za mjesec 02/2011., na iznos od 1.594,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2011. godine,
za mjesec 03/2011., na iznos od 1.594,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2011. godine, sve do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Z., OIB: ..., da I. tužitelju M. C. iz K., OIB: ..., s osnove imovinske štete, a kao razliku između iznosa plaće koju bi primao da je radio i isplaćene mirovine u razdoblju od 29. rujna 2011. godine do 31. listopada 2016. godine, isplati novčanu rentu u iznosu od 68.374,34 kuna za zateznom kamatom do 31. 7. 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. 1. 2016. do 30. 6. 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. 7. 2016. do 31. 12. 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. 1. 2017. do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, tekućom:
• na iznos od 144,02 kn od 01.10.2011. godine do isplate,
• na iznos od 1.173,96 kn od 01.11.2011. godine do isplate,
• na iznos od 1.173,96 kn od 01.12.2011. godine do isplate,
• na iznos od 1.173,96 kn od 01.01.2012. godine do isplate,
• na iznos od 1.160,79 kn od 01.02.2012. godine do isplate,
• na iznos od 1.160,79 kn od 01.03.2012. godine do isplate,
• na iznos od 1.160,79 kn od 01.04.2012. godine do isplate,
• na iznos od 1.160,79 kn od 01.05.2012. godine do isplate,
• na iznos od 1.160,79 kn od 01.06.2012. godine do isplate,
• na iznos od 1.160,79 kn od 01.07.2012. godine do isplate,
• na iznos od 1.142,07 kn od 01.08.2012. godine do isplate,
• na iznos od 1.142,07 kn od 01.09.2012. godine do isplate,
• na iznos od 1.142,07 kn od 01.10.2012. godine do isplate,
• na iznos od 1.142,07 kn od 01.11.2012. godine do isplate,
• na iznos od 1.142,07 kn od 01.12.2012. godine do isplate,
• na iznos od 1.142,07 kn od 01.01.2013. godine do isplate,
• na iznos od 1.122,56 kn od 01.02.2013. godine do isplate,
• na iznos od 1.122,56 kn od 01.03.2013. godine do isplate,
• na iznos od 1.122,56 kn od 01.04.2013. godine do isplate,
• na iznos od 1.122,56 kn od 01.05.2013. godine do isplate,
• na iznos od 1.122,56 kn od 01.06.2013. godine do isplate,
• na iznos od 1.122,56 kn od 01.07.2013. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.08.2013. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.09.2013. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.10.2013. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.11.2013. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.12.2013. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.01.2014. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.02.2014. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.03.2014. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.04.2014. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.05.2014. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.06.2014. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.07.2014. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.08.2014. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.09.2014. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.10.2014. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.11.2014. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.12.2014. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.01.2015. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.02.2015. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.03.2015. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.04.2015. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.05.2015. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.06.2015. godine do isplate,
• na iznos od 1.106,74 kn od 01.07.2015. godine do isplate,
• na iznos od 1.103,60 kn od 01.08.2015. godine do isplate,
• na iznos od 1.103,60 kn od 01.09.2015. godine do isplate,
• na iznos od 1.103,60 kn od 01.10.2015. godine do isplate,
• na iznos od 1.103,60 kn od 01.11.2015. godine do isplate,
• na iznos od 1.103,60 kn od 01.12.2015. godine do isplate,
• na iznos od 1.103,60 kn od 01.01.2016. godine do isplate,
• na iznos od 1.098,72 kn od 01.02.2016. godine do isplate,
• na iznos od 1.098,72 kn od 01.03.2016. godine do isplate,
• na iznos od 1.098,72 kn od 01.04.2016. godine do isplate,
• na iznos od 1.098,72 kn od 01.05.2016. godine do isplate,
• na iznos od 1.098,72 kn od 01.06.2016. godine do isplate,
• na iznos od 1.098,72 kn od 01.07.2016. godine do isplate,
• na iznos od 1.095,06 kn od 01.08.2016. godine do isplate,
• na iznos od 1.095,06 kn od 01.09.2016. godine do isplate,
• na iznos od 1.095,06 kn od 01.10.2016. godine do isplate,
• na iznos od 1.095,06 kn od 01.11.2016. godine do isplate,
pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 1.368,83 kn mjesečno do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a dospijevajući krajem mjeseca za koji je rentu trebalo isplatiti, sa zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Z., da II. – V. tužiteljima, s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje isplati pravičnu novčanu naknadu i to, II. tužiteljici S. C. u iznosu od 176.000,00 kn, III. tužitelju N. C. u iznosu od 176.000,00 kn, IV. tužitelju M. C. u iznosu od 120.000,00 kn i V. tužiteljici A. C. u iznosu od 176.000,00 kn, za zateznom kamatom od 4. svibnja 2017. do isplate, po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Z., da I. - V. tužiteljima solidarno naknadi parnični trošak u iznosu od 204.662,32 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 4. svibnja 2017. do isplate, po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
VII. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Žalba se djelomično uvažava te se pobijana presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-667/2012-93 od 4. svibnja 2017.
-potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju M. C. s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplati iznos od 242.270,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. svibnja 2017. do isplate (točka I.), s osnove tuđe pomoći iznos od 11.472,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. svibnja 2017. do isplate (točka II.), s osnove izgubljene zarade na ime razlike plaće za vrijeme bolovanja iznos od 13.117,64 kn sa pripadajućom zateznom kamatom (točka IIl), s osnove izgubljene zarada na ime razlike plaće koju bi primao da je radio i isplaćene mirovine u razdoblju od 29. rujna 2011. do 31. listopada 2016. iznos od 68.374,34 kn te nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 1.368,83 kn, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka IV.)
-preinačava u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljima S. C., N. C. i A. C. isplati na ime pravične novčane naknade iznose od po 176.000,00 kn svakom, a tužitelju M. C. iznos od 120.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. svibnja 2017. (točka V.), tako da se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija,
te u odluci o parničnom trošku (točka VI.) tako da se sudi:
Nalaže se tuženiku da tužitelju M. C. naknadi parnični trošak u iznosu od 55.643,00 kn u roku od 15 dana.
Nalaže se tužiteljima S. C., N. C. i A. C. da tuženiku naknade parnični trošak i to svaki od njih u iznosu od po 26.716,00 kn, dok se tužitelju M. C. nalaže da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 18.858,00 kn, sve u roku od 15 dana.“.
2.1. Protiv dijela navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložilo je preinačiti nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda, podredno ih ukinuti i vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva troškove u povodu revizije.
2.2. Na reviziju nije odgovoreno.
3. Revizija nije osnovana, a u odnosu na odluku o troškovima je nedopuštena.
4. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) s obzirom na vrijednost predmeta spora iznad 200.000,00 kuna.
5. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povređivanja u prometnoj nezgodi 24. lipnja 2009.
7. Nižestupanjski sudovi polazeći od slijedećih utvrđenja odlučili su o osnovanosti tužbenog zahtjeva:
- da je 24. lipnja 2009. na državnoj cesti u mjestu N. tužitelj, upravljajući motociklom, na ravnom i pregledom dijelu ceste započeo radnju pretjecanja kolone vozila, prešavši preko središnje linije na svoju lijevu stranu ceste,
- da je nakon toga, upravljajući osobnim automobilom strane registracije, krećući se u istom pravcu ispred tužitelja, radnju pretjecanja iste kolone vozila započeo i E. M. u trenutku kada se je tužitelj M. C. nalazio na motociklu udaljen 62,45 m od osobnog automobila, započevši već prethodno radnju pretjecanja, te da je unatoč poduzetom kočenju došlo do bočnog sraza prednjeg desnog dijela motocikla i stražnjeg lijevog dijela osobnog automobila na lijevoj polovici kolnika, te posljedične destabilizacije motocikla i pada tužitelja,
- da se je u trenutku reagiranja tužitelja kočenjem osobni automobil još uvijek nalazio na desnoj polovici kolnika,
- da se neposredno prije nezgode motocikl kretao brzinom od 87,6 km/h, s tim da bi pravovremenim usporavanjem tužitelj mogao izbjeći nalet da se je kretao brzinom od 70 km/h,
- da je na mjestu nezgode brzina kretanja vozila bila ograničena na 50 km/h,
- da je vozač osobnog automobila bio u mogućnosti vidjeti tužitelja na motoru prije skretanja u lijevo radi pretjecanja vozila ispred sebe,
- da je vozač osobnog automobila E. M. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-296/11-19 od 31. svibnja 2012. oglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nezgode,
- da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio natučenje glave, potres mozga i moždanu komu sa posljedičnim psihoorganskim sindromom, natučenje pluća i pneumotoraks sa posljedičnom upalom pluća i sepsom, prijelom 1. – 3. rebra lijevo, te 2. i 3. rebra desno, gubitak mišićne mase područja desne lopatice, prijelom završnog članka lijevog palca na ruci, trombozu lijeve nadlaktične vene, kontrakturu lijevog lakta s ektopičkim kalcifikacijama, da je trpio nelagodnosti uslijed dugotrajne hospitalizacije i terapija uz fizičke boli i to jake 3 dana, srednje 30 dana, slabe 60 dana, te povremene slabe 90 dana, da je trpio intenzivni kratkotrajni primarni strah te sekundarni strah povezan sa neizvjesnošću za ishod liječenja i to jakog intenziteta 2 mjeseca, te slabog i srednjeg intenziteta za vrijeme rehabilitacije kroz razdoblje od godinu dana, ali i kasniji (tercijarni) strah koji je obuhvaćen postojećim psihoorganskim sindromom, da su uslijed ozljeđivanja zaostale trajne posljedice uzrokovane psihoorganskim sindromom, diskretnom lijevostranom hemiparezom, stanjem po prijelomu rebara s torakalnom drenažom te ograničenošću u gibljivosti lijevog lakta, s tim da su kao posljedica psihoorganskog sindroma kod tužitelja prisutne smetnje iz kruga racionalnog prosuđivanja i smetnji ponašanja (mora ga se podsjećati za jelo i obavljanje higijene, ne barata novcem i sl.), da se radi o trajnom smanjenju životnih aktivnosti od 65%,
- da je tuženik tužitelju M. C. do sada isplatio na ime naknade štete iz štetnog događaja iznos od 37.730,00 kn,
- da je uslijed zadobivenih ozljeda tužitelju M. C. utvrđena trajna nesposobnost za rad, zbog čega se on nalazi u mirovini od 29. rujna 2011.
8.1. Drugostupanjski sud u pobijanoj odluci obrazlaže da imajući u vidu dinamiku prometne nezgode, prije svega činjenicu da je vozač osobnog automobila istu uzrokovao započevši pretjecanje vozila ispred sebe u trenutku kada je mogao vidjeti tužitelja M. C. na motoru na lijevoj strani ceste u fazi pretjecanja njegovog automobila, te da je s druge strane tužitelj upravljao motociklom brzinom gotovo 40 km/h vrećom od dozvoljene, što je bio razlog nemogućnosti pravovremenog reagiranja kočenjem, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj M. C. doprinio štetnom događaju, pa onda i nastanku štete u omjeru od 20%. U odnosu na tuženikov žalbeni navod da prvostupanjski sud pri odmjeravanju podijeljene odgovornosti nije imao u vidu da je tužitelj na motociklu pretjecao kolonu vozila, navodi da je to isto radio i vozač osobnog automobila.
8.2. Zatim, da imajući u vidu težinu zadobivenih ozljeda i njihove posljedice, kao i dob tužitelja M. C., koji je u vrijeme ozljeđivanja imao 47 godina, taj sud pravičnom novčanom naknadom zbog povrede prava osobnosti tužitelja ocjenjuje iznos od 375.000,00 kn, te je taj iznos umanjio za doprinos tužitelja te isplaćeni iznos.
9.1. Suprotno navodima podnositelja revizije nije počinjena bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, te isprava i zapisnika o iskazima koji se nalaze u spisu. Neslaganje tuženika sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.
9.2 Nižestupanjski sudovi jasno i dostatno obrazlažu da je uzrok prometne nezgode na strani tuženika i to kada je vozač vozila radi pretjecanja vozila ispred sebe mogao vidjeti provjeravanjem prometne situacije iza sebe motorkotač tužitelja u fazi pretjecanja, pa da je odustao od skretanja na lijevu polovicu kolnika i propustio tužitelja na motorkotaču do nezgode ne bi došlo.
10.1. Kada podnositelj revizije obrazlaže razloge nepravilne primjene odredbe čl. 8. ZPP (te s timu vezi pogrešne primjene materijalnog prava), tvrdnjama koje iznosi, on se upušta u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja. On u suštini prigovara po drugostupanjskom sudu prihvaćenom činjeničnom stanju utvrđenom po prvostupanjskom sudu i prigovara njegovim zaključcima o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te iznosi svoje stavove o toj ocijeni i svoje shvaćanju predmeta spora, čime nastoji dovesti u sumnju ta činjenična utvrđenja i pravna shvaćanje iz osporene presude. Revizijom se ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP).
10.2. Potrebno je reći i to da ako sud ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra podnositelj revizije i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini on, sud time postupa u smislu zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP koja mu daje ovlast odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
10.3. Nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke neizvođenje dokaza saslušanjem svjedoka vozača vozila, kraj rezultata dokazivanja provedenim prometnim vještačenjem. Sudovi su ti koji odlučuju koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, prema čl. 220. st. 2. ZPP. Sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje cijeni potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje u postupku. Odlučno je da sud nije u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke. Upravo s obzirom na sadržaj utvrđenja nižestupanjskih sudova iz provedenih dokaza, posebice nalaza i mišljenja prometnog vještaka ovdje tome ovdje nije slučaj.
11.1. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
11.2. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz odredbe članka 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) kada je odlučeno o krivnji sudionika predmetne prometne nezgode i to upravo iz razloga koje obrazlažu nižestupanjski sudovi. Uzrok prometne nezgode je na strani vozača vozila, a načinom vožnje tužitelj je doprinio nastanku nezgode, zbog čega je njegova krivnja u manjem omjeru. Isto tako odlučujući o visini pravične novčane naknade pravilno je primijenjena odredbe čl. 1100. ZOO st. 1. i 2., jer su sudovi vodili računa o težini povrede prava osobnosti i svim okolnostima slučaja, o čemu su dali jasne, relevantne i dostatne razloge, pravilno vrednujući značaj povrijeđenog dobra, cilj kojemu služi ta naknada, te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. To posebice kada se ima u vidu način stradavanja tužitelja, način, dugotrajnost i tegobe kod njegova liječenja te zaostale posljedice, posebice one koje se očituju u psihoorganskom sindromu, zbog kojih je u konačnosti i umirovljen, te njegovu dob. Zbog toga su bez utjecaja revizijski prigovori da se tužitelj ni po čemu ne razlikuje od brojnih drugih oštećenika iz prometnih nezgoda.
11.3. Posljedično su bez utjecaja prigovori iz revizije koji se odnose na odluku o troškovima postupka, pri čemu je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.
12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je o glavnoj stvari kao u izreci presude, a na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u svezi čl. 400. st. 1. ZPP revizija je u odnosu na odluku o parničnom trošku odbačena kao nedopuštena i odlučeno je kao u izreci rješenja.
dr. sc. Jadranko Jug, v. r.