1

Poslovni broj: 5 Us I-593/2022-10

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 Us I-593/2022-10

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužiteljice Ž. J. M. iz B., OIB: …, koju zastupa opunomoćenica A. B., odvjetnica u O. društvu B. & M. D. j.t.d., O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske (OIB: …), Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, 21. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22-01/54, URBROJ: 513-04-22-2 od 22. ožujka 2022.

 

II.               Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika, označenog u točki I. izreke ove presude, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, KLASA: UP/I-471-02/20-01/99, URBROJ: 513-07-14-02-03/005-21-22 od 23. prosinca 2021.

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki I., tužiteljici je utvrđen: a) manje obračunati porez na dohodak za 2019. godinu u iznosu od 124.362,00 kn te prirez porezu na dohodak 3.730,86 kn i kamata zbog nepravodobno plaćenog poreza i prireza na dohodak obračunata od dana dospijeća 01. ožujka 2020. do dana sastavljanja zapisnika 03. prosinca 2021. u iznosu od 9.275,52 kn., b) manje obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 65.610,65 kn te kamata zbog nepravodobno plaćenog poreza i prireza na dohodak obračunata od dana dospijeća 01. veljače 2020. do dana sastavljanja zapisnika 03. prosinca 2021. u iznosu od 5.068,67 kn. Nadalje, točkom II. istog rješenja naloženo je tužiteljici da, na za to propisane račune, uplati naprijed navedene obveze utvrđene točkom I. osporavanog rješenja te da obračuna i uplati daljnje kamate od dana sastavljanja zapisnika do dana uplate. Nadalje, točkom III. osporavanog rješenja naloženo je tužiteljici da nakon izvršenih uplata iz točke II. ovog rješenja provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama. Točkom IV. određen je rok od 8 dana za izvršenje pobijanog rješenja od dana njegove konačnosti, dok je u točki V. osporavanog rješenja tužiteljica upozorena da će se ukoliko ne izvrši uplate iz točke II., a u roku iz točke IV., naplata izvršiti ovrhom.

3.              Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda poreznog postupka. U bitnom prigovara što porezno tijelo nije priznalo da su izjavom o prijeboju namirena potraživanja koja je imala prema društvu A. d.o.o. na temelju računa u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. iz kojeg razloga je imala pravo ulazne račune toga društva knjižiti kao izdatke te koristiti pretporez. Prijeboj ili kompenzacija jedan je od načina prestanka obveze. Do prijeboja može doći ako su određene osobe istovremeno strane dvaju ili više međusobnih obveznih odnosa gdje je dužnik u nekom od tih odnosa vjerovnik svoga vjerovnika. Dakle, i jedna i druga strana ujedno su i vjerovnik i dužnik u svojim međusobnim odnosima. Obveze prestaju kompenzacijom kroz obračunavanje potraživanja koje dužnik ima prema vjerovniku s vjerovnikovim potraživanja prema dužniku iako obveze nisu realno ispunjene. Prema članku 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu ZOO) dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. U konkretnom slučaju, navodi tužiteljica, obje tražbine glase na novac, obje su dospjele i utužive. Tužiteljica je kao dužnik prema društvu A. d.o.o. (na temelju 21 računa izdanih u 2019. godini od strane A. d.o.o.), a vjerovnik na temelju ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 31. prosinca 2019. Tužiteljica je izjavila prijeboj međusobnih potraživanja na koji način je podmirila dug po osnovi navedenog 21 računa. Na taj način su se ispunili uvjeti sadržanih u članku 11. stavku 2. i 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16. i 106/18., dalje u tekstu Zakon o porezu na dohodak), odnosno iznos od 404.195,44 kn ima obilježja izdataka jer je podmiren prijebojem od 31. prosinca 2019., slijedom čega tužiteljica smatra da ima i pravo na odbitak pretporeza po računima dobavljača A. d.o.o. Stoga predlaže Sudu na navedene okolnosti izvesti dokaz financijskim vještačenjem te nakon provedenog postupka poništiti osporavano rješenje, uz dosudu troška ovog spora.

4.              U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u istom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5.              Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21, dalje u tekstu ZUS). U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.              Iz dostavljenog spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo kod tužiteljice obavilo porezni nadzor evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dohodak i poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. o čemu je sastavljen zapisnik od 03. prosinca 2021.

8.              Nadzorom je utvrđeno da je tužiteljica u knjizi primitaka i izdataka za 2019. godinu kao izdatke u naravi evidentirala 21 račun dobavljača A. d.o.o. u ukupnom iznosu od 404.195,44 kn (iznos računa bez PDV-a). Također je utvrđeno da predmetni računi nisu plaćeni ni na koji način niti isplatom sa žiroračuna niti gotovinskim plaćanjem niti međusobnim prijebojem vlastitih tražbina s protutražbinama dobavljača tj. utvrđeno je da nije bilo odlijeva dobara s novčanom vrijednošću.

9.              Stoga je zaključeno da iskazani izdaci od 404.195,44 kn nemaju obilježje izdataka u smislu članka 11. stavaka 2. i 3. Zakona o porezu na dohodak pa su tužiteljici smanjeni iskazani izdaci za 2019. godinu u tom iznosu, a što posljedično dovodi do manje obračunatog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u iznosima određenim izrekom prvostupanjskog rješenja. Osim toga, porezno tijelo je u skladu s člankom 125.i stavkom 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" 73/13., 99/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18., dalje u tekstu Zakon o porezu na dodanu vrijednost) osporilo tužiteljici pravo na odbitak pretporeza po istim računima u iznosu od 65.610,76 kn, uz obrazloženje da isti nisu plaćeni u 2019. godini.

10.              U odnosu na prigovor tužiteljice da je imala pravo knjižiti kao izdatke ulazne račune društva A. d.o.o. te po istima odbiti pretporez iz razloga što su podmireni izjavom o prijeboju potraživanja, ovaj Sud prihvaća stav tuženika i poreznog tijela da taj poslovni događaj nema utjecaja na predmetni porezno pravni odnos.

11.              Naime, dug tužiteljice prema društvu A. d.o.o., naveden u izjavi o prijeboju odnosi se na 21 ulazni račun u svoti od 469.806,20 kn ( s PDV-om). Računi za potraživanje tužiteljice prema društvu A. d.o.o., koji bi trebali biti predmet prijeboja, nisu predočeni jer tužiteljica s 31. prosinca 2019. nije imala računa izdanih društvu A. d.o.o. koji nisu naplaćeni.

12.              U postupku nadzora predočen je ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 31. prosinca 2019. sklopljen između društva A. d.o.o. kao zajmodavatelja i tužiteljice kao zajmoprimatelja u kojem se navodi da zajmodavatelj pozajmljuje zajmoprimatelju iznos od 469.806,20 kn, na rok do kraja godine, nakon čega zajmoprimatelj ima obvezu povratiti pozajmljena sredstava. Iznimno, umjesto povrata ugovorne strane će za povraćeni iznos sklopiti novi ugovor o kratkoročnoj pozajmici. Na iznos pozajmice obračunat će se redovna kamata od 12% godišnje. Provjerom podataka po stanju i prometu žiroračuna preko kojih je tužiteljica obavljala svoje financijsko poslovanje utvrđeno je da na iste ugovorna pozajmica nije uplaćena. Društvo A. d.o.o. dostavilo je pisano obrazloženje u kojem navodi da je tom kompenzacijom zatvoreno potraživanje po osnovi fakturiranog iznosa od 469.806,20 kn te je zaduženo potraživanje temeljem ugovora o pozajmici u istom iznosu. Pozajmica nije isplaćena preko žiroračuna već je zadužena na temelju naznačene kompenzacije.

13.              Dakle, društvo A. d.o.o. svoje financijsko potraživanje od tužiteljice za isporučenu robu je pretvorilo u robnu pozajmicu na način da je iznos po 21 računu storniran, a isti iznos evidentiran na računu 1210 – dani kratkoročni zajmovi.

14.              U takvoj situaciji tuženik pravilno zaključuje da izjavom o prijeboju tužiteljica nije u poreznom smislu prebila svoju tražbinu s protutražbinom vjerovnika jer nije istovremeno iskazala primitke po osnovi naplaćenih potraživanja i izdatke po osnovi plaćenih obveza, dakle, izostalo je, kako to pravilno smatra tuženik, bilo kakvo namirenje obveze nekim od načina plaćanja, a koje bi istovremeno imalo obilježja izdataka kako ih postavlja članak 11. stavak 2. i 3. Zakona o porezu na dohodak u vezi članka 195. ZOO-a i članka 125.i stavka 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

15.              Slijedom prethodno navedenog, a kako činjenice u ovom predmetu nisu sporne, Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja.

16.               Zaključno, ovaj Sud ne nalazi da je osporavanim aktom tuženika povrijeđen zakon tužiteljici na štetu te je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke presude. Budući da je tužiteljica izgubila spor u cijelosti, ne pripada joj ni zatraženi trošak te je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

 

 

U Osijeku 21. ožujka 2023.

 

Sudac

          Dario Mađaroš v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.